Aktuelna deviza:”Natrag ka ljekovitom bilju”!

“Sve na zemlji ima svoju svrhu, svaka bolest biljku koja je liječi, a svaki čovjek poslanje. Ovo je indijansko učenje o postojanju” – Žalosna Golubica, Salish.

Smatra se da je najstarija knjiga o ljekovitom bilju, knjiga Shin-nonga iz 3.700. godina prije nove ere, gdje je on opisao oko 200 ljekovitih biljaka.

U zbirci egipatskih recepata «Papirus Ebers» (1.500. p.n.e.) nalazi se oko 700 vrsta ljekovitih recepata, a u staroindijskoj oko 1.000 vrsta.

Jedan od najvećih doprinosa Arapa zapadnoj civilizaciji je bilo čuvanje i prevođenje djela antičke misli sa starogrčkog na arapski jezik, pa tako i rasprava o ljekovitom bilju.

Prvi liječnik svijeta, grk Hipokrat  (460-377 p.n.e.) u djelu «Corpus Hippocraticum» opisao je oko 200 biljaka. Njegova izreka»Vaša hrana neka bude Vaš lijek, a Vaš lijek neka bude hrana» je osnovna misao svih razmatranja o pravilnoj ishrani sadašnjice.

Nažalost oko 700.000 antičkih pisanih smotaka, od kojih su mnoga bile  zabilješke o djelovanju ljekovitog bilja, su nestale u požaru Aleksandrijske biblioteke  (47. p.n.e.).

Jednu od najvećih pohvala ljekovitom bilju izrekao je liječnik Schierbaum, «Sve hemijske tvornice svijeta ne rade tako tačno i savršeno kao jedna jedina od onih malih biljaka, koju tvoja noga bezobzirno gazi. Ako sve pilule i tablete budu bezuspješne, neće zakazati ljekovito bilje, gdje jedna jedina biljka liječi ponekad zastarjelu bolest u nekoliko dana».

Savremenom čovjeku stoje na dohvatu ruke prirodni izvori za održavanje zdravlja.

 Preteče savremenih farmaceuta u našim krajevima su bili atari. U Sarajevu se u XVI stoljeću spominje atarska čaršija.

Atarski dućani-apoteke su bili puni ljekovitog bilja u posudama i kutijama  sa natpisima na hebrejskom, turskom i bosanskom jeziku. Najstariji sačuvani atarski dućan je «apoteka» porodice Papo, stara oko 350 godina, i nalazi se u Muzeju Jevreja u Sarajevu.

Otvaranjem azila za duševne bolesnike 1768. godine, u hadži Sinanovoj tekiji praktično počinje organizirana zdravstvena služba u Bosni i Hercegovini.

Josef Koetschet

Dr. Josef Koetschet

Posljednji bosanski guverner Topal Osman – paša, pod uticajem gradskog fizika i svoga ličnog liječnika i biografa dr. Jozefa Kečeta (Koetschet), gradi prvu modernu (vakufsku) bolnicu (1866) u Bosni i Hercegovini u Nadkovačima u Sarajevu.

Zemaljska bolnica u Sarajevu u doba svoga otvaranja (1894) je bila najmoderniji objekat na Balkanu, a i šire. Bolnica je projektirana kao kopija bečke univerzitetske bolnice i urađena prema najmodernijim standardima koji su tada važili u svijetu. Krajem XIX stoljeća u bolnici je radio vrhunski medicinski kadar bečkog medicinskog fakulteta, na tada najsavremenijoj medicinskoj opremi.

Moderna medicina je sa sve većom proizvodnjom sintetskih ljekova uticala da čovjek zanemari ljekovita svojstva mnogih biljaka kojima su se liječile, suzbijale ili sprečavale razne bolesti. Povratak ljudi ljekovitim izvorima prirode zahtijeva i njeno upoznavanje i učenje o pravilnoj upotrebi. Najnovija saznanja upućuju da djelovanja ljekovitog bilja daleko nadmašuju djelovanja sintetskih preparata, a što je važno, ne uzrokuju neželjene pojave. Aktuelna deviza je “Natrag ka ljekovitom bilju”.

Loša vijest za male proizvođače biljnih preparata je da je 2013. godine, u EU pod pritiskom farmaceutskih kompanija stupio na snagu Zakon o zabrani prodaje ljekovitog bilja i čajeva ukoliko se ne plate znanstvena istraživanja, koja prosječno po proizvodu koštaju oko 100.000 EUR!?

767910352c40acf53f129f232d730919

Turistički centar je oblast koja u sebi sadrži više lokaliteta u kojima se upražnjavaju razne motivske aktivnosti. Sportsko-rekreativne aktivnosti na otvorenom i zatvorenom prostoru i kulturne aktivnosti (ukomponirane kulturne karakteristike) su glavni uzrok turističkih kretanja.

Pored ovih opće poznatih tipskih aktivnosti postoje i tzv. netipske aktivnosti koje se takođe ubrajaju u turističke kao što su branje ljekovitog bilja, skupljanje šumskih plodova, ornitološke i botaničke ture (foto safari), ekološki kursevi, geomorfološka ispitivanja i sl.

