Kulturna posebnost Bosne i Hercegovine postoji i treba je očuvati jer obogaćuje svijet

U vremenu 1890-1914 nazvanom „belle epoque” razvio se u Evropi novi likovni stil secesije (franc. Art Nouveau) koji je bio neobično važan u proizvodnji predmeta, namještaja, tkanina, arhitekture, predmeta proizvedenih rukom, ali i standardizovanih predmeta proizvedenih industrijski. To je doba koje prethodi današnjoj primjenjenoj umjetnosti. Bečka secesija Otta Wagnera je imala uticaja na naše krajeve, posebno u arhitekturi.

Austrougarski zajednički ministar finansija Benjamin Kallay 1893. godine, na inicijativu  vladinog povjerenika za Sarajevo Koste Hörmanna, donosi odluku o pokretanju ilustrovanog časopisa na bosanskom jeziku “Nada”  – “čiji je zadatak da u riječi i slici prikaže inostranstvu stvarne prilike  i sve veći kulturni razvitak Bosne i Hercegovine”. Ilustrirani časopis počinje sa radom 1895, a gasi se 1903. godine, radi finansijskih problema. Književni podlistak je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević, a kao likovni umjetnici sarađivali su poznati slikari tog vremena.

Djelovanje likovnih umjetnika u Sarajevu u vremenu „belle epoque” je bilo veomo živo.

U Sarajevu 1900. godine, njemački slikar Ewald Arnd Čeplin, njegov brat Leo Arndt, slovenačka slikarica koja je djelovala u Sarajevu Ivana Kobilca, i austrijsko-njemački slikar Maximilian Liebenwein osnivaju Sarajevski Malerclub (Sarajevski slikarski klub) čime su stvorene pretpostavke za organiziranje izložbi i razvoj likovnih umjetnosti. Svi ti slikari su znatan dio svog života djelovali u Sarajevu.

Ivana Kobilca, autoportret

Ivana Kobilca, autoportret

Ivana Kobilca se rodila u Podbrežju (1861.-1926.) kod Nakla u Sloveniji, a živila je u Beču, Minhenu, Parizu, Zagrebu i naravno Sarajevu. Ivana je svojevrsni simbol ženske emancipacije i profesionalizacije na likovnom području. Kao žena uspjela je da slika portret hrvatskog biskupa Josipa Juraja Strossmayera koji je kasnije financirao njenu veliku alegorijsku sliku „Slovenija se klanja Ljubljani“ koja je dopremljena iz Sarajeva (1903.) u gradsku dvoranu Ljubljane.  Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je vlasnik nekoliko njenih vrlo vrijednih i značajnih dijela. Postoje indicije da su na zidovima današnje ALU, a nekadašnje evangelističke crkve u Sarajevu, postojali tragovi njenog rada. Zidne dekoracije u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu su djelo Otona Ivekovića i Ivane Kobilce.

U povodu postavljanja spomenika u bronzi slikarici Ivani Kobilci u rodnom Podbrežju (2016.), autora Mirsada Begića „nesalomivoj, osebujnoj, genijalnoj, onoj koja personificira sve najbolje u slovenačkom narodu“, dr. Lidija Tavčar je uredila monografiju pod naslovom „Vidjela sam svijet i život“.

Šest godina kasnije (1906.) nakon osnivanja Sarajevskog Malercluba, Čeh Jan Karel Janevski otvara u Sarajevu privatnu slikarsku školu kroz koju će proći brojni budući slikari. Tadašnje vlasti osnivaju 1917. godine, Odsjek Zemaljske vlade za nauku, umjetnost i literaturu pri odjeljenju za bogoštovlje i nastavu koje vodi Karlo Patch. Odsjek se bavio sakupljanjem, edukacijom i otkupom umjetničkih dijela. Iste godine (1917.) u Sarajevu je priređena kolektivna izložba djela 21 autora od kojih su 14 bili domaći slikari.

Sretna okolnost je bila da je u Sarajevu djelovao odvjetnik dr. Niko Andrijašević, čovjek veoma široke kulture (dvostruki dr. filozofije i geologije), poštovalac likovnih umjetnosti i u to vrijeme jedan od rijetkih mecena sarajevskih umjetnika. U Sarajevu je 1919. godine, osnovano Društvo umjetnika SHS pod predsjedništvom dr. Nike Andrijaševića radi podizanja domaće umjetnosti u narodnom duhu i pomaganje umjetnika. Nastaje period Karla Mijića, Romana Petrovića, Đoke Mazalića, Petra Tiješića, Šeferova, Kuzmićeve, Berove, Švrakića, Jurkića, Šaina, Hadžidamjanovića…

Dr. Nikola Andrijašević  je i mecena mladom slikarskom talentu Ismetu Mujezinoviću kojem pomaže pri polaganju prijemnog ispita na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu i pri dobivanju stipendije od Hrvatskog kulturnog društva Napredak – iz monografije Ismet Mujezinović, Ljubljana 1985.

