Priča o Sarajevskom spustu i Snježnoj kraljici – u susret XXV ZOI Milano – Cortina

Ove godine od 6 do 22 februara/veljače održaće se XXV-te Zimske olimpijske igre u Milanu i Cortini d` Ampezzo u Italiji. To će biti četvrte Olimpijske igre koje će se održati u Italiji. Htjeli ili ne htijeli, ove zime, pomenuti ćemo i naša davna organizaciona i sportska dostignuća, sportske heroje naših olimpijskih borilišta, ali i priče o Sarajevskom spustu i Snježnoj kraljici. Općepoznato je da spomenici materijalne i duhovne kulture svjedoče o civilizacijskim dostignućima naših predaka, a njihovo poznavanje i očuvanost svjedoči o stupnju našeg odgoja i obrazovanosti, a time i stupnju opće kulture današnjih stanovnika. Odnos poslijeratnih režima prema olimpijskom naslijeđu je notorno poznat, a žalosni odnos prema mladim sportistima u olimpijskim disciplinama je sjajno prikazan u dokumentarnom filmu „Staza“, kanadskog reditelja Ryana Sidhooa koji prati sudbinu tri tinejedžera Zlatana, Hamzu i Mirzu u nastojanju da ostvare svoj olimpijski san.

Pa dobro, po čemu je moguće pamtiti „naše“ XIV ZOI `84 u Sarajevu, ako je Sarajevo jedini olimpijski grad na svijetu u kojem su uništena olimpijska borilišta i ako Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine nije uspjela da proglasi ni jedno olimpijsko  sportsko borilište nacionalnim spomenikom kulture. Ako to nije uspjela Komisija u tri poratne decenije, nije uspio ni jedan nivo bosanskohercegovačkih vlasti, ne da obnovi, već da barem simbolično obilježi olimpijska borilišta na Jahorini, Trebeviću, Igmanu, Bjelašnici, centru Skenderiji i dvorani ZETRA u Sarajevu imenima sportskih heroja. Dvorana ZETRA uz Muzej XIV ZOI `84. su jedina dva obnovljena objekta zahvaljujući donaciji i osobnom  angažiranju (1999.) Juan Antonio Samarancha, bivšeg predsjednika Internacionalnog olimpijskog komiteta – IOC i donaciji princa Alberta II od Monaka (sina princa Rainiera III) koji je osobno otvorio (2020.) obnovljeni Olimpijski muzej BiH u Sarajevu.

Danas znamo da je  organiziranje ZOI `84. odgodilo agresiju na Bosnu i Hercegovinu za više od jedne decenije, nakon smrti (1980.) predsjednika Tita. Agresiju je uspjela da pokrene postkomunistička poluinteligencija tek u posljednjoj deceniji XX stoljeća, sa ciljem pljačke imovine, resursa i teritorija. Da bi u tom grandioznom zločinačkom poduhvatu uspjeli, trebalo je urušiti bosanskohercegovačku konzervativnu tradiciju poštivanja i razumjevanja drugog i drugačijeg u kojoj su svi stanovnici u proteklom mileniju očuvali svoj kulturni identitet. Podjele su uspjele tek Udruženim zločinačkim poduhvatom uz sudski dokazano angažiranje stranih regularnih vojnih formacija. Rezultati ekstremno uspješne agresije su vidljivi na svakom koraku kroz današnju Bosnu i Hercegovinu.

Potrebno je pomenuti i činjenicu da su Zimske olimpijske igre u Sarajevu održane u vremenu podjele Internacionalnog olimpijskog komiteta – IOC, nakon Igara u američkom Lake Placidu i Moskvi (1980.), a neposredno prije OI `84. u američkom Los Angelesu. Naravno da je postojala saradnja gradonačelnika pa se pamti i zajednička poruka svijetu gradonačelnika Sarajeva Uglješe Uzelca i gradonačelnika Los Angelesa Tom Bradleya koji poručuju svijetu „…Danas kada je svijet suočen sa opasnošću termonuklearnog razaranja, ovaj primjer internacionalne saradnje postaje značajniji nego ikada ranije.“

Internacionalni glumac Adnan Hasković, ovaj put kao producent, sa kolegicom autoricom i rediteljkom Aleksandrom Fracassa-Kostić su se okrenuli filmovima sa društvenom internacionalnom porukom. Dokumentarni film „Sarajevski spust 1984.“, koji se snima na terenima Senegala, Švicarske, olimpijske planine Bjelašnice i Sarajeva, govori o ljudskom dostojanstvu i inkluziji u različitosti. To je istinita priča Laminea Gueyea iz Senegala, prvog crnog takmičara iz Afrike koji je nastupio na Zimskim olimpijskim igrama i to u Sarajevu. To je priča i o društvenom spajanju, zajedničkim ljudskim sudbinama i bosanskohercegovačkom duhu koji nedostaje današnjim etnički, vjerski i rasno podjeljenim društvima svijeta.

