Najnovije odluke NSRS u Banjaluci usklađene sa Deklaracijom Svesrpskog sabora koju su usvojile vlade RS-a i R Srbije, su posljednje u nizu dokumenata donesenih sa ciljem alave pljačke tuđe imovine. Posljedice ekstremno uspješne ratne pljačke Bosne i Hercegovine ne mogu zasjeniti nepravomoćna presuda notornom Miloradu Dodiku i politički pad uzurpatora Aleksandra Vučića. Najava povratku na tzv. izvorni Dejtonski mirovni sporazum je nepriznavanje svih donesenih presuda međunacionalnih sudova, što je očigledno antidejtonsko djelovanje. Za svaku stvorenu instituciju Bosne i Hercegovine u posljednjih trideset godina, bila je potrebna saglasnost entiteta Republike Srpske. Za njihovo današnje rušenje ne traži se ničija saglasnost!?
Po presudama Međunacionalnog krivičnog suda u Hagu, u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat već agresija susjednih zemalja. Po procjeni Privredne komore Kantona Sarajevo iz 1998. godine, koja je objavljena u knjizi „Privreda u opkoljenom Sarajevu“ (OKO Sarajevo, 1998.), procjenjena šteta samo privredi Sarajeva je iskazana znatno preko današnjih 100 milijardi BAM, bez štete privrednoj i saobraćajnoj infrastrukturi, privatnom vlasništvu građana i kulturnom naslijeđu u širem „obuhvatnom značenju“. Procjena štete pričinjene ratnom agresijom na privredu Bosne i Hercegovine se može utvrditi po pronađenim Privrednim adresarima SFR Jugoslavije.
Štete kulturnom naslijeđu od ratne agresije nikada nisu iskazane.
Prema nepotpunim podacima u ratnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu uništeno je 2771 dobro graditeljskog naslijeđa. Razorene su gradske jezgre Sarajeva, Mostara i Jajca, sa brojnim pojedinačnim građevinama. Gradske jezgre vrednovane kao naslijeđe svjetskog značaja, Stolac, Banjaluka i Foča su potpuno uništene, a Trebinje, Tešanj, Maglaj, Bihać, Travnik i Livno su teško oštećene. Od ukupno 60 gradskih jezgri 49 je uništeno ili teško oštećeno. Svih 9 vrijednih urbanih cjelina je teško oštećeno, a najviše Počitelj, Blagaj, Prusac, Jeleč, Jezero i Kraljeva Sutjeska. Uništavanja su vršena sistematski, isključivo na teritorijama van kontrole Armije RBiH. U međuvremenu ni jedan administrativni nivo vlasti u Bosni i Hercegovini nije educirao sudske vještake za pokretno i nepokretno kulturno naslijeđe, koji bi mogli dati procjenu uništenog ili otuđenog naslijeđa. Uz sve pobrojano Bosnu i Hercegovinu očekuje veliki finansijski udar u postupku restitucije imovine.
Šta se još može opljačkati iz opustošene Bosne i Hercegovine mogu odgovoriti naftni geolozi i stručnjaci za zasebna područja unutar geologije, hidrolozi energetičari, stručnjaci za građansko (imovinsko) pravo i dr.? Građanin novinar na svjetlost dana može samo izvući neke od općepoznatih činjenica.
Svojevremeno je provedeno istraživanje u Bosni i Hercegovini američke naftne kompanije Amoco (1989.), zajedno sa britanskom konsultantskom kućom Exsploration Consultants Limited – ECL, koji su na zahtijev sarajevskog Energoinvesta utvrdili četiri pouzdana nalazišta nafte i to: Bosanski Šamac sa oko 9,2 miliona tona nafte; Orašje sa oko 6,1 i 15,5 miliona tona, Tuzlanski bazen oko Tinje sa oko 14,3 i Lopare sa oko 11,9 miliona tona nafte. Posljednja procjena australske kompanije KEY Petroleum je da samo FBiH raspolaže sa rezervama oko 600 miliona tona nafte u Dinaridima i Posavini.
U modernom dobu bosanski ugljen je pokretao čeličane širom K. und K. Monarhije, željeznice, parne mlinove po Mađarskim ravnicama, brodove na Jadranu… Postkarbonski svijet u kojem danas živimo se još uvijek ne odriče uglja, nafte i plina, a veliku vrijednost imaju neki od rijetkih ruda i minerala.
Raspadom ex. Jugoslavije formirano je pet (R Slovenija, R Hrvatska, BiH, R Makedonija i Savezna R Jugoslavija) međunacionalno priznatih država koje su 29. 6. 2001. godine, u Beču potpisale Multilateralni međunacionalni sporazum o pitanjima sukcesije sa anex-ima od A do G. Međunacionalni sporazum su ratificirali parlamenti navedenih zemalja, a disolucijom države SRJ na R Srbiju i Crnu Goru međusobnim ugovorima između njih su regulirana sva pitanja, pa i pitanje sukcesije. U međuvremenu BiH je vratila sve tražene nekretnine dok R Hrvatska i R Srbija nisu ispoštovale potpisani reciprocitet. Procjenjuje se da BiH potražuje od R Hrvatske oko 10 milijardi eura, a od R Srbije oko 8 milijardi eura imovine. Bosanskohercegovačka imovina u Hrvatskoj se daje u dugoročni zakup trećim licima bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine. Uzurpirana su pomorska prava Bosne i Hercegovine (26,2 km morske obale) iako je jedna trećina luke u Rijeci, dvije trećine luke u Zadru, 100% luke u Šibeniku i 97% luke u Pločama u vlasništvu Bosne i Hercegovine.
