Natjecanje kultura i odmjeravanje snaga u multikulturnoj Bosni i Hercegovini ugrožava bezbjednost regiona i Evrope

Srednjovjekovna oblast Zahumlje (Hum) je od starine oblast između Dubrovnika i rijeke Neretve sa poluotokom Pelješac, prema kojem gravitiraju otoci Korčula, Mljet i Lastovo. U vremenu Rima oblast Travunije je u sastavu provincije Dalmacia. Od X stoljeća se spominje kao nezavisna oblast pod svojim knezovima koji se u bizantskim izvorima nazivaju arhonti. Glavni grad na gori humu je bio Blagaj, a Ston je bio biskupsko središte.

Fragment jedne od najstarijih pronađenih kamenih plastika iz crkve sv. Petra u Zavali (XI do XII stoljeće)

Poslije je u Zahumlju preovladao srpski politički uticaj.  Međutim ta oblast je uvijek ostala zasebna jedinica koja je davana kao udjelna kneževina pojedinim članovima dinastije Nemanjića. Prvi knez je bio Miroslav (naručilac čuvenog Miroslavljevog jevanđelja), polubrat Stefana Nemanje, koji se oženio sestrom bosanskog bana Kulina. Slabljenjem Nemanjića Zahumlje je došlo potpuno u sastav srednjovjekovne Bosne. U doba razvijenog feudalizma, krajem XIV stoljeća, oblast je u rukama bosanskih vojvoda Radenovića-Pavlovića i Kosača, pripadnika Crkve bosanske. Tako su u to vrijeme zajednički egzistirala tri kulturna (vjerska) identiteta: pravoslavna, katolička i Crkva bosanska). Na području Trebinja je evidentirano 111 nekropola sa preko 2.500 stećaka.

Ahmed-paša Hercegović (1456-1517.)

Osmanlije osvajaju oblast Trebinja 1466. godine, donoseći četvrti vjerski identitet, kada u gradu uspostavljaju sjedište kapetanije. To je početak vremena velike vladavine sinova Humske feudalne gospode na Osmanskom dvoru koji su dobili najviše položaje na Porti. Tako je sin (iz trećeg braka sa bavarskom princezom) hercega Stjepana Kosače, velikog vojvode Rusaga bosanskog, Stjepan Hercegović Kosača bio pet puta Veliki vezir (predsjednik Vlade) kod tri sultana, pod novim imenom Ahmed-paša Hercegović. Prije toga je vršio razne visoke državne dužnosti, pa i admirala Osmanske flote (4 godine i devet mjeseci). I dan danas posade ratnih brodova Turske mornarice u svečanom stroju salutiraju prilikom prolaska pored sela Hersek (Hercegovina) na Mramornom moru gdje se nalazi njegovo turbe.

Kamena gravura na grobu Katarine Kosače-Kotromanić sa grbovima muža, kralja Tomaša i oca Stjepana na uzglavlju

Istovremeno polusestra Ahmed-paše Hercegovića, bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, rođena u Blagaju od majke (pravoslavne) zetske princeze Jelene Balšić (prva supruga herceg Stjepana pripadnika Crkve bosanske), umire u Rimu (1478.)  kao katolkinja (kraljica majka) sa grobom u oltaru crkve Santa Maria Aracoeli na Campidogliu, a njezina djeca ostaju pod zaštitom ujaka Ahmed-paše u Carigradu.

Iz Trebinja je i otac Gazi Husrev-bega, Ferhad-beg koji je oženio kćerku sultana Beyazida II. U Dubrovačkom arhivu je zabilješka iz 1483. godine, da Dubrovčani šalju u Trebinje darove Radivoju, bratu carskog zeta, koji je tada već bio unaprijeđen u Ferhat-agu, visokog dvorskog službenika.

Turbe Gazi Husrev-bega i turbe Murat-bega Tardića, islamiziranog katolika Ivana Tardića u Sarajevu

Manastir Tvrdoš je podignut (1502.) u vremenu Osmanlija, na temeljima starohrišćanske bazilike IV do VI stoljeće. U Dubrovačkom arhivu sačuvan je ugovor između dubrovačkog slikara Vicka Lovrovog i predstavnika Tvrdoškog manastira. Naručioci traže da likovi budu izvedeni u „grčkom stilu“ (more greco) u toku 1510. godine, uz cijenu od 30 dukata.