Na pitanje šta je taj bosanskohercegovački duh pozvaćemo u pomoć Makovog (Mehmedalija Mak Dizdar) vrlog pitca koji je pitao jednom tako jednoga: A kto je ta šta je ta da prostiš; Gdje li je ta; Odakle je; Kuda je ta; Bosna; Rekti…

Kulturna baština Bosne i Hercegovine je davno prešla granice ovih prostora i oplemenila civilizacijske tekovine svijeta. Poljski knez Aleksandar Sapieha je opisujući naše krajeve (1802/3.) bio impresioniran srednjovjekovnim interkonfesionalnim nadgrobnim spomenicima – stećcima, pod kojima su se pokapale sve bosanske konfesije pod različitim obredima. Knez je zapisao i poetsku inspiraciju koja nam sa ovih spomenika govori o ljepoti ptica sličnih Ibisu, o sablasnim priviđenjima fantastičnih životinja, o rijekama koje teku obasjane svjetlošću zvijezda, mjeseca i nebeskih sunaca, o oklopima viteškim, o turnirima, o kacigama, o konjima i o oružju, o trci gazela, medvjeda, pasa i kurjaka kroz beskrajnu množinu šuma, pejzaža i daljina, uokvirenih dekorativnim konopom bosanskih mrtvačkih monolita.

Kao sjajni izraz neumrlog bosanskohercegovačkog duha pojavio se i Nedžad Ajanović, vodeći stručnjak za globalno zagovaranje u Islamskoj razvojnoj banci iz Džeda, Meka u Saudijskoj Arabiji. Kao numizmatičar i kolekcionar memorabilija sa ZOI u Sarajevu, sjetio se da čestita 70-ti rođendan i ishodi intervju od naše Snježne kraljice ZOI u Sarajevu, Marja-Liise Hämäläinen Kirvesniemi, koja je još uvijek živa i zdrava u Finskoj. Uz Snježnu kraljicu blistala je i ljepotica umjetničkog klizanja, Njemica iz tadašnjeg DDR-a Katarina Vitt, a u historiju umjetničkog klizanja je ušao i plesni par iz Britanije Jayne Torvill i Christopher Dean koji su za zlato odplesali uz Ravelov Bolero. Na planini Jahorini na stazama za žensko alpsko skijanje sportski heroji su bile Mishela Figini iz Švicarske u spustu, Debbie Armstrong iz USA na stazi za veleslalom i Paoletta Magoni iz Italije u slalomu.

Marija-Liisa je kao žena učestvovala na šest Zimskih olimpijskih igara, a u Sarajevu je doživila vrhunac svoje karijere kada je osvojila zlatne medalje u nordijskim disciplinama trčanja na 5, 10 i 20 km i bronzu u štafeti 4 x 5 km. Nakon tog uspjeha je neformalno proglašena za sportskog heroja Velikog polja na planini Igman i Snježnom kraljicom ZOI `84 u Sarajevu. Olimpijske vijesti iz Sarajeva su našle snagu da nadjačaju sva ostala zbivanja u svijetu zahvaljujući satelitskom prijenosu i američkoj tv kući ABC koja je za prava prenosa platila rekordnih, ondašnjih oko 120 miliona US Dol. Za sportsku ličnost ZOI tada najčitaniji nedjeljnik NIN je naravno proglasio Mariju-Liisu. Novinski izvještaji su zabilježili da je Snježna kraljica ZOI `84. u Sarajevu, Marija-Liisa umjesto krune na glavi imala trorogu laponsku kapu, a umjesto kraljevskog žezla imala je podignute drvene skije.

