Oblikovanje kulturnog tržišta regiona Sarajeva za internacionalno tržište kulture

Sažetak:

Kako pokrenuti integrirani pristup održivom urbanom i ruralnom razvoju u vremenu globalne neizvjesnosti? Lokalne uprave ne žele samo preživjeti već i napredovati u novom svijetu energetske, klimatske i bezbjedonosne nesigurnosti. Industrija kulture prati u stopu razvoj industrije turizma. Samo povećavanje broja korisnika interneta prati povećavanje broja turista na svijetu. Industrije muzike, filma, tv i filmskih serija, a u posljednje vrijeme festivali, muzički spektakli, mega sportske priredbe, muzeologija… donose nacionalnim ekonomijama ogromne prihode. Najveća potrošnja u svijetu se ostvaruje u oblasti kulturnog turizma u širem značenju.

Oblikovanje urbanog i ruralnog prostora za internacionalno tržište kulturnog i ekoturizma ima ogroman društveni, politički i ekonomski značaj.  To je vidljivo kroz razvoj općeg kulturnog (intelektualni, muzički, umjetnički, književni… proizvodi) i obrazovnog nivoa stanovništva, kao i kroz razbijanje raznih predrasuda i predubjeđenja o našoj zemlji. Napokon značaj je vidljiv  kroz cirkulaciju primljenog novca, kao i kroz direktne i indirektne investicije koje utiču na građevinarstvo, trgovinske mreže, poljoprivredu, zdravstvo… Jačanje brenda kulture jača nivo kulture življenja i kvalitete života, destinacija postaje odredište kulturnog, ekoturističkog i vjerskog hodočašća, mega priredbi i sportskih događanja. Jačanje brenda prirode jača vrijednost svih proizvoda prirode kao što je voda, sve vrste pića i napitaka, svih prehrambenih proizvoda, drvoprerađivača, zdravstveni turizam… Aktivnosti u prirodi jačaju brend prirode. Iz toga proizilazi da integrirani pristup održivom urbanom i ruralnom razvoju u oblasti kulture ima ogromni razvojni značaj.

Sadržaj:

Oblikovanje kulturnog tržišta Sarajeva za internacionalno tržište kulture. 1

Sažetak: 1

1.      Situaciona analiza – revijalna historija kulture do proglašavanja nacionalnog spomenika Historijski urbani krajolik Sarajeva. 2

Strateško fokusiranje – Olimpijske planine i Sarajevo. 10

1.      Ključni strateški projekti  – izgradnja, oblikovanje, adaptacije i mogućnosti integracije. 10

1.1.       Izgradnja tri ključna strateška projekta. 10

1.2.       Oblikovati dvije ključne kulturne i ekoturističke atrakcije. 14

2.3.       Adaptirati i integrirati pet ključnih elemenata kulturnog brenda u sklopu postojećih objekata ili planova. 15

Zaključak. 16

1.    Situaciona analiza – revijalna historija kulture do proglašavanja nacionalnog spomenika Historijski urbani krajolik Sarajeva

Historija rudarstva je i historija civilizacije svijeta. Na tlu današnje Bosne i Hercegovine se ruda kopala još u prahistoriji i kovao novac u III stoljeću pr.n.e (ilirski Daorson u današnjem Stocu). U antičko doba današnja teritorija BiH je bila srce rimske provincije Dalmacije u kojoj se rudarilo i prerađivalo srebro, zlato i drugi vrijedni metali.  Razvijeni i kasni srednji vijek je obilježila pojava jedinog autohtonog spomenika u Evropi – stećka. Srednjovjekovna Bosna od kraja XII do XV stoljeća postaje jedna od 4 najvaznija rudarska područja Evrope uz Srbiju, Ugarsku i Šleziju. Iz tih vremena do nas su ostali ostaci preko 300 starih gradova (od nekadašnjih 350-400) i mnoštvo utvrđenja od kojih mnogi potiču još iz vremena prahistorije. Na sjeveru i jugu zemlje razaznaju se uticaji ugarske i mediteranske gotike, ali preovladava bosanski stil, što je takođe doprinos srednjovjekovne Bosne graditeljskom naslijeđu Evrope. Šetnjom kroz prahistorijske, antičke i srednjovjekovne zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine može se proći  kroz historiju kulture. Šetnjom kroz grad prolazi se kroz historiju grada od novog i modernog doba do savremenog vremena.

Od druge polovine XV stoljeća u Sarajevu, u vremenu Osmanskog carstva (vrijeme rane renesanse quattrocento), se grade vodovodi, javne česme i javna kupatila na tradiciji civilizacijskih tekovina Istočnog rimskog carstva. U Sarajevu je bilo 7 kupatila (hamama), a u Bosni oko 56. Bosanac Đuro (Juraj) Dragišić iz Srebrenice postaje vjerovatno najveći prosvjetitelj u Evropi u XV stoljeću. Grade se i javni nužnici (vrijeme kasne renesanse cinquecento). Prvi je izgrađen 1526. na Kovačima, a drugi 1529. u vremenu gradnje visoke škole za učitelje (Hanikah) i Begove džamije (1531.). Po kućama se grade kućna kupatila (hamamdžici). Razaznaju se tri stila stambene gradnje. Jedan u sjevernoj Bosni, drugi u Hercegovini, a treći u Sarajevu i Foči. Kultura stanovanja je vidljiva kroz obilazak depandansa Muzeja Sarajevo (Svrzina, Saburina, Despića, Džerzelezova… kuća). Još od druge polovine XVI stoljeća, pod uticajem sefardskih romansi, počinje amalgamiranje autohtone bosanske sevdalinke.Omer Pobrić, izvođač i veliki poznavalac sevdalinke dao je i definiciju ovog muzičkog oblika: Sevdalinka je bosanska, gradska, ljubavna pjesma, pri čemu riječ “bosanska” geografski određuje autohtonost sevdalinke, riječ “gradska” urbanost, a riječ “ljubavna” sadržajnu tematiku.

Belle epoque je izraz koji je nastao nakon Prvog svjetskog rata, a koji opisuje mirnodopsko radoblje francuske historije od 1871. do 1914. godine. U Sarajevu se u duhu „La Belle Epoque“ razvio novi likovni stil secesije (fran. Art Nouveau, njemač. Jugendstil, a u Austro-Ugarskoj Monarhiji secesija). La Belle Epoque je u Evropi okončana Sarajevskim atentatom 1914. godine, koji je bio povod za početak Prvog svjetskog rata.

U vremenu belle epoque u Bosni i Hercegovini djeluju veliki zaslužni arhitekti i inžinjeri Monarhije koji su čitav svoj radni vijek proveli u Sarajevu i u historiji ostali zabilježeni kao njegovi zaslužni građani. Neki od njih su: dr. Hans Berger, arhitekta iz Beča; Franz Blažek, arhitekta iz Češke; Eugen Bori, arhitekta i skulptor iz Mađarske; August Butsca, arhitekt iz Moravske;  Ćiril Iveković, arhitekt iz Hrvatske; Bartolomeo Knopfmacher, arhitekt iz Beča, Jan Kotera, arhitekt iz Brna; Ernst Lichtblau, arhitekt iz Beča završio Državnu tehničku školu, a potom Akademiju likovnih umjetnosti u klasi prof.Otta Wagnera u Beču; Karl Paržik (Pařik), arhitekt iz Češke; Josip pl. Vancaš koji je tragao za bosanskim slogom i iznio Rezoluciju o zaštiti spomenika kulture (1911.) njihovoj evidenciji i povlasticama za gradnju u bosanskom slogu; Rudolf Tönnies, arhitekta iz Ljubljane… Gradi se u stilovima neoromanike, neorenesanse, neogotike, neoromantizma, pseudomaurskom, secesije, ali i stilovima koji bi se mogli nazvati folklorno-romantičarski (alpski, švicarski, nacionalni, srpskovizantijski…). Vrijeme belle epoque u Sarajevu je drugo zlatno doba grada nakon vremena Gazi Husrev-bega u prvoj polovini XVI stoljeća.