Prva umjetnička kolonija je otvorena 1919. godine, u Blažuju, a u početku su je sačinjavali Karlo Mijić, Vladimir Becić i Mostarac Vilko Šeferov, a djelovala je do 1923. godine, kada su kroz nju prošli mnogi likovni umjetnici.

40. Gabrijel Jurkić - Visoravan u cvatu

Gabrijel Jurkić, Visoravan u cvatu

U Sarajevu se 1939. godine, pri Sarajevskoj filharmoniji, osniva kulturno umjetnička grupa Collegium Artisticum koju su sačinjavali slikar Vojo Dimitrijević, muzičar Oskar Danon, plesačica i koreografkinja Ana Rajs i arhitekta Jahiel Finci. U kontekstu društvenopolitičke marginalizacije Bosne i Hercegovine i Sarajeva u Kraljevini Jugoslaviji ova umjetnička grupa je unijela dinamiku i živost i do danas ostala značajna kulturna institucija Sarajeva.

Period 1945.-91. godina, može se nazvati Periklovo doba (Perikle – najveći graditelj u historiji antičke Grčke) u cjelokupnoj historiji Bosne i Hercegovine.

Ismet Mujezinović kao učesnik NOB-a je dizajnirao salu za Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću 1942. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, Dom JNA od Ismeta Mujezinovića (1907. – 1984.) naručuje izradu četiri kompozicije s tematikom NOB-a, velikih dimenzija. Slike su smještene lijevo i desno od glavnoga ulaza u dvoranu, a  svaka je velika preko 16 kvadratnih metara, dimenzija 375 puta 452 centimetra. Njihove teme su: Ustanak 1941. (nastala 1947. – 1949.); Prelaz preko Neretve (nastala 1952. – 1953.); U slavu boraca Sutjeske (nastala 1956. – 1960. ); Oslobođenje Jajca 1943. (nastala 1972. – 1975.).

7. Ismet Mujezinović - Dom armije BiH

Ismet Mujezinović – Dom Armije BiH

Zgrada Doma armije BiH, uključujući i vrijedne slike Ismeta Mujezinovića koje krase zidove glavne dvorane, u martu 2006. godine, proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, što znači da se na njega primjenjuju posebne mjere zaštite. Valja znati da je država Bosna i Hercegovina (2017.) jedina država članica Vijeća Evrope koja nema fond za zaštitu nacionalnih spomenika kulture.

Nakon Drugog svjetskog rata (1964.)  svečano je otvorena Umjetnička kolonija u Počitelju koja djeluje do danas. U Počitelju je (1978.) održano i savjetovanje o radu umjetničkih kolonija Jugoslavije kada je kipar Kosta Angeli Radovani iznio podatak da u Jugoslaviji ima 5.000 profesionalnih i 1.000 naivnih umjetnika na 20 miliona stanovnika, što predstavlja svjetski rekord, a da je u posljednjih  (tadašnjih) 25 godina osnovano preko 100 umjetničkih kolonija – (Azra Begić, Umjetnička kolonija Počitelj, Sarajevo 2003.).

Od 1980. godine, evropska umjetnost je vratila vodeći položaj koji joj je USA bio preoteo.

Prisvajajući i djeleći autentičnu bosanskohercegovačku kulturu, kritičari su rijetko zastupali i jedinstvenu književnu produkciju u Bosni i Hercegovini, na što je svojevremeno ukazao književni kritičar Risto Trifković: „Književnost Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačka književnost – kako god je nazvali, šta god bilo prikladnije, praktičnije, pravilnije, to zaista nije važno jer se stvarnost ne mjenja ako je drugačije nazovemo – zaista postoji. Njeni autori dolaze iz različitih narodnih grupacija i upravo to čini posebnost i jedinstvenost ove književnosti koja je, donedavno, tretirana kao isključivo regionalna i uskogrudna… Ali u svojim najboljim primjerima, u najkreativnijim trenucima, ova književnost dokazuje se kao suprotnost: ona je angažovana i univerzalna“- podsjeća nas prof. Amila Buturović u tekstu „Zamišljajući Bosnu“ (Preporodov Journal rujan/listopad 2017.).