Sportski heroj skakaonice na Malom polju na Igmanu je bio njen kolega iz reprezentacije Finske, Matti Nykänen, a drugi je bio Jens Vajsflog iz ondašnjeg DDR-a. Sportski heroji na obližnjoj planini Bjelašnici su bili u spustu Amerikanac Villiam Bill Johnson i drugi Švicarac Peter Miller. Kao prvi predvozač u disciplini spusta vozio je mladi Sarajlija Robert Brudar (prvak Jugoslavije u spustu 1986.) koji se od 1979. godine (od testa za spust u Kaprunu – Austria na kojem je bio 3-ći), pripremao u  spust reprezentaciji ex. Jugoslavije. Ostalo je nejasno do danas zašto mladi Robert nije vozio u zvaničnoj konkurenciji iako je ostalo jedno nepopunjeno mjesto u spustu? U toj disciplini se takmičio i pomenuti Laminea Gueye koji je doživio ovacije gledalaca prilikom defilea sportista na ceremoniji otvaranja ZOI na stadionu Koševo, jer je išao sam sa zastavom Senegala iza reprezentacije SSSR-a koja je brojala 99 sportista, a ispred olimpijske reprezentacije SAD koja je brojala 107 sportista. Potrebno je pomenuti da je Laminea ostvario solidno vrijeme i nije bio zadnji na cilju. U veleslalomu sportski heroj je bio Švicarac Max Julen, a drugi „naš“ Jure Franko, a u alpskoj disciplini slalom za muškarce sportski heroji su bili braća Amerikanci Phill & Steve Mehr… Autor vučka, maskote Igara je bio sjajni Jože Trobec.  Na žalost autor snježne pahuljice, olimpijskog znaka koji simbolizira mlade koji se drže za ruke, Miroslav Rok Antonić nije doživio da vidi svoj znak umnožen bezbroj puta na svim grafičkim materijalima, fotografijama i tv prenosima koja je za milione ljudi širom svijeta značila simbol mira i sporazumijevanja među ljudima, toleranciju različitih društvenih pogleda na uređenje svijeta, nadu za prestanak prijetnji raketama i zbližavanje mladih ljudi u trenucima sportskog nadmetanja.

Na žalost održavanje XXV ZOI Milano – Cortina 2026. će biti u sličnoj političkoj atmosferi kao i davne ZOI u Sarajevu. Želimo da sportske vijesti iz Milana i Cortine d` Ampezzo nađu snagu, kao što je to bilo nekada u Sarajevu, da nadjačaju sva druga ratna zbivanja u svijetu i budu globalni poziv na mir i sporazumijevanje.  

Rođendanska čestitka Nedžada Ajanovića Mariji-Liisi

Na Zimskim olimpijskim igrama – ZOI `84 u Sarajevu, Marja-Liisa Kirvesniemi Haemaelaeinen zauvjek je urezala svoje ime u olimpijsku historiju osvojivši tri zlatne medalje u skijaškom trčanju (5 km, 10 km, 20 km) i bronzu u štafeti 4×5 km u skijaškom trčanju na Velikom Polju, na planini Igman. Tim podvigom je postala najuspješnija sportašica Igara, a njena dominacija donijela joj je i počasnu titulu Snježna kraljica ZOI `84 u Sarajevu!

Put Marje-Liise od ranih neuspjeha do globalnih trijumfa svjedoči i o finskoj snazi volje – Sisu (upornost, hrabrost, otpornost, izdržljivost, istrajnost, unutrašnja snaga…). Kao prva žena koja se takmičila na šest Zimskih olimpijskih igara, rušila je barijere i postala sjajan uzor svojim kćerkama, Sarajlijama, i mnogim svjetskim sportašima. Nosilac je i prestižne Holmenkollen medalje (1989.), najvećeg norveškog priznanja za skijanje.

Marja-Liisa je svojom otvorenošću da javno govori o ličnim izazovima i nedaćama stekla postovanje sportista svijeta i široke javnosti.

Sakupljam kovanice, značke i druge olimpijske memorabilije Zimskih olimpijskih igara – ZOI `84 z Sarajevu, od svoje 12. godine, kada sam vidio finski tim na ceremoniji otvaranja u Sarajevu. Ta strast traje i danas. Povodom 70-tog rođendana (M.L.K.H.), objavljujem neke od ovih olimpijskih memorabilija njenog nevjerovatnog naslijeđa, kao virtualni poklon čitaocima.