Sarajevo je krajem XIX i početkom XX stoljeća bio jedan od najmodernijih gradova svoga vremena. Njemački vlasnik pozorišta Heinrich Spiro gradi sa domaćim poduzetnikom g. Salomom zgradu pozorišta 1881. godine. Sarajevo će tako biti u prilici da 2031. godine, obilježi 150 godina modernog teatra. Gradi se prvi hotel evropskog tipa na Balkanu, hotel Evropa 1882. koji je prihvatao goste iz Monarhije koji su u grad pristizali željeznicom. U gradu je u ovom periodu poslovalo 14 modernih hotela, a djelovalo je i 7 hanova adaptiranih po savremenim potrebama i domaćih „landesublishe“ hotela. Gradom je saobraćao „konjski tramvaj“ od 1884. godine, a od 1895. električni, uz električno osvjetljenje ulica.

Simfonijska muzika se počinje izvoditi već od 1881. godine. U martu 1883. godine, uspostavlja se stalna institucija pod nazivom Naročita lokalna sanitetska komisija koja je pretača modernih Zavoda za javno zdravstvo u svijetu. Umjetnički se obrađuju narodne pjesme i igre, a 1886. godine se osniva Muško pjevačko društvo koje potom djeluje neprekidno 43 godine. Osniva se Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine 1888. kada počinju opsežna ispitivanja zemlje i informiranje evropske javnosti o rezultatima njegove misije. Od 1892. godine, djeluje Bosanskohercegovački turistički klub koji organizira izlete i putovanja željeznicom i otvara planine. Od 1893. godine, štampa se ilustrirani časopis „Nada“ koji u slici i riječi Evropi prikazuje stvarne kulturne prilike i općenito kulturni razvitak Bosne i Hercegovine. Sa ciljem informiranja evropske i svjetske javnosti o senzacionalnim otkrićima, u Sarajevu se 1894. održava Prvi kongres arheologa i antropologa svijeta. Od 1897. godine, u Društvenom domu (danas Narodno pozorište) izvode se komadi sa pjevanjem, orkestralna intermeca, dijelovi opereta i opere. Održavane su redovno solističke i komorne priredbe. Begova džamija u Sarajevu dobiva električno osvjetljenje 1898. godine, kao prva džamija u cijelom islamskom svijetu. U vremenu belle epoque osniva se (1900.) Sarajevski slikarski klub i ubrzano se razvija likovna umjetnost. Muzičar Franjo Mačejovski u Sarajevu 1900. godine, otvara prvu privatnu muzičku školu, a od 1910. djeluje Lutkarsko pozorište. Do 1914. godine, izgrađena je željeznička mreža od 1.611 km uzanih pruga kroz Bosnu i Hercegovinu.

Nakon Prvog svjetskog rata modernu arhitekturu (posebno stambenu) izražavaju arhitekti školovani u Pragu, Beču, Zagrebu i Beogradu, inžinjeri i tehničari kao što su: Helen Baldasar; Branko Bunić, Jahiel Finci, Muhamed Kadić, Reuf Kadić, Asim Nanić, Lavoslav Pavlin, Isidor Reiss, Dušan Smiljanić… U Sarajevu je 1919. godine, osnovano Društvo umjetnika SHS pod predsjedništvom dr. Nike Andrijaševića kada nastaje sjajni period likovnog stvaralaštva između dva svjetska rata. Nastaje period Karla Mijića, Romana Petrovića, Đoke Mazalića, Petra Tiješića, Ismeta Mujezinovića, Šeferova, Kuzmićeve, Berove, Švrakića, Jurkića, Šaina, Hadžidamjanovića… Sarajevo uz Sloveniju postaje centar zimskih sportova Kraljevine Jugoslavije.

Od 1920. godine, počinje sa radom subvencionirana Oblasna muzička škola, a 1939. godine, pri Sarajevskoj filharmoniji se osniva umjetnička grupa Collegium Artisticum koje je do danas ostala značajna kulturna institucija. Kao zanimljivost pominjem prof. Selmana Selmanagića koji je nakon završene Srednje umjetničke škole u Sarajevu nastavlo školovanje u Ljubljani i na studiju arhitekture na Bauhausu gdje je ostao kao asistent i profesor u društvu kolega kao što su: Walter Gropius, Paul Klee, Vasilij Kandinski, Hans Meyer, Mies van der Rohe, Laszlo Moholy Nagy… koji su uz Korbizijea (Le Courbisier) najznačajnija imena svijeta u stvaranju moderne funkcionalne arhitekture. Nakon Drugog svjetskog rata Selmanagić je učestvovao u obnovi Berlina, a po njegovoj izričitoj želji je sahranjen 1988. godine, u rodnoj Srebrenici.

„I pored toga što Sarajevo nije imalo visoku školu za arhitekturu, kao što su već imali Beograd, Zagreb i Ljubljana, moderna arhitektura se pojavila sa svojim prvim ostvarenjima u Sarajevu par godina nakon njene pojave u Zagrebu, a prije nego u Beogradu i Ljubljani. Djela bosanskohercegovačkih arhitekata tog perioda su zračila estetskim funkcionalizmom i kreativnim konstruktivizmom“ – (Ivan Štraus, Savremena arhitektura BiH 1918-1984. godine, Beograd, Zagreb, Mostar 1986.).

Arhitektonska ostvarenja ovog perioda su u kvantitativnom smislu mala, dok su u kvalitativnom vrlo vrijedna. Zahvaljujući novim tehnološkim dostignućima počinju se primjenjivati armirano-betonske konstrukcije, staklene fasade, veći prozorski otvori, ravni krovovi, klimatizacija… Ostvarena kultura stanovanja prema svom kvalitetu je vanvremenska i ravna vremenu druge polovine XV i prve polovine XVI stoljeća, kada je stambena arhitektura u Sarajevu doživjela renesansu civilizacijskih tekovina istočnog Rimskog carstva sa odvojenim prostorijama za dnevni boravak i spavanje, kanalizacijom i kućnim kupatilima (hamamdžici). Tako je arhitektura u Sarajevu i između dva svjetska rata našla svoje mjesto u internacionalnim kretanjima evropskog društva.

Nakon Drugog svjetskog rata gradi se zgrada Nove željezničke stanice sa konstrukcijom ljuskastog krova koji do tada nigdje u svijetu nije izveden. Gradi se oko hiljadu kilometara normalne elektrificirane pruge, ali na žalost se i ukida 1.611 km uzanih pruga koje bi danas bile neprocjenjivi kapital ekoturističke ponude Bosne i Hercegovine. Stvara se najveća ex. Jugoslovenska pop i rock škola, ali i Sarajevska filmska škola svjetskog značaja. Sarajevski klubovi u sportovima sa loptom osvajaju svjetska i evropska prvenstva, Dva nekadašnja maturanta Prve gimnazije u Sarajevu dobivaju nobelove nagrade (Vladimir Prelog za hemiju i Ivo Andrić za književnost), a bosanskohercegovački glumci, scenaristi, reditelji… dobivaju najveća svjetska priznanja za film, glavne i sporedne uloge pa i nekoliko Oskara.  

Nakon agonije starog dijela grada nakon Drugog svjetskog rata, kada je srušen središnji dio Čaršije između Kolobara hana i Baščaršijske džamije, nastaje prelom u shvatanjima i rušenja se više ne zagovaraju. Stručne elaborate rade arhitekti Alija Bejtić, Zdravko Kovačević, Džemal Čelić, Ljubo Jandrić, Enver Jahić, Husref Redžić… Radi se prva faza restauracije i revitalizacije (1972.)središnjeg dijela Čaršije.Tada se došlo do pretpostavke da se Mehmedbegov ili Mali bezistan, najstariji objekat te vrste u Bosni i Hercegovini, nalazio u Donjim trgovkama u jugoistočnom dijelu Čaršije.  Zaključak arhitekata je bio jednoglasan da Čaršiju i grad ne treba obnavljati dio po dio, več da su nužni zahvati u većim potezima. Tako se gradilo prije više stoljeća, kada je Čaršija nastajala, tako se mora i danas kada se ona obnavlja.