 U Bosni i Hercegovini se ukrštavaju dvije velike florne oblasti – euro-sibirska i sredozemna, a prodire treća irano-turanska. Prema katalozima BiH herbara Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u BiH je utvrđeno 5.143 taxa (vrste, podvrste, hibridi) od toga 565 vrsta mahovina, 71 papratnjača i 4.498 sjemenjača. Pretpostavlja se da u Bosni i Hercegovini živi oko 15 – 20 hiljada vrsta gljiva, a poznato je svega 549 vrsta. Procjenjuje je da u Bosni i Hercegovini živi oko 1.000 vrsta lišajeva, a zabilježeno je samo nešto preko 300 vrsta. To se može mjeriti samo sa bogatstvom tropskih i suptropskih područja. Mnoge od njih su izrazitog reliktnog karaktera, sa mnogobrojnim endemima. Florističko bogatstvo Bosne i Hercegovine je vrlo veliko i po tome se naša država u Evropi nalazi na vrhu ljestvice, zajedno sa Hrvatskom, Italijom, Grčkom i još nekom zemljama.

Sakupljačka stihija uzrokovana poslijeratnim siromaštvom prijeti ozbiljnim posljedicama po biljna staništa. Masovno se otkupljuju korijen lincure (ne plod nego korijen)  koja se tamani po planinama što za posljedicu ima nestanak biljke ali i drveni ugalj.

Tzv. Islandski lišaj je pred nestankom sa planinskih vrhova. Slovenci ga otkupljuju po 4 KM za kg lišaja. Pojedini seljaci iz Umoljana su zaradili preko 4.000 KM od tog posla. O kojim količinama se radi i šteti koja je nanesena biodiverzitetu bosansko-hercegovačkih planina govori i podatak da u veliku PVC vreću može da stane samo par  kilograma lišaja.

Čupanje (umjesto branja) ljekovitog bilja, koje za posljedicu ima nestanak biljnih vrsta, valja najstrože zabraniti i rigorozno sankcionirati. Glavni kupci drvenog uglja i ljekovitog bilja koje se čupa na nedozvoljen način su otkupne firme iz Slovenije, a u posljednje vrijeme i firme iz drugih evropskih zemalja. Istovremeno Bosnalijek kao najveća farmaceutska firma u Bosni i Hercegovini je nezainteresiran promatrač. Da li je to zbog toga što Bosnalijek već ima gotove proizvode i komponente lijekova sa Dalekog istoka?

A347

Novinar Ramo Kolar je svojevremeno kratko i efektno zapisao: “Od 10.maja, pa dok trave i ljekobilja nestane, traje skupljanje svih vrsta travčica po Bjelašnici i oko nje. Pedesetak vozila načičkanih po Šišan Polju i Krvavcu proteklog vikenda, berači u raznim mundurama… sve je ličilo na teferič. Ali, nije veselje u pitanju. Vrijedan i nevoljan svijet, kriza ga stigla, a brza zarada mami. Mame i gazde koje ovo uništavanje vrijednih trava i ljekovitih biljaka prevode u biznis i zapošljavanje. Najgore je prošao, ili će proći, rijetki i skupi islandski lišaj. Bez ostatka se čupa, bere iz srčike, bez nade na obnavljanje. Korijen lincure je već nestao. Brine li ko o šumskom, prirodnom i planinskom blagu?

Šta se ima brinuti, komentira jedan planinštak, ovo je ionako trava, pa ako neko i zaradi neku marku na noj, aferim. Nići će dogodine. Dogodine, do puste poljane, do pustopoljine, do prirodnih katastrofa” – piše Ramo Kolar.

Da svaka seoska, prigradska, pa i gradska kuća može biti prostor za čuvanje, sušenje i obradu ubranog ljekovitog bilja pokazala je sjajna knjiga rahmetli  mr. Smaje Bešlije ¨»Ljekovito bilje Bosne i Hercegovine – branje i upotreba» kao i knjiga “Gljive – šumsko bogatstvo BiH”, Hajrudina Rudi Hasanbegovića.

y98gkj-1.

Najbolje doba za sakupljanje gljiva i ljekovitog bilja  je jesen, ali i ljeto na višim predjelima. Prava sredina za gljive su šume u kojima raste kesten, hrast i bor. Pojedine vrste, kao naprimjer vrganj, traže otvoren prostor. Teren treba da bude dovoljno vlažan, ni suviše, ni premalo, jer gljivama smeta hladnoća, velika vlaga i suša. Uzalud ćemo tražiti gljive po suši ili po vjetru ili za vrijeme dugotrajnih kiša. Treba se ograničiti na mali broj poznatih vrsta. Zlatno pravilo je: ako sumnjaš odustani od te gljive.U Hrvatskoj osobe sa gljivarskim ispitom mogu ubrati do 10 kg. gljiva, a osobe bez ispita do 5 kg.

Krajem oktobra 2010. godine, u Nagoyi u Japanu, okupili su se predstavnici 193 zemlje svijeta u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti – CBD, da bi razmotrili najvažnija pitanja zaštite i očuvanja biološke raznolikosti na planeti. Najvažnija odluka konferencije je Nagoya ABS protokol kojim se uspostavlja međunarodni režim za pristup genetičkim resursima i uvode se pravila poštene podjele novca između zemalja koje za farmaceutske svrhe koriste prirodne resurse, mudrost i znanje domicilnih (vlastitih) naroda.

Nerazvijene zemlje pravilnim odnosom prema svojim genetičkim resursima (ljekovitim biljem) radikalno mogu uticati na promjenu novčanog balansa prema razvijenim zemljama. Drugim riječima siromašne zemlje kao što je Bosna I Hercegovina sa bogatim biodiverzitetom i endemima mogu dobiti velike pare. Na našu žalost, za tako nešto treba zainteresirana i educirana vlast, a ne vlast koja liči na svoj narod.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s