Sretan 70. rođendan, Marja-Liisa! Hvala ti što si kao sportski heroj Velikog polja, a sa kolegom Matti Nykänenom koji je postao sportski heroj Malog polja na planini Igman iznad Sarajeva, zauvjek ostala naša Snježna kraljica.

Nedžad Ajanović,

10. septembar 2025.

Intervju Nedžada Ajanovića sa Snježnom kraljicom ZOI 84 u Sarajevu, Marijom Liisom Haemaelaeinen Kirvesniemi – intervju vodio Erik Nystrom¹

Januar 2026. godine

Kakva sjećanja imate na Sarajevo? Kako ste doživjeli atmosferu Igara u to vrijeme – i tokom takmičenja i van njih?

„Moja prva sjećanja na Sarajevo su iz ljetnog perioda, kada smo se upoznavali sa karakteristikama staza. Bio je to miran, ruralni pejzaž. Unaprijed smo se upoznali sa terenom kako bismo mogli planirati trening kod kuće [u Finskoj] na osnovu tih uslova.

Tokom takmičenja, fokusirala sam se na svoje poznavanje dijelova terena i nisam obraćala pažnju na vanjske faktore. Naravno, slušala sam međuvremena, ali ona su se morala tumačiti u svjetlu situacije u tom trenutku. U fazi kada su se počele stvarati razlike, kada sam bila u vodstvu, znala sam da još uvijek moram čekati vremena svojih takmičara, jer nisam bila posljednji starter takozvane “vruće grupe”.

Izvan staze, tokom Igara i u Sarajevu, vladao je domaći osjećaj. Ruralni pejzaž je bio ugodan. Ljudi u Sarajevu su bili toliko prijateljski nastrojeni i ugodni da od tada nisam doživjela ništa tako snažno nigdje drugdje. Sve u svemu, atmosfera je bila vrlo ugodna i opuštena. Naravno, imala sam izazov sa jezikom i davala sam internacionalne intervjue uz pomoć prevodilaca.

Nekako se činilo kao da je svaki takmičar ohrabren i ponesen. Bilo je i mnogo turista – navijača, a nakon pobjede u utrci na deset kilometara, imala sam osjećaj da sam dobila više navijača nego ranije. U vremenu Igara u Sarajevu vanjske aktivnosti su morale biti svedene na minimum. Morala sam se fizički i mentalno usredotočiti na ono što je bitno, na takmičenje.”

Koje takmičenje u Sarajevu vam je najviše ostalo u sjećanju?

„To je bila moja prva pobjeda, koja je došla u utrci na deset kilometara – iako mi je omiljena distanca pet kilometara. Nakon deset, pet kilometara mi se činilo zaista dobro. Utrka od 20 kilometara uopšte nije moja omiljena distanca. Tokom te utrke morate pratiti vlastite osjećaje tokom cijelog takmičenja – prvih deset kilometara morala sam paziti da ne trčim prebrzo, kako bih imala snage za drugih deset kilometara. Koliko se sjećam nisam bila u vodstvu tokom prvih deset kilometara, ali drugih deset je prošlo dobro, a kada je to donijelo moju treću pojedinačnu medalju, osjećala sam se trijumfalno.

Nakon toga osvojili smo bronzu u štafeti. Sjećam se da sam u završnom dijelu donijela loše taktičke odluke, ali srećom, nismo pali na četvrto mjesto.“

Šta je s epitetima? Kako se osjećate u vezi s epitetima koje ste zaradili na Zimskim olimpijskim igrama 1984. – „Snježna kraljica ZOI `84“ i/ili „Kraljica Sarajeva“?

„Epiteti mi zvuče sjajno. Možda je Kraljica Sarajeva nastala zbog činjenice da sam pobijedila u sve tri discipline.”

Po čemu se atmosfera razlikovala od drugih Olimpijskih igara na kojima ste učestvovali?

„U poređenju s drugim Olimpijskim igrama, bilo je sve veoma drugačije. Svaka Olimpijada je uvijek imala drugačiju atmosferu. Možda mi je Sarajevo ostalo najbolje u sjećanju zbog pobjeda.“

Smatrate li da olimpijski plamen grije ljudsku dušu i spaja srca?