U stilovima moderne projektiraju arhitekti Juraj Najthart, Ivan Štraus, Živorad Janković, Halid Muhasilović, Lidumil Alikalfić, Ahmed Džuvić, Milan Kušan, Hasan Ćemalović, Zlatko Ugljen… „Tokom cijelog razvojnog puta bosanskohercegovačka arhitektura od 1918. do vremena organiziranja Zimskih olimpijskih igara – ZOI `84, ima izvjesne trenutke neuspjeha i promašaja. Srećom takvih padova u razvoju savremene arhitektonske misli na ovom tlu bilo je neuporedivo manje nego što bi se moglo očekivati u sredini bez duge graditeljske tradicije i jake arhitektonske ličnosti i škole“ – (Ivan Štraus, isto).

U tim periodima Bosna i Hercegovina je bila jedina Republika u ex. Jugoslaviji koja je poslovala u suficitu i bila najveći industrijski region na Balkanu. Po BDP-u BiH je bila u prosjeku zemalja EU, što je bio nevjerovatan uspjeh za jednu socijalističku zemlju. Privrednici Emerik Blum, Osman Pirija, Abaz Deronja, Braco Kosovac, Rizo Selmanagić, … su uživali svjetski renome. U Sarajevu su poslovale dvije firme (Šipad i Energoinvest) koje su bile rangirane u prvih 100 na svijetu, a 4 firme u prvih 200 korporacija na svijetu. Sarajevo je centar „visoke kulture“ ex. Jugoslavije, a grad je prvi u svijetu od Svjetske banke podigao kredit 1972. godine, za projekat Uređenja čovjekove okoline. Doveden je plin i izgrađeni električni i plinski prstenovi okolo grada. Napravljena je konverzija ložišta, rekonstruirana je vodovodna i kanalizaciona mreža, izgrađena je moderna deponija otpada i izgrađen prečistač otpadnih voda u Butilama kraj Sarajeva. Sarajevo je tim projektom postalo prvi veliki grad u svijetu koji nije zagađivao okolnu prirodu. To je argumentirano i prilikom apliciranja za organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara – ZOI `84. Sarajevski šahovski klub Bosna osvaja 4 titule evropskog prvenstva u šahu, što nikome do sada nije uspjelo.

Na žalost zbog agresivnog rata 1992/95. na Bosnu i Hercegovinu sa ciljem pljačke imovine, resursa i teritorija, privrednom napretku i turizmu nije više bilo mjesta. Opsjednuti grad se brani najmoćnijim i najubojitijim oružjem – kulturom. Tandem Dubravko Bibanović i Safet Plakalo osnivaju (1992.) Sarajevski ratni teatar – SARTR, u trenutku kada su tri postojeća profesionalna teatra obustavila rad. Sarajevo je privuklo najveće novinare, umjetnike i intelektualce svijeta.   

Kakvu praksu imamo danas u Sarajevu? Decenijama se grade pojedinačni objekti po želji „investitora“ koji se uglavnom na loš način interpoliraju u urbano jezgro grada. Posljeratnom sunovratu društvenih institucija je pridonijela endemska korupcija, političko kadroviranje menadžmenta u javnim institucijama i disperzija  javnih ovlasti i nadležnosti na općinske službe koje zanemaruju širi gradski i kantonalni sustav. Iz toga slijedi da će moderne vlade Kantona Sarajevo započeti u velikom stilu kada naprave uvid u osnovne funkcije u svojoj zajednici na svim nivoima. Prvi takav pokušaj, tri decenije poslije agresivnog rata, je početak obnove gradskog saobraćaja u Kantonu Sarajevo. Na žalost mi još uvijek ne znamo da li postoji jasna vizija rješavanja gradskog, kantonalnog i regionalnog saobraćaja u pokretu i mirovanju? U gradu postoji oko 42 hiljade „novih i starih“ ložišta od kojih preko polovine imaju priključak na plin ali ga ne koriste zbog visoke cijene plina za domaćinstva. Zbog tih ložišta ali i zbog motornog saobraćaja u pojedinim zimskim mjesecima, u trenucima klimatske inverzije, nastaje veliko aero zagađenje grada.

Muzej Sarajeva je prije desetak godina u okviru internacionalne manifestacije „Noć muzeja“ obilježio djela i likove nekoliko zaslužnih građana grada: historičare Hamdije Kreševljakovića u depandansu Brusa bezistan i Vladislava Skarića u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, ljekara dr. Alexandra Dörnera u Muzeju Sarajevo 1878-1918. i apotekara Samuela Elazara u Muzeju Jevreja BiH. Ovaj primjer nehotično ili ne, ukazuje na činjenicu da kultura u širem „obuhvatnom značenju“ utiče na socijalni, ekonomski i politički razvoj. Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine je dio Historijskog područja grada Sarajeva (cca 120-150 ha sa zaštitnim zonama), zbog svoje iznimne arhitektonsko-urbanističke slojevitosti, proglasila nacionalnim spomenikom pod nazivom Historijski urbani krajolik Sarajeva.

Njemački izdavač DOM Publishers iz Berlina je 2024. godine, priredio prvi stručni reprezentativni arhitektonski vodič kroz Sarajevo u kojem je uključeno oko 150 objekata i arhitekata. Prilikom promocije istaknuta je zajednička sudbina podjeljenih gradova u kojima je moguće historiju pratiti šetnjom kroz arhitektonsko-urbanističku slojevitost. Autori knjige su Nedim Mutevelić, Irhana Šehović, Dunja Krvavac, Jasmin Sirčo, Senka Ibrišimbegović, Irfan Salihagić, Edin Sarić, Farah Zubović, Zerina Salketić, Edin Zoletić. Javnost je informirana da je izdavač iz Berlina odmah prodao u pretplati stotine primjeraka arhitektonsko-urbanističke monografije Sarajeva po promotivnoj cijeni od 1.200 EUR-a,  najvećim gradovima širom svijeta.

Ne ulazeći u volju i kapacitet političkih stranaka i koalicija činjenice pokazuju da je historija pripremila novo, četvrto zlatno doba koje je pred nama. Ono je još uvijek na dohvat ruke i može se ostvariti New Dealom (pojam koji je uveo američki predsjednik F. D. Roosevelt 1933. godine, u vremenu velike privredne i društvene krize), čak u jednom izbornom mandatu. Za taj historijski poduhvat je najpogodnije područje Kantona Sarajevo.

Motiv sa trase bivše uskotračne pruge Sarajevo – Pale

Kanton Sarajevo broji oko 420 hiljada, a tzv. Istočno Sarajevo oko 60 hiljada stanovnika (manje od dvije trećine predratnog Grada Sarajeva). Urbano područje Kantona Sarajevo zauzima oko 8% površine sa oko 89% ukupnog broja stanovnika, a ruralno područje obuhvata ostatak od oko 92% površine sa oko 11% stanovnika. Društveni, politički i ekonomski cilj u urbanom području je sačuvati i revitalizirati već zaštićeno (devastirano, oronulo) kulturno naslijeđe, a u ruralnom području povećati stepen zaštićenog prirodnog naslijeđa sa cca 2,60% na 17% (cilj koji je okvirno predvidio  posljednji plan za okoliš ESAPBIH2030+). Istovremeno građevinskoj operativi je potrebno dizajnirati visoko profitabilne zone kao što je potez duž nove tramvajske pruge Ilidža – Hrasnica sa zelenim zonama Stojčevca, Vrela Bosne i Velike aleje i padinama olimpijskih planina. Istovremeno je potrebno zaustaviti građevinski napad na padine Trebevića koji se pošumljavao posljednjih 150 godina i pretvorio u gradsko područje šuma-park, zbog opasnosti od klizista, zbog ugrožavanja izvorišta pitke vode Bistrica i Kovačići (koji snabdijeva pitkom vodom oko 15% kantona), zbog nepostojanja kanalizacione mreže, kao i zbog devastiranja svjetski vrijednog urbanog pejzaža o kojem će biti govora.

