Stare religije nisu mrtve. One su nastavile da žive kao kulturne baštine starih naroda i danas su velike turističke atrakcije. Tako danas Grčka turistički profitira od svoje antičke prošlosti, a Španija od ostataka kulturne baštine Maura i Jevreja. Izvjesno je da i Bosna i Hercegovina u budućnosti može turistički profitirati od tajanstvenih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Savremeni turisti veoma lako prihvataju i fantastične turističke priče.
Mnogima je poznata fantastična priča da se mitska antička Afrodita rodila iz morske pjene. Na Kipru će vam i pokazati mjesto rođenja Afrodite (Afroditine stijene). To mjesto je ljupka plaža između Limasola i Pafosa. Domaćini će reći: „Mi vjerujemo da je ovo mjesto rođenja Afrodite“. Tu je vidikovac, nekoliko restorana i to je mjesto zadržavanja bezbrojnih znatiželjnika.
Na jednom od planinskih vrhova Trodosa na Kipru, u otvorenoj kapelici izložena je ikona iz I stoljeća(!?), koju godišnje posjeti oko sto hiljada hodočasnika sa Kipra i iz cijelog svijeta, posebno iz Rusije. Na moje pitanje kako to da u muzeju u Nikoziji čuvaju ispod neprobojnog stakla ikonu iz VIII stoljeća, a na vrhu Trodosa drže ikonu iz I stoljeća, u otvorenoj kapelici bez obezbjeđenja, domaćini su mi odgovorili: „Mi ne tvrdimo da je ikona iz I stoljeća, mi kažemo da vjerujemo da je ona iz I stoljeća“.
Mjesto “rođenja Afrodite” na Kipru
Otvaranjem Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (1888.) kao naučne ustanove kojoj je namijenjeno obrazovanje, naučno ispitivanje zemlje i informiranje o rezultatima njegove misije, evropskoj civiliziranoj javnosti je pokazano sjajno lice zemlje. U tom cilju Zemaljska vlada je Zemaljski muzej dobro materijalno obezbijedila, okupljena je solidna ekipa naučnih radnika koja je ubrzo ostvarila veoma zapažene rezultate. Svjetskoj javnosti su pruženi dokazi epohalnih arheoloških otkrića neolitske kulture na Butmiru kraj Sarajeva, kulture iz Glasinca, Debelo brdo, Soukbunar, Zlatište, sojenička naselja kraj Ripča (Bihać), Domavia i Skelani kraj Srebrenice, Doboj, Mogorjelo kraj Čapljine, Ilidža kraj Sarajeva… Otkriveni su do tada nepoznati kulturni krugovi na tlu Bosne i Hercegovine od prahistorije do savremenog doba.
Paleolitska gravura (oko 16.000 godina starosti) iz polupećine Badanj kraj Stoca
U cilju informiranja evropske javnosti o rezultatima opsežnih istraživanja, ministar zajedničkih finansija Benjamin Kalaj se obratio diplomatskim predstavnicima Austro-Ugarske u Parizu, Berlinu, Londonu, Rimu, Minhenu, Budimpešte, Kopenhagenu, Stokholmu, Bernu i drugim gradovima, da se odazovu na Prvi kongres evropskih arheologa i antropologa u Sarajevu u avgustu 1894. godine. Sarajevski kongres je uspješno održan i ugledni učesnici su evropsku javnost kroz priloge u raznim naučnim časopisima informirali o djelatnostima Zemaljskog muzeja i rezultatima istraživanja. Nakon stagnacije između dva svjetska rata zapažena istraživanja su nastavljena i u periodu od 1945. godine, do početka posljednjeg rata (1992.) u Bosni i Hercegovini.
Region današnje države Bosne i Hercegovine i Jadrana je kolijevka raznih hipoteza, legendi i tajni. Ing. Aristid Vučetić iz Dubrovnika, veliki zaljubljenik u Homerovu Ilijadu i Odiseju je autor sjajne hipoteze da je Odisej, nakon rata pod Trojom, lutao Jadranom. On je napravio pisanu i slikovnu rekonstrukciju arhipelaga prema Argonautici, Odiseji i drugim klasicima, pod nazivom „Odisejevo lutanje po Jadranu“.