„Da, Olimpijske igre su najveća i najvrjednija takmičenja za sportiste, posebno za skijaše. Naravno, postoje i druga velika takmičenja, na primjer u hokeju na ledu, ali čak i hokejaši najviše cijene Olimpijske igre, barem lično, Olimpijske igre su nešto potpuno drugačije u poređenju sa Svjetskim prvenstvima.“

Zimske olimpijske igre 1994. u Lillehammeru održane su dok je rat u Bosni još uvijek trajao. Kakve osjećaje je u vama probudilo saznanje da je grad u kojem ste doživjeli jedan od najvećih olimpijskih trenutaka svoje karijere bio pod opsadom u to vrijeme?

„Osjećala sam se emotivno jer sam imala tako miran i ugodan utisak o mjestu takmičenja. Ne razmišljate o tome tokom takmičenja, ali svakako ste sentimentalni u trenucima kada saznate šta se tamo dešava. Ali u Lillehammeru ste se morali fokusirati na takmičenja.“

Šta za vas znače olimpijske značke i druge uspomene? Kakav je bio osjećaj razmjenjivati ​​značke sa sportistima iz različitih zemalja? Šta su te razmjene simbolizirale za vas?

„Ne sjećam se baš dobro, ali vjerovatno je postojala upravo takva razmjena znački između takmičenja. To je drugačiji program od treninga, takmičenja i oporavka. Trajne uspomene iz Sarajeva koje imam kod kuće na stolu uključuju, na primjer, set za kafu od bakra i kalaja koji se sastoji od džezve i fildžana. Sama sam ih kupila kao suvenire, iako za to gotovo nije bilo vremena zbog gustog rasporeda obaveza. Sa svakog većeg takmičenja imam i neke maskote.“

Da li još uvijek čuvate znamenja i medalje ili druge uspomene sa Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine – i ako da, koje su vam od njih danas najznačajnije?

„Najvažnije su naravno zlatne medalje, koje su sada izložene u Sportskom muzeju Lahti. Imam i neke značke, ali ih se sada ne sjećam detaljno, jer ih ima toliko mnogo sa različitih takmičenja. Sa svakog većeg takmičenja sam nabavila neke male suvenire, jer je to bio dio takmičarskog programa.“

Kada se osvrnete na svoju karijeru, šta mislite da je potrebno da bi sportista postao zaista dobar takmičar – ne samo fizički, već i mentalno?

„Pa, uvijek sam bila u dobroj fizičkoj formi, ali na početku karijere nisam znala kako da se mentalno pripremim ili takmičim prema vlastitim granicama i osjećajima. Sjećam se da mi je trener rekao: ‘Nemojte previše naglo započeti utrku’. Zato je distanca od pet kilometara toliko dobra za mene – taj nivo napora sam dobro podnosila kada sam bila u vrhunskoj formi. Inače, za mene je izazov bio naučiti o mentalnoj pripremi da ne gledam previše na međuvremena na početku utrke – tek pred kraj.“

O čemu ste razmišljali tokom takmičenja, kada su utrke od 5, 10 i 20 kilometara vrlo duge i zahtjevne?

„Morali ste uvijek znati na svakom dijelu terena kako će se staza nastaviti. Unaprijed sam planirala gdje ću pokušati napraviti određenu vrstu pokreta. To je lakše u utrci na pet kilometara.

Često sam pomišljala da bi mi tokom karijere, da je postojalo tradicionalno sprint skijanje, to bila omiljena disciplina. Svestrani skijaš sam postala tek kada sam razvila izdržljivost i osnovnu kondiciju. Tokom utrke, uglavnom su preovladavali moji vlastiti osjećaji i unaprijed sam osjećala kakva će biti međuvremena. Druge misli ostaju po strani tokom utrke. Jednostavno nema mjesta za njih.”

Kako ste se lično nosili s pritiskom, neuspjesima ili vanjskim očekivanjima tokom karijere?

„U ranijoj fazi moje karijere, previše sam reagovala na pritisak, neuspjehe i vanjska očekivanja. Ali mentalna priprema je važna i o tim stvarima smo razgovarali sa profesionalcima u toj oblasti. Sama fizička spremnost nije dovoljna na vrhunskom nivou. Također morate biti u vrhunskoj mentalnoj formi.