Bosna i Hercegovina ne posjeduje atribute za razvoj masovnog turizma (sunce, more, plaža) i vjerovatno nikada neće postati destinacija za masovni odmor evropskog prosječnog građanina. Stoga je nepotrebno porediti veličinu turističkih kapaciteta u Bosni i Hercegovini sa kapacitetima zemalja u regionu. Suština izbora pravca razvoja kulturnog i ekoturizma u Bosni i Hercegovini je da se broj noćenja ne smije izjednačavati sa ostvarenim finansijskim prometom. Za nas su dobri primjeri zemlje koje imaju nekoliko miliona turista, ali koje zarađuju više dolara od mnogih turističkih “velesila“.

Hrvatski sociolog Vjeran Katunarić (Travnik 1949. – Zadar 2023.) smatra da u svakom društvu postoje samo dva lica kulture: rušilačko (smrknuto i sklono zatvaranju u zajednice) i stvaralačko (nasmješeno, otvara zajednicu i stvara i obogaćuje svijet). Upotreba kulture u prvom rušilačkom smislu redovito graniči sa ksenofobijom, rasizmom i nacionalizmom, te dovodi kulturu na najniže mjesto ili barem drugorazredno, u hijerarhiji poretka moći (odnosno ispod ekonomske, političke, tehnološke ili vojne moći). Upotreba kulture u drugom smislu, stvaralačkom, kulturu stavlja na prvo mjesto u poretku moći (dakle ispred tehnoekonomske i vojno-političke). Uz to autor napominje da su stvaralačke jezgre ili elite kultura raznih naroda međusobno bliže nego li stvaralačka i rušilačka jezgra ili elita istog naroda, „ma koliko to bilo teško prihvatiti etnocentristima koji srodstvo među ljudima određuju najradije religijom i jezično u smislu govorenja istim jezikom, a ne značenja i smisla koji se jezikom izražavaju“ – (V. Katunarić, Bogovi, elite, narodi, Antibarbarus Zagreb, 1994.).

Početak stvaralačkog doba u Bosni i Hercegovini i u Sarajevu nastaje rješavanjem statusa 7 institucija kulture Bosne i Hercegovine. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine od kraja agresivnog rata 1995. godine, nije riješilo status nacionalnih institucija kulture i to: Kinoteka Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH, Umjetnička galerija BiH i Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH. Javni prijedlozi o preseljenju napr. Kinoteke BiH u Mostar su lešinarenje i žalosne ideje.Nije potrebno biti pravnik da bi se znalo da postoji  odgovornost VM BiH i drugih nadležnih bh institucija. Bilo kako bilo, Kanton Sarajevo, osim toga što je prihvatio sufinansiranje navedenih državnih institucija kulture, ne ulazeći u osnivačka prava, mora da prednjači u zahtijevima za hitno rješavanje njihovog statusa. I to ne samo što je njihovo sjedište u KS, već i zbog toga što su to ključni elementi kulturne promocije Kantona Sarajevo za internacionalno tržište kulture.

Paradoksalno igleda ali novo zlatno doba Sarajeva je pred nama. Bosanskohercegovačko društvo očekuje ličnosti, političke stranke, koaliciju ili pokret, koji će znati izraziti epohu.

Kulturni turistički proizvod (multiproizvod) koji se nudi na internacionalnom tržištu je skup više odvojenih proizvoda. Ta povezanost turizma i ostalih sektora ekonomije i društva po pravilu, radi lakšeg razumijevanja, se prikazuje grafički.

Tri velika dobra Bosne i Hercegovine su raznolika kultura, raznoliko prirodno naslijeđe i gostoljubivi ljudi. Ali i mnoge druge zemlje imaju raznoliku kulturu, prirodu i gostoljubive ljude. Pa šta je to onda jedinstveno što razlikuje Bosnu i Hercegovinu od mnogih drugih zemalja? Koji su to onda ključni elementi našeg kulturnog i ekoturističkog brenda? Ataše za kulturu R Turske je svojevremeno utvrdio da su tri ključna elementa kulturnog brenda za tursko tržište Bašćaršija, Ahdnama u fojničkom samostanu Duha svetoga i Stari most u Mostaru. Ali to nisu ključni elementi kulturnog brenda za druga internacionalna tržišta. Kulturno tržište napr. Japana teško razumjeva našu kulturu ali im je zato priroda sveta.

Pojam „kultura“ ima različito znaćenje u različitim disciplinama i kontekstima. Najčešće se koristi u smislu obilježavanja intelektualnih, muzičkih, umjetničkih i književnih proizvoda društva, odnosno njegovu „visoku kulturu“. Američki antropolog Kliford Gerc (Clifford Geertz 1926-2006.) je naglašavao kulturu u „obuhvatnom značenju“ i koristio taj izraz za način života jednog društva u cjelini: njegove vrijednosti, praksu, simbole, institucije, ljudske odnose. Najbrojniji spomenici kulture Bosne i Hercegovine – stećci, su ujedno i jedini autohtoni spomenici Evrope. U obrazloženju Odluke o stavljanju na Listu svjetske kulturne baštine – UNESCO, Komitet za svjetsku baštinu je utvrdio: „da su brojnost i monumentalnost, ali i interkonfesionalnost stećaka kao elemenata kulturne baštine  ono po čemu se ova regija izdvaja iz cjelokupnog korpusa srednjovjekovne evropske baštine“. Društvenu širinu imaju i spomenici iz Narodnooslobodilačkog rata – NOB, Spomen park „Vraca“, ali i spomenici stradanja civila u Sarajevu „sarajevske ruže“, spomenik ubijenoj djeci Sarajeva i sl. Prihvatajući činjenicu da je kultura u najširem značenju moćnija od ekonomije i politike onda bi progres bosanskohercegovačkog društva zavisio od razvoja te velike naše vrijednosti. Nesporna je činjenica da naše društvo i dalje posjeduje konzervativno kulturno pamćenje razumjevanja drugog i drugačijeg koje se ne može zanemariti. Ako se BiH može integrirati u EU razvojem energetike, poljoprivrede i turizma onda bi razvojni postulat KS bio razvoj kulturnog i ekoturizma uz razvoj metaloprerađivačke tzv. namjenske industrije. U društvenom smislu on radikalno potiče obrazovanje, a u političkom smislu mijenja razne teške predrasude i predubjeđenja o nama. U ekonomskom smislu utiče na direktnu potrošnju, kao i indirektnu razvoj saobraćaja, građevinarstva, trgovine, zdravstva i mnogih drugih dodirnih sektora.

Naš kulturni turizam bi se mogao definirati kao: „boravak temeljen na ponudi kulturnih vrijednosti u širem, obuhvatnom značenju, sa ciljem uživanja, istraživanja i prihvatanja raznolike kulture (kao i ukomponiranih aktivnosti u prirodi) koji potiče zaštitu i ima vrlo mali uticaj od posjetitelja“.

Četiri petine teritorije Bosne i Hercegovine čine planine koje su svugdje u svijetu sinonimi zdravog i dugovječnog života. Bosanskohercegovačko raznoliko prirodno naslijeđe je milenijumima oblikovalo i čovjeka za svijet u kojem živi. Procjenjuje se da je u Bosni i Hercegovini preko 30% ukupnog biljnog i životinjskog svijeta endemično, odnosno da preko 30% flore i faune čine posebni ekotipovi. Zbog raznolikosti ekoklime Bosna i Hercegovina je jedan od pet refugijuma (staništa endema) na svijetu uz Apenine, Pirineje, Kavkaz i Himalaje (Grupa autora, BiH – zemlja raznolikosti, prvi izvještaj BiH za Konvenciju o biološkoj raznolikosti, FMOIT 2008.).

Definicija ekoturizma (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources – IUCN) je: „ekološki temeljeno putovanje u relativno nenarušene prirodne krajeve, u cilju uživanja i prihvaćanja prirode (kao i ukomponiranih kulturnih karakteristika), koje potiče zaštitu, ima vrlo mali negativan uticaj od posjetitelja i osigurava dobrobit za lokalno stanovništvo“.

