Ko tebe kamenom, ti njega historijskom istinom!

Na tlu Bosne i Hercegovine, od prahistorije do ere Austro-Ugarske monarhije, su se gradile nove i dograđivale postojeće vojne utvrde koje su potom prepuštene nebrizi. Pa šta je to sada odjednom sporno!? Nije li to stoga što su mladi Trebinjci pokazali brigu za „tuđu“ baštinu?

“Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku…” 

Tin Ujević – pjesnik, esejist, književni kritičar, prevodilac… Živio u Beogradu,Sarajevu, Zagrebu…

Mladi ljekar dr. Alexander Dörner 1897. godine, na zahtijev dvorskog savjetnika dr. Isidora Neumanna, vrši istraživanje lepre u Bosni i Hercegovini. Za svoj rad na iskorjenjivanju sifilisa i lepre dobiva četiri priznanja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu kao i Kraljevskog ordena „Svetoga Save“ kralja Aleksandra I iz 1929. godine.

Dr. Dörner je sahranjen 1951. godine, na katoličkom groblju sv. Mihovil u Sarajevu, pored dr. Josefa Köetscheta, ličnog liječnika i biografa Topal Osman-paše, inicijatora osnivanja prve bolnice (hastahane) u Bosni i Hercegovini.

Dr. Josef Köetschet potiče iz Holandske plemićke porodice koja se doselila u Švicarsku. Rodio se 1830.godine u Grelingenu, kanton Bern. Medicinu počeo da studira u Bernu, nastavio u Hajdelbergu, Beču i Parizu i ponovo Bernu, gdje je diplomirao 1855. godine. Nakon diplomiranja je otišao u Tursku gdje je postavljen za vojnog ljekara u Skadru, a potom po svojoj želji premješten na Kavkaz gdje se upoznao sa Omer pašom Latasom kod kojeg je ostao šest godina u svojstvu ličnog ljekara. U decembru 1863. godine postavio ga je Topal Šerif Osman paša za gradskog i policijskog ljekara u Sarajevu. Bio je više puta i vilajetski sekretar. Umro je 22. jula 1898. godine, kao fizik (gradski liječnik) grada Sarajeva.

Grobovi dr. Alexander Dornera i dr. Josefa Koetscheta na groblju sv. Mihovil u Sarajevu.

Demolirani grobovi A. Dörnera i J. Köetscheta prije i nakon posljednjeg rata

Projektovanim „buđenjem“ naci-svijesti naših naroda, groblja i spomenička baština širom Bosne i Hercegovine su demolirana od naci-vandala, pa tako i navedena dva groba 19. septembra 1989. godine, provizorno popravljena, a potom ponovo demolirana nakon posljednjeg rata i ponovo provizorno popravljena od strane Kantona Sarajevo, koji smatra da su grobnice dr. Köetscheta i dr. Dörnera važna mjesta za historiju medicine Bosne i Hercegovine.

I to se sve dešavalo (dešava) u zemlji čija tradicija poštivanja komšijskih spomenika i imovine milenijski dugo živi u najzabitijim bosanskohercegovačkim selima u planinama. „Ne valja dirati mramorje“ kažu starosjedilački stanovnici  BH pustara. U Hercegovini vlada vjerovanje da ne treba uzimati kamenje sa porušenih starih objekata. „Njih je napustila sreća“ – kažu Hercegovci.

Poslijeratna osjetljivost, naročito mladih stanovnika Bosne i Hercegovine, svih nacija, na uništavanje kulturne i prirodne baštine kao elementa univerzalnog BH ponosa i identiteta je posebno iritantna instaliranoj političkoj i vjerskoj eliti od strane bivšeg režima iz susjednih država, njihovim vojnicima i njihovim tajkunima. Na tlu Bosne i Hercegovine od prahistorije do ere Austro-Ugarske monarhije su se gradile nove i dograđivale postojeće vojne utvrde koje su potom prepuštene nebrizi. Pa šta je to sada odjednom sporno!? Nije li to stoga što su mladi Trebinjci pokazali brigu za „tuđu“ baštinu?