Prvo pribježišće (odbježišće) Odiseja je bilo na današnjem Gružu u Dubrovniku. Rt Gruža se i danas zove Kantafig što je izvedenica iz grčkog Katapheigos (odbježišće), gdje su Odiseju odbjegli mornari da se nasele u zemlji ilirskog plemena Lotophaga koji su živjeli iznad današnje Rijeke dubrovačke, u današnjoj Hercegovini. Odisej je odbjegle mornare pohvatao, povezao i bacio pod klupe brodo
Na otoku Mljetu (Melita) po Aristidu je mitska špilja Ogygia gdje je živila nimfa Kalipso, Atlantova kćer. Po Argonautici: „Na Meliti je stan nimfe Kalipse Atlantovice, u blizini Kerkire Melaniae (današnja Korčula). Po Skylaxu Melita je udaljena 120 stadija (19 km) od Kerkire Melaniae. Konstantin Porphyrogenet naziva Mljet imenom Meleta, mjestom brodoloma sv. Pavla. Ime Jadranske Melite (Mljeta) održalo se od doba Argonautike do danas, tvrdi Aristid Vučetić.
Skila i Haridba na ulazu u Elafite
Napokon otok Šćedro je Odisejev otok koza, otok Hvar je Pitieia, otok kiklopa Polyphema (Grapčeva špilja), tjesnaci Skilla i Haribda su prolazi Vratnik u Dubrovačkom arhipelagu, otok Sirena je otok Lijerica kod Pelješca, Donji mračni svijet i malarični predjeli su predjeli sjevernog Jadrana (današnja Venecijanska laguna)… Bilo kako bilo, Aristidova sjajna priča danas živi u turističkim i nautičkim vodičima u susjednoj Hrvatskoj.
Druga velika eko-turistička priča i hipoteza, koja na žalost nije turistički valorizirana u Bosni i Hercegovini, je hipoteza Roberta Salinasa Prajsa iz San Antonia u Teksasu, da je trojanski rat bio u Hercegovini. Kada je Prajs 1967. godine u potrazi za lokalitetom koji bi odgovarao Homerovim opisima Ilija došao u Bosnu i Hercegovinu, upoznao je ing. Aristida Vučetića iz Dubrovnika koji je mnogo ranije iznio hipotezu da Odiseja govori o mjestima na dalmatinskoj obali i otocima.
«Vučetićevo djelo došlo je do mene kasno (mada sam ga površno znao i 1967.) da bih modifikovao prvobitni plan publikacije «Homerova slijepa publika». Kako se za Odiseju može reći da je druga polovina Ilijade, Vučetićev «Odisejev manuskript» je značajan za ono što govorim o geografiji Troje. I obrnuto, ono što se govori o geografiji Troje značajno je za bolje razumijevanje Odisejevog istinskog scenarija duž trojanske obale» – piše Prajs u knjizi „Homerova slijepa publika“.
Salinas Prajs je umro 2012. godine, a njegov je pepeo, po njegovoj izričitoj želji, prosut na mjestu njegove hipotetičke Troje, na brdu iznad Gabele (BiH).
Istočni zid Daorsona iznad Stoca
Smjela hipoteza sarajevskog arheologa Đure Baslera da je Dubrovnik nastao u I stoljeću prije nove ere i da su ga osnovali Daorsi, iz Ošanića kraj Stoca, je svojevremeno proizvela veliku nevjericu. Odbacivanje hipoteze kao neprihvatljive se činilo utemeljenim posebno zato jer je Dubrovnik u svjetskim razmjerama rijetko bogata sredina očuvanih pisanih dokumenata.
„Ostajem pri svojoj tvrdnji da je ostatak zida između bastiona sv. Spasa i sv. Stjepana (zid prema moru) helenistička tvorevina. U Hercegovini doba helenizma prestaje sredinom prvog stoljeća spaljivanjem i uništenjem glavnog grada Daorsa na Ošanićima kraj Stoca.