Turistički multiproizvod ili sustav

Kao što je priroda oblikovala jedinstvene ekotipove u flori, fauni i fungiji, tako su i raznoliko civilizacijski valovi koji su zapljuskivali našu teritoriju, ali nisu prodirali dalje od naših terena, oblikovali čovjekove vrijednosti i ljudske odnose. „Impresionira činjenica da su oni koji su ovdje živjeli kroz hiljade godina uvijek očuvali svoj kulturni identitet od ilirskih, grčkih i rimskih bogova, mitraizma i ranog kršćanstva, srednjovjekovne crkve bosanske, katoličanstva i pravoslavlja, bizantijske, osmanske i zapadno-evropske kulture i civilizacije, te Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih naroda koji danas žive i rade na ovom tlu“ – (prof. Džemal Čelić, TZ KS 2000.). Potrebno je znati da u čitavoj historiji na našem tlu nisu zabilježeni sukobi stanovnika na vjerskoj ili narodnoj osnovi. Svi pogromi na vjerskoj ili u novije doba na narodnoj osnovi su inicirani i vođeni izvana.

Dakle postavlja se pitanje: kako nakon pretrpljene nesreće primjeniti i valorizirati veliko bosanskohercegovačko dobro – kulturu, u ambijentu prirode velike privlačnosti u tradicionalno gostoljubivom društvu i sa tim našim vrijednostima postati prepoznatljiv u savremenom svijetu? Kako ubrzano oblikovati urbani i ruralni prostor Kantona Sarajevo za internacionalno tržište kulturnog i ekoturizma svijeta i Evrope?

Strateško fokusiranje: Olimpijske planine i urbana aglomeracija Sarajeva

Prvu činjenicu ili postulat modernog svijeta koju svaki nivo vlasti mora da prihvati je prijeko potrebna odgovornost i inicijativa da unaprijedi sustave. Koje sustave – pitate? Šta zapravo vidimo gledajući šumu? Da li je vidimo kroz dvije ili tri uzročno-posljedične radnje, odnosno kao prirodni resurs drveta koji možemo eksploatirati pazeći na prirodni i vještački priraštaj. Da li vidimo stabla ali i razno rastinje, tlo, staništa raznih životinja, prirodnu „fabriku“ koja asimilira ugljen dioksid CO2, a fotosintezom proizvodi kisik, pročišćava pitku vodu, zadržava čađ i prašinu iz atmosfere i mnoge druge stvari? Ono što šumu čini šumom su odnosi njenih dijelova: tlo i voda hrane šumu, stabla armiraju tlo i deponiraju vodu i čuvaju tlo od klizišta, ali štite i hrane životinje, a životinje se hrane biljkama i kada uginu, trunu i stvaraju novo tlo… Prije pola stoljeća se pokušavalo na što brži način spriječiti šumski požari. Onda se spoznalo da su požari važan elemenat šumskog sustava jer pomažu u istrebljenju opasnih insekata, širenju određenog sjemenja, smanjivanju suhog granja, tako da se neki požari danas gase, a neki puštaju da kontrolirano gore čuvajući staništa divljih životinja, čistu vodu, prostore za rekreaciju i život. Ovakav način razmišljanja se može primijeniti na sve što se može nazvati sustavom.

Teorija sustava se već decenijama koristi u poslovnom i javnom sektoru u svijetu kod donošenja odluka. Složeni sustav može da bude velika korporacija, turistički proizvod destinacije, živi organizam, gradski sustav, ekosustav…

Književnik Dževad Karahasan u predgovoru za Turistički vodič Sarajeva (Z. Bibanović, Connectum, Sarajevo 2011.), je manirom velikog književnika opisao sustav grada Sarajeva: „Kao kristalna kugla vračare koja u sebi sadrži sve događaje i sve što bilo koji od ljudi može doživjeti, sve stvari i sve pojave svijeta, kao što Borgesov Alef u sebi pokazuje sve što je bilo, sve što će biti i sve što bi uopće moglo biti, Sarajevo u sebi sadrži sve što sobom konstituira svijet zapadno od Indije. Možda je to zato što je Sarajevo, kao i drugi bosanski gradovi, tako potpuno ograđeno od vanjskog svijeta i time okrenuto prema sebi samome i u sebe samo, možda je zato što svijetu treba grad koji bi ga u sebi idealno sadržavao kao kristalna kugla, a možda i zbog nećeg trećega; ne znam zašto je, ali znam da tako jeste“.

1.    Ključni strateški projekti  – izgradnja, oblikovanje, adaptacije i mogućnosti integracije

1.1.        Izgradnja tri ključna strateška projekta

Sa ciljem ostvarivanja vizije oblikovanja kulturnog turističkog proizvoda Bosne i Hercegovine na primjeru Sarajeva potrebno je definirati izgradnju 3 ključna strateška projekta, od kojih su prva dva vezani projekti, kao i nekoliko rekonstrukcija i adaptacija do 2030. godine, kako bi se osigurala veza između budućih konkretnih akcija i vizije razvoja i to:

1. Izgraditi kosi lift za Vratnik;
2. Izgraditi (obnoviti) nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine tzv. Jajce kasarnu u istim dimenzijama i od istog ili istovrsnog materijala kao što je bilo prije rušenja…, a sve po Zakonu o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sa namjenom multifunkcionalnog sarajevskog Saraja sa reprezentativnom dvoranom pogodnom za organiziranje svjetskih samita;
3. Izgraditi Koncertnu dvoranu u Sarajevu;

Obrazloženje:

• Kosi lift za Vratnik (za koji postoji idejno rješenje) saobraćajno uvezuje današnjih oko sedam-osam  hiljada stanovnika sa Baščaršijom i pozicionira Vratnik u buduću inačicu pariškog Montmartrea. U paketu sa rekonstrukcijom objekta tzv. Jajce kasarna u objekat reprezentativne multifunkcionalne namjene pod nazivom Saraj, projekat ima veliki potencijal mogućnosti finansiranja izgradnje sredstvima javnog i privatnog partnerstva. Saobraćajnim otvaranjem Vratnika, samozapošljavanjem stanovnika i obnovom nacionalnog spomenika, valorizira se stari dio grada sa tvrđavama i kapijama, ali i urbani pejzaž svjetske vrijednosti. Koji urbani pejzaž pitate se?

• Izgradnja sarajevskog Saraja je projekat koji bi napravio prekretnicu u odnosu prema kulturnom naslijeđu, ali i stvorio materijalnu pretpostavku za održavanje najvećih svjetskih reprezentativnih skupova i samita u Sarajevu. Ogromna sistematska istraživanja u modernom vremenu u Bosni i Hercegovini su svojevremeno  rezultirala organiziranjem Prvog kongresa arheologa i antropologa svijeta u Sarajevu, augusta 1894. godine.

Gosti su bili smješteni u hotelu Evropa, a po dolasku ih je pozdravio gradonačelnik Mehmed-beg Kapetanović na bosanskom jeziku. Britanski delegat, škotlanđanin dr. Munro, se zahvalio ispred gostiju podsjećajući da je imao priliku obići mnoga historijska mjesta širom svijeta ali da je impresioniran Sarajevom koje se ističe ljepotom i položajem. Posebno je istaknuo jedinstvenu pejzažnu vrijednost pogleda na grad sa tvrđave u smiraj dana. Izgradnjom reprezentativnog Saraja sa velikom dvoranom okrenutoj zapadu i valoriziranjem navedene pejzažne vrijednosti, Sarajevo dobiva multifunkcionalni prostor iznimne vrijednosti pogodnog za održavanje najznačajnijih reprezentativnih svjetskih samita, mjesto plenarnih sjednica za razne kongrese, susrete, promocije, mega koncerte i dr., a što je iznimno važno i mogućnost veće interpretativne vrijednosti Kantona Sarajevo.

Od početaka modernog turizma, onakvog kakvog danas poznajemo, od druge polovine XIX stoljeća, Sarajevo je jedna od četiri najveće destinacije Balkana, uz Istanbul, Atinu i Dubrovnik.  Izgradnjom Saraja i uz obnovljenu gradsku Vijećnicu Sarajevo bi stvorilo pretpostavke za oblikovanje u jednu od top destinacija kulturnog turizma svijeta. Projekat ima veliki potencijal sufinansiranja izgradnje sredstvima javnog i privatnog sektora, Takođe ima veliki potencijal finansijske samoodrživosti nakon njegove izgradnje, a njegov uticaj i važnost nakon izgradnje u mnogome prevazilazi gradsko područje, državu, region i projektu daje svjetski značaj.