fortifikacija

Ostaci austrougarske fortifikacije u Hercegovini

U odgovoru na optužbe da rušenjem zidina stare trebinjske tvrđave ruši i historijske vrijednosti Hercegovine, Emir Kusturica koristi bezbroj puta provjereno efikasne nacionalne stereotipe uvjeren da će ponovo „upaliti“ te tvrdi: „ … Lični razlozi za ovu akciju nisu pokrenuti samo onom porukom koju smo dobili kada je jula 1991. bistu nobelovca macolom srušio Murat Šabanović…, ništa Austrija nije izgradila što je zavrijedilo zaštitu…, uskotračna pruga, dvije-tri mračne upravne zgrade u Sarajevu, nekolicina karaula koje kao vampirske utvrde podsjećaju na okupaciju i najveće ljudske gubitke…, danas Principov most zovu Ferdinandov…, naš nobelovac  je robijao zbog pripadnosti Mladoj Bosni…

Kada 2014. godine kroz Trijumfalnu kapiju u Parizu budu marširale pobjedničke vojske iz Prvog svjetskog rata, tu će biti i srpska počasna četa i uz nju sjene naših boraca koji su zajedno sa saveznicima tukli najveću silu svijeta, a u hladovini političke scene Hercegovine, i tada će, kao i danas, tamošnji političari braniti vampirske građevine austrijskih kasarni i ako im zatreba, nazvaće ih „kulturnim spomenicima…“.

Andricgrad

Andrićgrad u Višegradu

Autor ideje o izgradnji Andrićgrada nam ne dozvoljava da povjerujemo da je projekat pokrenut željom za razvojem turizma u regionu na originalan način, što bi svako dobronamjeran želio čuti, već nas upućuje da projekat nije samo pokrenut „porukom“ izvjesnog Murata Šabanovića nego i željom da autor okameni stereotip o Mladoj Bosni, koji ga je kao takvog oblikovao još u ranoj mladosti.

Ivo Andrić i Vladimir Prelog

I.Andrić i V. Prelog, oba stipendisti HKD Napredak, koji je stipendirao i Ismeta Mujezinovića, Gabrijela Jurkića, Nikolu Šopa…

Tačno je da etno režimi posebno vole manipulirati  imenima ulica, trgova pa i čitavih gradova, ali Principov most se danas zove Latinska ćuprija kako se i zvao stotinama godina most u Latinskom kvartu ili Frenk mahali, kako su je zvanično nazivale Osmanlije. Naš (BH) nobelovac, koji se sam bilježio prvo Hrvatom iz Bosne, a potom Srbinom (drugih nacija u to doba nije ni bilo), je temelj lične naobrazbe stekao u „mračnom“ školskom kvartu koji je izgradila Austrija, krajem XIX stoljeća, odnosno u Prvoj gimnaziji u Sarajevu, u društvu sa našim drugim nobelovcem Vladimirom Prelogom čiji je otac Mihajlo, u to vrijeme, bio direktor gimnazije.

rodna-kuca-ivo-andric

Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića/Zavičajni muzej Travnik

Kako čitati velikog književnika, koji je čitav svoj život posvetio pisanju o Bosni i Hercegovini i kojem je svakako bila poznata mržnja zasnovana na isfabrikovanim lažnim matricama iz susjednih zemalja?

U priči „Pismo iz 1920. godine“ veliki književnik, nobelovac, citira (piše) pismo prijatelja Maksa iz Trsta na njemačkom jeziku:… „Ko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može da čuje glasove sarajevske noći. Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva posle ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekunda, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskuca svoja dva sata posle ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva sveta. Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom, a koliko po aškenaskom računanju… Tu specifičnu bosansku mržnju trebalo bi proučavati i pobijati kao opaku i duboko ukorenjenu bolest. I ja verujem da bi strani naučnici dolazili u Bosnu da proučavaju mržnju, kao što proučavaju lepru, samo kad bi mržnja bila isto tako priznat, izdvojen i klasificiran predmet proučavanja kao što je lepra…“.

sahat kula

Jedinstvena u svijetu – sahat kula u Sarajevu

Književno djelo Ive Andrića, naravno, nema veze sa historijskim činjenicama, pa tako nobelovac i nije imao potrebu da objašnjava da sat na sahat-kuli ne iskucava ničije, avetinjsko vrijeme tuđih krajeva, već stotinama godina iskucava vrijeme po lunarnom kalendaru i da je po tome jedinstven u svijetu. Ali ta činjenica je samo mali dijelić bajkovite bosanskohercegovačke priče koja je od davnina privlačila pažnju najvećih svjetskih putnika.

Dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu.

U nešto širem obliku objavljeno na portalima DEPO/BLIN MAGAZINa25.06.2012, 21:31h

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s