„Jedinstveni uspjeh Maka Dizdara sastoji se, u smanjivanju nacionalnih tenzija, fokusiranjem na historijski ambijent, koji je stariji od narodnih zajednica i nacionalnih država, te otvaranju prostora za kolektivno-kulturno učestvovanje. Geografski fokus bosanskohercegovačke književnosti je relevantan za različite dimenzije bosanskog identiteta. Poezija Alekse Šantića, Hamze Hume, Antuna Šimića; romani Ive Andrića i Meše Selimovića; kratke priče Ćamila Sijarića, Eriha Koša i Isaka Samakovlije; eseji Alije Isakovića i mnogih drugih – svi oni otkrivaju kompleksnu, ali trajnu retoriku zemlje“ – A. Buturović (isto).

Današnja Bosna i Hercegovina (2018.) baštini živog pjesnika, romanopisca, pisca kratkih priča, pisca filmskih scenarija, pripovjedača… Abdulaha Sidrana, umjetnika lijepih riječi. Njegovo stvaralaštvo je takođe mješavina geografije i identiteta ispisana u različitim i dramatičnim ratnim i poratnim historijskim uvjetima Bosne i Hercegovine.

Hajrudin Šiba Krvavac

Hajrudin Šiba Krvavac – preteča akcionog filma

Napokon književnost, likovna umjetnost, teatar, film i posebno pop i rock muzika su bili ključni pokretači progresivnog  političkog izražaja u bivšoj Jugoslaviji, a stvaraoci iz Bosne i Hercegovine su tu dali ogroman doprinos. Kako tada tako i danas. Ipak književnost je ostala kao uzor u javnoj kulturi Bosne i Hercegovine.

Savremeni umjetnici se danas služe različitim medijima i metodama kako bi istraživali svijet oko sebe od neobičnih materijala do digitalno obrađenih fotografija i videa.

Postmoderne umjetnike karakterizira velika sloboda izraza, izvode instalacije ili primjenjuju druga sredstva umjetničkog izraza. U tehnološkoj eri alternativa klasičnim tehnikama pruža se u video-artu. Nove tehnologije omogućavaju umjetnicima da sačuvaju video zapise svojih instalacija na terenu ili da digitalno obrađuju slike. U skulpturi tendencija je silna raznovrsnost izražavanja. U arhitekturi zgrade dosežu visinu kilometra. Međutim tendencija je funkcionalna i organska arhitektura koja racionalizira život unutar građevine. Arhitekti i inžinjeri se posvećuju dizajniranju namještaja, kućanskih aparata, automobila… Po čistoći linija, otmjenosti i originalnosti prednjače italijanski arhitekti.

Zbirka Ars Aevi, nastala u ratnim godinama, na inicijativu Envera Hadžiomerspahića,  kao kulturna potreba epohe, je odgovor najvećih savremenih  umjetnika svijeta na srednjovjekovnu opsadu i napad na multikulturno biće Sarajeva. Zato je iznimno važno izgraditi Muzej Ars Aevi.

On line tehnologija omogućava do juče nezamislivu konzumaciju kulture. Uz podršku ambasade USA u Sarajevu, Kamerni teatar 55 je i nama omogućio prenos uživo muzičkih spektakla iz New York Metropolitan Opere. Tako smo imali priliku (06.10.2018.) uživo gledati Aidu, muzički spektakl Giuseppe Verdia.

Industrija kulture prati u stopu razvoj industrije turizma. Industije muzike i filma, tv i filmskih serija, a u posljednje vrijeme festivali, muzički spektakli i muzeologija, donose nacionalnim ekonomijama ogromne prihode. Mnoga druga područja kulture takođe prerastaju u industriju, trendovstvo ili neoliberalni hipermarket. Analitičari u kulturi vide u teatru, kao jedinom živom obliku umjetnosti, elitistički oblik kulture koji će u budućnosti imati nejveći uticaj na način razmišljanja.

Posljednji popis (2013.) pokazuje da Bosna i Hercegovina umjesto 5,5 miliona, koliko bi trebalo da ima u odnosu na popis iz 1991. godine, ima manje od 3,5 miliona stanovnika. Veoma je važno znati da u čitavoj historiji na tlu današnje države Bosne i Hercegovine, nikada nije zabilježen sukob između njegovih stanovnika na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. Pogromi na vjerskoj ili u novije doba na nacionalnoj osnovi su uvijek bili inicirani i vođeni izvana.

Kultura je duševna hrana, a kao svaka hrana je elemenat kulturnog naslijeđa i identiteta i ako je autentična svojim okusom obogaćuje svijet.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s