Kao pogodan upravljač čini se Javno preduzeće Sarajevo koje gazduje sa zgradom Vijećnice i Trebevićkom žičarom, a samu izgradnju bi vodio Odbor po ugledu na izgradnju i rekonstrukciju Vijećnice.

• Izgradnju koncertne dvorane koja se odlaže već tri decenije i njenu vanrednu kulturnu potrebu obrazlaže van. prof. mr. Dina Fejzić.

Grad Sarajevo, sa svojom višeslojnom historijom i raznolikim kulturnim naslijeđem, predstavlja jedinstven primjer urbane sredine u kojoj muzika ima duboko ukorijenjenu simboličku i društvenu ulogu. Od tradicionalne sevdalinke i duhovne muzike, preko bogate rock i jazz scene, do savremenih izvođačkih i obrazovnih praksi, muzički pejzaž Sarajeva kontinuirano oblikuje kolektivni identitet grada i njegovih stanovnika.

Muzika u Sarajevu nije samo umjetnički izraz  – ona je odraz historije, identiteta, kreativnosti  i važan element lokalnog i nacionalnog identiteta. Kroz različite historijske epohe, Sarajevo je njegovalo raznolike muzičke tradicije koje odražavaju njegov multikulturalni karakter: od orijentalnih utjecaja otomanske epohe, preko austrougarskih muzičkih institucija, do savremene popularne i eksperimentalne scene. Tradicionalna sevdalinka, kao autohtoni muzički izraz, i danas živi kroz interpretacije umjetnika različitih generacija, dok istovremeno jazz festival, rock bendovi, hip-hop scena i klasika čine Sarajevo jednim od rijetkih gradova u regiji sa tolikim muzičkim pluralizmom. Posebnu ulogu ima Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu, koja već sedamdeset godina obrazuje generacije profesionalnih muzičara, kompozitora i pedagoga, te aktivno doprinosi izvođačkoj praksi kroz organizaciju koncerata, seminara i takmičenja.

Uprkos bogatstvu muzičkog stvaralaštva i edukacije, Sarajevo se suočava s nedostatkom infrastrukturnih kapaciteta koji bi podržali savremene produkcijske, umjetničke i edukativne potrebe. Sarajevo i dalje nema reprezentativnu koncertnu dvoranu koja bi zadovoljila akustičke, tehničke i funkcionalne standarde savremenog izvođaštva. Postojeći prostori – poput dvorane Bosanskog kulturnog centra, Narodnog pozorišta, Doma oružanih snaga ili sale Muzičke akademije – iako vrijedni i aktivni, ograničenog su kapaciteta, specifične namjene ili zastarjele tehničke opreme. Ovaj infrastrukturni deficit ima direktne posljedice na kvalitet produkcije, brojnost publike i mogućnost organizacije međunarodnih događaja.

Davne 1998. godine, raspisan je internacionalni arhitektonski konkurs za izgradnju koncertne dvorane na lokalitetu Marijin Dvor, jedne od ključnih urbanih zona grada. Predsjednica žirija Zaha Hadid i predstavnici najznačajnijih asocijacija i institucija Rima, Pariza, Berlina i Sarajeva, te članovi žirija Nedžad Kurto, Said Jamaković i sekretar žirija Nihad Čengić izabrali su (2001.) rad Urban Futura iz Sarajeva. Projektiran je savremeni kompleks sa velikom dvoranom (kapaciteta oko 1.500 mjesta), malom dvoranom i dodatnim sadržajima. Projekt je zamišljen kao multifunkcionalni prostor, integriran u urbanu matricu grada, sa otvorenošću prema javnosti i parkom. Iako je projekt uvršten u regulacioni plan grada i dobio podršku stručne zajednice, njegova realizacija do danas nije započela. Među ključnim razlozima navode se nedostatak političke volje, nepostojanje stabilnog modela finansiranja, kao i izostanak strateškog planiranja kulturne infrastrukture na državnom i kantonalnom nivou. Pored toga, javna svijest o važnosti ovakvog objekta za cjelokupan kulturni razvoj grada nije sistematski razvijana. Nerealizacija ovog projekta nije samo infrastrukturni, već i simbolički gubitak: ona odražava širu nesposobnost sistema da prepozna i podrži kulturne resurse kao dugoročne razvojne poluge.

Koncertna dvorana, kao prostor visokog umjetničkog izraza, može postati ključno mjesto ne samo za muzičare, već i za širu zajednicu — kao epicentar kulture, obrazovanja i međunarodne saradnje. Planirana koncertna dvorana na Marijin Dvoru ima potencijal da se uklopi u već postojeći institucionalni i kulturni kontekst — u  blizini se nalaze Muzička akademija, Narodno pozorište, Historijski muzej, Zemaljski muzej BiH, kao i glavne saobraćajnice i pješačke zone. Ovakva pozicija omogućava razvoj kulturnog klastera koji može djelovati kao jezgro urbane kulture i prostor svakodnevne interakcije između građana, umjetnika i turista. Iskustva drugih evropskih gradova pokazuju da ulaganje u savremene koncertne prostore donosi brojne društvene i ekonomske benefite. Ljubljana, sa svojom Cankarjevim domom, Beč sa Musikverein-om, te Skoplje sa novom koncertnom dvoranom “Filharmonija”, pokazuju kako ovakvi objekti ne samo da unapređuju kulturni život, već i generišu nova radna mjesta, podstiču razvoj lokalnih biznisa, stvaraju nova mjesta susreta i promovišu grad na međunarodnoj sceni.

Pored prostornog aspekta, izgradnja koncertne dvorane u Sarajevu nosi i snažan društveni potencijal. Ona može služiti kao inkluzivni prostor za edukaciju mladih, za participaciju građana u kulturnim sadržajima, za razvijanje kulturnih navika i afirmaciju različitih muzičkih izraza. Time bi dvorana mogla igrati ključnu ulogu u oblikovanju ne samo urbane slike grada,  već i njegovog društvenog tkiva. Takva dvorana može postati epicentar muzičkog stvaralaštva, platforma za međunarodnu razmjenu, edukativni resurs, te pokretač kulturnog turizma i privrednog razvoja.

Razvoj muzičke infrastrukture u Sarajevu odvija se u okviru složenog institucionalnog okruženja koje uključuje nadležnosti više nivoa vlasti – od lokalne uprave do kantonalnih i državnih institucija. Nedostatak koordinacije, kao i hronični izostanak dugoročnih kulturnih strategija, značajno otežavaju sistemsku podršku projektima poput koncertne dvorane. Iako grad posjeduje bogato muzičko naslijeđe i živu savremenu scenu, njegovi infrastrukturni kapaciteti ne prate umjetnički potencijal ni kulturne potrebe zajednice. Nedostatak reprezentativne koncertne dvorane jasno ilustrira jaz između kulturnog bogatstva i institucionalne podrške, te otvara pitanje o prioritetima u urbanom planiranju.

Muzika i kulturni turizam

U vremenu kada turizam sve više prelazi iz forme pasivnog razgledanja u aktivno kulturno iskustvo, muzika, kao i druge umjetnosti, postaje ključna komponenta kulturne ponude grada. Sarajevo, sa svojom muzičkom raznolikošću i emocionalnim nabojem koji prati gotovo svaki oblik javnog izraza, ima realan potencijal da se pozicionira kao regionalno središte kulturnog i muzičkog turizma. Mnogi festivali kao što su Sarajevo Jazz Festival, Baščaršijske noći, Sarajevska zima, ali i niz manjih događaja i ljetnih koncerata na otvorenom, okupljaju umjetnike iz cijelog svijeta, ali i afirmišu lokalne snage, stvarajući prostorni i simbolički okvir za razmjenu i saradnju te privlače turiste iz regiona i Evrope. Ova raznolikost i vitalnost muzičkog života pokazuju kako muzika u Sarajevu nadilazi puku zabavu – ona je izraz duhovnosti, oblik kulturne diplomatije i svakako neraskidiv dio urbanog identiteta. Ipak, nedostatak reprezentativne koncertne dvorane otežava organizaciju većih i kompleksnijih manifestacija koje zahtijevaju visoke tehničke i akustičke standarde. Time grad ostaje ispod svog stvarnog kapaciteta da ugosti međunarodne orkestre, ansamble, soliste i simpozijume. Izgradnja koncertne dvorane otvara mogućnost da Sarajevo postane domaćin prestižnih umjetničkih programa, muzičkih rezidencija i festivala koji privlače ciljane grupe turista — ljubitelje klasične muzike, jazza, svjetske muzike i kulturne baštine. U tom smislu, dvorana ne bi bila samo prostor izvođenja, već i prostor susreta različitih kultura, umjetničkih izraza i edukativnih aktivnosti, uključujući i radionice i predavanja. Povezivanje muzike i turizma nosi i ekonomski potencijal, budući da „kulturni turisti“ troše više i ostaju duže, te doprinose razvoju ugostiteljstva, trgovine i zanatstva.