Srećom, ostala sam zdrava tokom velikih takmičenja i na njima gotovo da nije bilo nezgoda. Bilo je nezgoda u ranim fazama moje karijere. Na takmičenjima je najvažnije ostati zdrav. Bilo je važno napustiti ciljni prostor što prije da se zagrijete kako vam ne bi bilo hladno. Kada ste raspoloženi za takmičenje, također ste podložni prehladi, a ako se to dogodi, ne treba mnogo da odustanete od takmičenja. A u trkačkim situacijama važno je unaprijed proći kroz zahtjevne dionice nizbrdo, kako biste znali kako ćete skijati tu nizbrdicu. To je planiranje ritma u zavoju ili u brzom spustu. U trenucima kada su postojali intervalni startovi, kada bi nekoga “uhvatili”, preticanje za pola minute više nije pružalo prednost u “zavlačenju”. U tim trenucima morali ste biti u stanju promijeniti ritam.“

Kakav savjet bi dali mladim sportistima koji danas sanjaju o odlasku na Olimpijske igre?

„Zaista sve počinje od samog sportiste, na primjer, ako odrastaju u aktivnoj porodici. Sve zavisi od same osobe. Baza sportske izdržljivosti može se izgraditi za samo jednu ili dvije godine, ali rezultati dolaze sa zakašnjenjem. Ono što se sada promijenilo, na primjer u Norveškoj, je da su sportisti na vrhu već sa 20 godina. U Finskoj je to rjeđe. Višegodišnji rad, lična posvećenost i entuzijazam za sport su uvijek najvažnije stvari. Niko drugi vas ne može prisiliti na to – ni trener, ni porodica. Snovi, strast i motivacija moraju dolaziti iznutra. Danas postoji veći pritisak za uspjeh od strane javnosti nego u moje vrijeme. Potrebna je i određena tolerancija na pritisak. Mnogi očekuju uspjeh ranije, ali na primjer za mene je 28-ma godina, bila moj vrhunac.

Ako ne znate kako se nositi s pritiskom u mladosti, to može ometati vaš razvoj. Morate ostati pribrani i biti u stanju da se nosite s vanjskim očekivanjima na pozitivan način. Na neki način pritisak je također dobra stvar. Može pomoći sportisti da mentalno raste.“

Izvan sporta – koje ste životne lekcije stekli koje biste željeli podijeliti s mladima?

„Lična volja, želja i entuzijazam su najvažnije stvari. Taj brutalni sportski napor ne traje beskonačno dugo. Često je za sportistu napuštanje vrhunskog sporta mentalno velika životna promjena. Definitivno morate smisliti nešto što će to zamijeniti, posebno za žene. Rekla bih da se osnivanje porodice ne može predugo odlagati. Ovo je veći problem za žene nego za muškarce.

Prvo sam bila majka jednog djeteta, a zatim dvoje djece.  Zahvaljujući podršci porodice imala sam sve pretpostavke da nastavim sportsku karijeru, Imala sam i profesionalnu profesiju fizioterapeuta. Skijanje nije profesija. Morate planirati profesiju ili studije za život i nakon sporta. Vodila sam vlastitu kompaniju, koju sam sada prodala, jer sam trenutno u penziji.“

Sarajevo je jedini olimpijski grad na svijetu čija je olimpijska infrastruktura potpuno uništena. Grad sada želi odati počast i sjećanje na olimpijska mjesta alpskog skijanja i nordijskih disciplina. Olimpijski muzej u Sarajevu želi sačuvati i njegovati uspomenu na XIV Zimske olimpijske igre 1984. godine. Postoji li posebna poruka ili osjećaj koji biste željeli da svijet poveže sa Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine?

„Općenito Sarajevo je imalo domaću i mirnu atmosferu. Tamo su se takmičili vrhunski svjetski sportisti. Divno je što je nakon svih užasa i razaranja grad ostao historijsko mjesto. Mjesto gdje se trenuci slave i uspjeha vraćaju u sjećanjima. Zaista je divno što Sarajevo posjeduje ovakav Muzej. Jako to cijenim. Čak i sa manjih takmičenja ostaju neka trajna sjećanja, a posebno za Sarajevo. Zahvaljujem i poštujem što su i moji sportski uspjesi cijenjeni u Sarajevu. Veoma sam zahvalna Sarajevu.“

Kako biste vi sami željeli da vas se pamti?                      

„ Kakva sam osoba i sportista bila? Kao iskusan borac koja je dobivala podršku, čak i u trenucima poraza, vjerujem da sam uspjela sa svoje strane ohrabrivati i navijati i za sve druge sportiste.“