Elektroprivreda BiH je davne 2006. godine objavila Studiju o dugovanjima od rada pograničnih hidroelektrana (HE Bajina Bašta, HE Zvornik, HE Dubrovnik, HE Orlovac) u većinskom vlasništvu BiH. Prije dvije decenije R Srbija je dugovala oko 4,8 milijardi, a Hrvatska oko 1,16 milijardi eura za uzurpiranu energiju i neplaćanje naknade za potopljeno zemljište. Potrebno je pomenuti i dugovanja za naftovod Rijeka – Pančevo (JANAF) u čijoj izgradnji je učestvovao Energoinvest sa 27% vlasništva, plus što je Energoinvest platio prvo punjenje naftovoda. Pravo upravljanja navedenim postrojenjima može da ima samo buduća bosanskohercegovačka državna kompanija.
Po presudi Okružnog suda u New Yorku (R. Karadžić, Republika Srpska i drugi mentori) iz 2000. godine, za odštete silovanim ženama u agresiji na RBiH (1992/95.) presuđeni iznos je sa kamatama narastao na fantastičnih 129 milijardi USD. Vjeruje se da sud može izvršenje presude „ustupiti“ jednom od investicijskih fondova od kojih se često pominje i američki BlackRock – BLK, u kojem je budući njemački kancelar Friedrich Merz bio član Nadzornog odbora.
Posebna priča je uzurpirana državna imovina koja ima poseban status. Koliko je javnosti poznato, do sada država BiH kao vlasnik državne imovine (presuda Ustavnog suda U-1/11), nije potpisala niti je dala pismenu saglasnost ni za jedan ugovor o koncesijama. Sve koncesije su odobrili niži entitetski administrativni nivoi vlasti što predstavlja akte uzurpacije državne imovine.
Mukotrpni oporavak je moguć samo u građanskoj Bosni i Hercegovini
Napokon pljačka epskih razmjera se priprema u slivu rijeke Drine čije energetske i vodoprivredne mogućnosti su uobličavane još od 1961. godine, kroz Osnovni projekat I, zatim Osnovnim projektom II (1970.), a potom u Dopunskoj investiciono-tehničkoj dokumentaciji iz 1976. godine – (Energija i razvoj, „Nikola Tesla“, Beograd, 1986.). Još tada je utvrđeno da energetska vrijednost drinskih akumulacija iznosi 36,1% svih akumulacija u ex. Jugoslaviji. Osnov rješenja toka Drine je čeona akumulacija Buk Bijela koja sa akumulacijama Mratinje i Bijeli Brijeg čini čvorište kod Šćepan Polja. Riješeni su Uvac, Bistrica, Čehotina, Lim, Tara, Piva, Drinjača… sa nizovima HE. U slivu rijeke Drine do sada je izgrađeno 9 velikih brana, a planirana je izgradnja dodatnih 37 velikih brana i 75 malih hidroelektrana. Procjenjena proizvodnja od oko 15.000 GWh se može znatno uvećati primjenom savremenih tehnologija. Novija shvatanja da voda nema alternativu, a da se energetski problemi mogu rješavati i na druge načine, došlo je i do usklađivanja vodoprivrednih grana i hidroenergetike. Snabdijevanja vodom uz energiju i proizvodnju hrane su ključni problemi XXI stoljeća. Sava i Dunav su manje pogodni za obezbjeđivanje potrebnih količina vode u XXI vijeku, dok vode Drine mogu navodnjavati Mačvu, Semberiju, Srijem i Posavinu. Napokon od sliva rijeke Drine zavise najkrupnija razvojna kretanja u budućnosti.
Ratnoprofiterske bosanskohercegovačke alave etničke „elite“ i poratni tajkuni moraju da shvate da su pljačkaški motivi susjednih država za rušenje BiH ogromni, a da bez države Bosne i Hercegovine nema ni njih ni njihovog „bogatstva“. Građanska javnost sa druge strane mora da shvati da sva potraživanja i svi oblici imovine pripadaju svima nama podjednako. Napokon, najavljeno „strateško okretanje“ dijelova opozicije i vladajuće koalicije Turskoj i Saudijskoj Arabiji je žalosna ideja i u potpunosti neupotrebljiva u bilo kakvim analitičkim geopolitičkim promišljanjima.
Javnost očekuje ličnosti, političke stranke ili političke pokrete koje će znati izraziti epohu.
Upoznajte svijet oko nas 