Mi se danas pitamo gdje su nestali Daorsi nakon što su na sebe navukli mržnju Dalmata zbog savezništva sa Rimljanima. Jedno je sigurno – oni se više nikad nisu vratili u svoj uništeni Daorson ali nisu ni propali u zemlju. Pošto su Naronu, u delti Neretve, već zaposjeli rimski kolonisti, njima je jedino ostalo da potraže neko drugo pogodno mjesto na kojem bi bili zaštićeni od Dalmata. To mjesto je moralo biti na moru, izravno nasuprot Ošanića kraj Stoca. Istovjetni kameni blokovi su ugrađeni i u temelje tvrđave Bokar“ – tvrdio je Đuro Basler.
Mnogo kasnije, Zagrebački istraživač Josip Stošić je u svom izvještaju pod naslovom „Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku 1984. godine, iznio frapantna saznanja i priredio prvorazrednu naučnu senzaciju o postojanju bizantske katedrale iz VII stoljeća, tek nešto malo manje od današnje barokne.
Hrvatski povjesničar Vladimir Košćak je novootkrivenu ranokršćansku baziliku smjestio u VI stoljeće kada je po njemu Dubrovnik (Novi Epidaurum) imao nevjerovatnih „pet do šest tisuća stanovnika“ s tim da je oko velebne katedrale „morao biti neprekinuti urbani prostor gradskog središta jednog velikog naselja kakvo je katedrala takvih dimenzija zahtijevala“ – zaključuje Košćak.
Dubrovačka konzervatorica Dubravka Beretić je nakon tog nalaza zabilježila: „Otkriće je fenomenalno i po mom mišljenju takvog značaja da bi bilo najbolje izbrisati sve što je napisano o osnutku Dubrovnika i zatim početi sasvim ispočetka i na novim osnovama utvrđivati povijest grada koji je već u IV stoljeću bio formiran kao urbano naselje“ – zaključuje Dubravka Beretić.
Piramida u Visokom
Autor najsmjelije hipoteze koja je za sada još uvijek u sferi vjerovanja i istraživanja i nema zvanično prihvaćeno naučno uporište je istraživač dr. Semir Osmanagić.
„Postojeće piramide su nastale u visoko razvijenim civilizacijama koje su poznavale energetsku suštinu planete i ljudskih bića. One pokazuju nespornu genijalnost u kosmičkim korelacijama, građevinskim tehnikama, poznavanju sakralne geometrije i matematike, akustičnog inžinjerstva… Starost Bosanske piramide Sunca se može utvrditi ukoliko se pronađe organski materijal (kosti, drvo, ugalj). Međutim, ako se i ne pronađu organski artefakti, arheološki nalaz takvih razmjera definitivno će redefinirati evropsku historiju – pojašnjava fantastičnu hipotezu istraživač Semir Osmanagić.
Tajanstvene savršeno oblikovane bosanske kamene kugle
Otkriće podzemnog lavirinta Ravne kraj Visokog i druga otkrića otvaraju u međuvremenu mnoga pitanja. Inženjer Goran Čaklić kaže: „Kada se sve sabere, što se dešavalo sada i što će se desiti, ma u kakvom obliku, ispada da ima nešto, samo za to nešto trebalo je da se rodi neko ko će imati snage i smjelosti da izokrene historiju i svijest“.
Posljedice velikih otkića su revidirale dotadašnja saznanja i nauku. To je kroz historiju uvijek išlo teško, čak svojevremeno i sa smrtnim posljedicama po istraživača. Tako je i u današnjoj Bosni i Hercegovini u kojoj smo prinuđeni gledati rušilačko lice kulture i u kojoj nedostaju priče o bilo čemu, a kamo li turističke priče o navedenim hipotezama.
Iskustvo rada u turizmu, ukazuje da svako zainteresiran za učešće u turističkom poslovanju valja da donese odluku sam, ne čekajući na druge, kakvo je njegovo mjesto unutar ukupne turističke ponude. Ovo treba shvatiti kao poziv za učešće u oblikovanju turističkog tržišta, koristeći raznoliku bosanskohercegovačku baštinu ali i vjerovanja (koja niko ne spori) i hipoteze (koje mnogi vatreno spore), svako na svome terenu i prema svojim sklonostima – kolumna (2012.) Z. Bibanovića, objavljena na Depo portalu.
Upoznajte svijet oko nas 