Kao što je Beč svoju kulturnu veličinu simbolički artikulisao kroz Musikverein, ili Skoplje kroz novu filharmonijsku dvoranu, tako i Sarajevo ima priliku da svoju muzičku dušu pretoči u vidljiv, dostupan i savremen prostor. Investicija u muziku nije luksuz – ona je dugoročna strategija za jačanje identiteta, zajednice i budućnosti grada. Kao upravljač Koncertne dvorane čine se pogodnim Sarajevska filharmonija i UNSA sa Muzičkom akademijom UNSA (primjedba Z. B.).

1.1.        Oblikovati dvije ključne kulturne i ekoturističke atrakcije

1. Oblikovati 15-to dnevni hodački ekoturistički i kulturni itinerer Olimpijskim planinama i gradom na potezu Jahorina/Pale – Sarajevo – Igman/Bjelašnica;
2. Oblikovati Muzejski kvart Sarajevo.

Obrazloženje:

• Prema podacima kolega (Udruženje hotelijera i restoratera Jahorina/Pale i kolega iz  Kantona Sarajevo, hoteli u regionu Olimpijskih planina i u Sarajevu bilježe prosječno zadržavanje gostiju oko 2,2 dana. Izgradnjom 15-to dnevnog ekoturističkog i kulturnog itinerera (4 noći Jahorina/Pale + 6 noći u Sarajevu + 4 noći Igman(Bjelašnica), koji podržavaju kolege iz oba entiteta, radikalno bi se povećao prosjek zadržavanja najsolventnije kulturne i ekoturističke klijentele u regionu Sarajeva i Olimpijskih planina, ali i uvezala međuentitetska ponuda Projekat podrazumijeva i utvrđivanje zdravstvenih pogodnosti Olimpijskih planina od strane jednog od renomiranih balneoloških instituta.

Projekat predviđa uspostavljanje hodačkih itinerera (4 noćenja) na potezu Jahorina, Ravna planina, Vrhprača, Pale, potom trasom stare uzane pruge Pale – Sarajevo do Kozije ćuprije i Aleje ambasadora u Sarajevu u dužini oko 9-10 km. Tura bi podrazumijevala uspostavljanje osmišljenih kulturnih itinerera kroz destinaciju Sarajevo (6 noćenja), kao i ekoturističkog itinerera (4 noćenja) Ilidža – Igman – Bjelašnica. Napominjemo da Općina Ilidža gradi hodačku stazu od Ilidže preko Rimskog mosta, Vrela Bosne, Velike aleje, Stojčevca i nazad do centra Ilidže. Uspostavljena 15-to dnevna hodačka staza bi najbolje otkrila Olimpijske planine i Sarajevo kojom bi upravljale KJU za zaštićena područja uz obučene rendžere. Potrebno je pomenuti da je trebalo 6 godina da ubijedimo nadležne u Kantonu Sarajevo da uspostavimo nekoliko zaštićenih područja (Vrelo Bosne sa Velikom Alejom, Bijambare, Skakavac i Kanjon Miljacke)), a potom nam je trebalo još 6 godina da ubijedimo nadležne da se uspostavi Kantonalna javna ustanova – KJU za zaštićena prirodna područja, koja je odmah po uspostavljanju pokazala da sa minimalnim cijenama ulaznica može biti održiva i profitabilna.

• Muzejski kvart – MQ Sarajevo čine nacionalni spomenici Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, remek djelo u stilu talijanske renesanse, arhitekte Karla Paržika koji je još uvijek najstarija i najveća institucija kulture na Balkanu; zgrada Muzeja historije Bosne i Hercegovine, remek djelo zagrebačke škole arhitekture XX stoljeća (lebdeća kocka), arhitekata Šmidihena, Magaša i Horvata,  koja je upisana u Antologiju savremene arhitekture svijeta XX stoljeća  i buduća zgrada Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, koja je remek djelo svjetski slavnog arhitekte Renza Piana. Muzejski kvart bi se dizajnirao po najvećim urbanističko-arhitektonskim standardima, a nakon zatvaranja otvorenog kolektora, potoka Sušica, do rijeke Miljacke. Nakon toga bi se čitav prostor Muzejskog kvarta – MQ Sarajevo, hortikulturno dizajnirao. Interpolacijom paviljona po uzoru na Pavillon sur Champs Elysee u Parizu koji bi imao multifunkcionalnu namjenu (mogućnost pretrage digitaliziranih arhiva i zbirki Muzejskog kvarta, gdje bi paviljon bio povezan sa ZMBIH, ali bi mogao djelovati i samostalno nakon završetka radnog vremena muzeja. EU praksa dozvoljava institucijama kulture bavljene dodatnim djelatnostima (do 20% ukupnih osnovnih djelatnosti). Prihod od ulaznica bi se radikalno povećao postavljanjem nove politike ulaznica, a to bi se postiglo tek nakon uspostavljanja Destinacijsko menadžment organizacije – DMO, poštujući standarde UNESCO.

Potrebno je pomenuti da je u potpunosti neprihvatljivo da se između dva nacionalna spomenika Bosne i Hercegovine (ZMBIH i Muzej historije BiH), a vjerovatno i ubrzo trećeg i četvrtog  (Muzej Ars Aevi i Vilsonovo šetalište) gradi Prva transferzala projektirana po GUP-u iz 1979.(?!) Posebno jer je planirana Nulta transferzala 100 m istočno, a Druga transferzala cca 300 m. zapadno.  Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine moraju imati zaštitni pojas, a to je Muzejski kvart Sarajevo, koji uzgred rečeno uz Sarajevo imaju samo Beč, Berlin i London. Svi drugu muzeji u Evropi su bivše kneževske ili kraljevske palate adaptirane za potrebe muzeja. Planirano uvođenje autocestom Vc motornog saobraćaja od strane sjevernog i sjeveroistočnog dijela BiH i šireg regiona Balkana u sami centar Sarajeva, je žalosna ideja i u potpunoj je suprotnosti sa idejom oblikovanja kulturnog tržišta Sarajeva za internacionalno tržište kulture. Evropska praksa je uvođenje željezničkog električnog saobraćaja u centar gradova, a radikalno izbacivanje motornog saobraćaja iz historijskih zona i proširivanje pješačkih zona i parkovskih površina.  

1.3.        Adaptirati i integrirati pet ključnih elemenata kulturnog brenda u sklopu postojećih objekata ili planova

1. Adaptirati Konak u Sarajevu u rezidenciju najviše kategorije  kao i preporučiti svim hotelima u regionu Sarajeva kategorije 4* i 5* da izgrade barem po jedan rezidencijalni apartman u sklopu hotela. Sarajevo se tim projektom pozicionira kao destinacija za najzahtijevnije goste iz svijeta. Projekat posjeduje veliku finansijsku održivost koji se lako može izvesti partnerstvom javnog i privatnog sektora. Trenutno je na turističkom tržištu Sarajeva samo jedan rezidencijalni apartman po cijeni oko 10 hiljada eura i stalno je prodan.
2. Adaptirati zgradu tzv. Sarajevo šume na uglu Kranjčevićeve i Titove ulice u depandans Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine. Tim projektom se valoriziraju umjetničke zbirke neprocijenjive vrijednosti koje se čuvaju u depou UGBIH. Projekat ima potencijal velike finansijske održivosti nakon završetka.
3. Integrirati Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine – NUBBIH u već postojeći masterplan izgradnje  Univerzitetskog kampusa UNSA; Procijeniti i objektivizirati integriranje u projekat koji finansira Evropska investicijska banka – EIB u partnerstvu sa Francuskom razvojnom agencijom – AFD. Navedeni masterplan izgradnje Kampusa je predvidio izgradnju Univerzitetske biblioteke. Postavlja se pitanje kome treba nova biblioteka uz već postojeću Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku – NUBBIH, koja “servisira” sve univerzitete u Bosni i Hercegovini pa bi tako bilo i sa UNSA.
4. Uspostaviti (obnoviti ili adaptirati) Muzej tehnike Bosne i Hercegovine na mjestu urušenog nacionalnog spomenika Stara električna centrala na Hisetama ili sa manjom postavkom u obnovljenoj zgradi stare Bistričke stanice. Historija rudarstva je i historija civilizacije svijeta. U Bosni i Hercegovini se ruda kopala i prerađivala još u prahistoriji. Održivi projekat koji valorizira slavnu tehničku historiju i koji se može realizirati u saradnji sa Tehničkim muzejom u Beču. Austrija posjeduje posljednju očuvanu lokomotivu serije 73 od Krauss Linz (Donau) koja je specijalno projektirana za bosanske brdske terene i koja je svojevremeno poslana na remont, a koju je Austrija po izjavi bivšeg VP u BiH, Valentina Incka, spremna vratiti pod uvjetom da bude muzejski eksponat.
5. Adaptirati dio prostora u obnovljenoj zgradi Crvenog krsta/križa u Kranjčevićevoj ulici za potrebe Muzeja zdravstva Bosne i Hercegovine. Održivi projekat koji valorizira početke historije zdravstvene kulture zapadne civilizacije koji su vezani za naše terene. Malo je poznata i činjenica da je Zavod za javno zdravstvo BiH, koji baštini stalnu instituciju pod nazivom Naročita lokalna sanitetska komisija od 11. marta 1883. godine,  pretača modernih zavoda za javno zdravstvo svijeta – (Dr. Risto Jeremić, Prilozi istoriji zdravstvenih i medicinskih prilika pod turskom i auustrougarskom, Beograd 1951.).
6. Adaptirati prostor prvog kina u Bosni i Hercegovini – Apolo (bivši Partizan) ili vojni objekat na Zmajevcu iznad Vratnika, u Muzej Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, čiji se bogati fundus nalazi u depou Muzeja Sarajevo.

Pretpostavka za izgradnju novih objekata, kao i oblikovanja i adaptaciju postojećih objekata je uspostavljanje upravljača u nacionalnom spomeniku Historijski urbani krajolik Sarajeva (cca 150 ha), odnosno na čitavoj destinaciji Kantona Sarajevo. Obzirom da se radi o nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine izuzetne arhitektonsko-urbanističke slojevitosti koji sadrži pretpostavke za uvrštavanje na tentativnu, a potom na Listu svjetske kulturne baštine – UNESCO, potrebno je u prvoj fazi imenovati multidisciplinarno Povjerenstvo ili Partnersko vijeće urbane aglomeracije/područja po metodologiji UNESCO-a. Članovi Povjerenstva moraju pokrivati područja konzervatorske struke, urbanizma, demografije i sociologije, turizma i kulturnog menadžmenta (obično oko 7 osoba sa pravom glasa) uz koordinatora Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, vodeći računa da se projekat izvodi na administrativnim dijelovima dva entiteta BiH.  U prvoj fazi na osnovu raspoložive dokumentacije koju je prikupio Zavod i stručnih mišljenja, Povjerenstvo sistematizira i stvara bazu za raspravu o sadržaju koncepta Plana upravljanja, na osnovu kojeg bi Zavod mogao izraditi projektni zadatak za izradu natječajne dokumentacije. Zavod putem javne nabavke bira izrađivača Plana upravljanja i time započinje druga faza, odnosno faza izrade. Treća i četvrta faza je implementacija i kontrola (monitoring) uspostavljanja budućeg upravljača odnosno Destinacijsko menadžment organizacije – DMO.

Zaključak

Svjetski ekonomski analitičari smatraju da bi današnja Bosna i Hercegovina mogla uspješno da se integrira u EU, razvojem energetike, poljoprivrede i turizma uz tradicionalnu metaloprerađivačku industriju tzv. namjensku proizvodnju, koja na našem rudarskom tlu postoji od prahistorije.  Svjetska Turistička organizacija – UNWTO, svojevremeno je utvrdila da je gost u konvencionalnom turizmu (turistički resorti, hoteli sa pet zvjezdica, kruzeri sa pet zvjezdica…) spreman potrošiti maksimalno 173 eura dnevno. Istovremeno prosječni gost  u tzv. kulturnom i ekoturizmu troši 287 eura dnevno, a oko 40% tih gostiju troši po putovanju, koje prosječno traje 6-8 dana, između 4 do 8 hiljada eura po putovanju. Vidljivo je da prosječni gost u kulturnom i ekoturizmu ima veću potrošnju za preko 50% od vrha piramide gostiju u tzv. konvencionalnom turizmu.

Da je saobraćajno uvezivanje brzom željeznicom i brzim cestama (uz izgradnju koridora Vc) Sarajeva, Zenice i Tuzle, veoma važno za ekonomski i kulturni progres Bosne i Hercegovine pokazuju i podaci fiskalnog prometa. Federacija BiH prikuplja 5,5 puta više fiskalnog prometa od Republike Srpske. Kanton Sarajevo ima 1,5 puta veći promet od Republike Srpske, a  sa Zeničko-dobojskim i Tuzlanskim kantonom ostvaruje više od 60% prometa čitave Federacije Bosne i Hercegovine. Svaka 3-ća marka se okreće u Sarajevu zahvaljujući privrednim djelatnostima ali i u mnogome turističkom prometu. Općina Ilidža u Kantonu Sarajevo sa cca 70 hiljada stanovnika ostvaruje 2 puta veći promet nego Banjaluka sa cca 210 hiljada stanovnika. Zanimljiv je i primjer „malog“ Tešnja u FBiH koji ostvaruje promet, koji se približava prometu Banjaluke. Kao član KOR-a za izradu poslijeratnih strategija razvoja, svjedočim da mnogi ekonomisti i biznismeni indikator zaposlenosti ne smatraju relevantnim za razvoj i povećanje DBP. Nobelovac, ekonomista Paul Krugman ističe činjenicu da se društvo mora voditi na temelju općih načela, a ne strogo ekonomskih strategija. Izgraditi dobar formalni okvir nalaže odmak od egzaktnih ekonomskih znanosti i u formulu uspjeha imperativno uključuje nematerijalne varijable (očekivanu kvalitetu života i kulturu življenja, mrežu socijalne sigurnosti, zadovoljstvo građana…).  

Svi pobrojani strateški projekti su usklađeni sa ciljevima strateškog razvoja Kantona Sarajevo i regiona. Takođe postoji velika mogućnost finansiranja izgradnje strateških projekata sredstvima javnog i privatnog sektora zbog velike finansijske održivosti nakon njihove provedbe. Svi nabrojani projekti imaju veliki uticaj na druga razvojna područja i dodirne sektore privrede što je vidljivo iz grafičkog prikaza kulturnog turističkog multiproizvoda. Napokon svi projekti imaju veliki uticaj na razvoj urbane aglomeracije Sarajeva, a u širem prostornom obuhvatu u krugu od cca. 100 km pozicioniraju Kanton Sarajevo kao centar urbane aglomeracije središnje Bosne i Hercegovine sa preko 2 miliona stanovnika. Strateški projekat oblikovanja kulturnog i ekoturističkog tržišta Kantona Sarajevo za internacionalno tržište kulture, u jednom izbornom mandatu, pozicionira KS u jednu od top destinacija kulturnog i ekoturizma svijeta, a mladi građani neće odlaziti.  

Dina Fejzić, van. prof. mr. – Muzička akademija UNSA i

Zoran Bibanović, Udruženje/Udruga turističkih agencija u Bosni i Hercegovini – UTA BiH

Prilog: Prezentacija