Radi izgradnje akumulacionog jezera brane Grančarevo kod Trebinja, svojevremeno je (1965.) izmješten u neposrednu blizinu grada  most, građen 1573/74. godine, u vrijeme velike rekonstrukcije komunikacija carstva koju su provodili veliki veziri naše krvi Rustem-paša i Mehmed-paša Sokolović. Most je tokom minulih godina popravljan i kasnije prozvan Arslanagića most, po porodici mostara koji su ubirali mostarinu, a danas je poznat po imenu Perovića most,  koje ga je kažu spasilo od rušenja u posljednjem agresivnom ratu.

Zajedno sa mostom izmješten je i stari pravoslavni manastir Dobričevo kojeg je u prvoj polovini XVII stoljeća, oslikao zoograf Georgije Mitrofanović jedinstvenim u svijetu stilom freskoslikarstva.

Na istočnoj strani Popova polja u selu Mrkonjići kraj Zavale, gdje se rodio (1610.) Sveti otac Vasilije Ostroški – Čudotvorac, na temeljima stare kuće podignut je hram (1998.) posvećen sv. Vasiliju.

Stoljeće kasnije, nakon gradnje mosta, Osmanlije gube Risan i Herceg Novi (1687.) u Boki Kotorskoj nakon čega srednjovjekovna utvrda prestaje biti pogodna. Osmanlije utvrđuju novi grad, u prvo vrijeme nazvan Ban Vir, u centru današnjeg Trebinja. Po fermanu iz 1712. godine, grad je dodatno utvrđen i popravljen kada se gradi hendek (opkop) oko grada. U to vrijeme se gradi i džamija Osman-paše Resulbegovića i sahat-kula. Resulbegovića kuća (Begova kuća) je reprezentant gradske stambene zgrade iz XVIII stoljeća.

Etika zvanja je posebno važna u arhitekturi

Vidljivo je da su civilizacijski valovi, više od dva milenija pisane historije, zapljuskivali teritoriju današnje Bosne i Hercegovine uglavnom ne prelazeći dalje. Stanovništvo se istovremeno nije pomjeralo, čuvajući mirno u čudesnoj koegzistenciji suprotnosti svoj kulturni identitet. Tako je bilo sve do posezanja za novim teritorijama u XX stoljeću, novostvorenih nacionalnih država Srba i Hrvata a kulminacija ksenofobije je ispoljena u posljednjem agresivnom ratu (192/95.).

Američki orjentalista sa Harvarda Andreas J. Riedlmayer

Američki orijentalista sa Harvarda koji decenijama proučava Bosnu i Hercegovinu Andreas Riedlmayer, sa kojim je svojevremeno (2008.) razgovarala novinarka Slobodne Bosne g. Adisa Čečo, utvrdio je tri nivoa zločinačkog projekta uništavanja postojanja jedne kulture i uvođenja nove. Prvi je etničko čišćenje kada se ljudima stavlja do znanja da tu više nisu dobrodošli. To se postizalo uništavanjem centralnih simbola njihove kulture, džamija i crkvi. Protjerivanim ljudima su oduzimani svi dokumenti i uništavane su tapije na zemlju. To objašnjava napade na biblioteke i arhive. Drugi nivo se odnosi na potrebu prilagođavanja i oblikovanja krajolika odgovarajućoj ideologiji kako bi se slagao sa onim što podučavaš u školama. Treći dio je očistiti teren i pripremiti ga za novu prepravljenu historiju. Odjednom gradiš nove „drevne“ spomenike, odjednom stvaraš historiju stare srpske Banjaluke ili starog hrvatskog Mostara… Da bi to uradio, trebaš ukloniti spomenike koji odskaču od te priče ili kao u slučaju Banjaluke čak i retuširati stare fotografije – kaže Riedlmayer.

Kompleks Crkvina iznad Trebinja

Na brdu Crkvina iznad grada 2000. godine, izgrađena je replika crkve srpskog manastira Gračanica iz susjedne Srbije (Hercegovačka Gračanica), zadužbina Branka Tupanjca, ktitora i izvršitelja Dučićevog testamenta, u koju su preneseni, političkom odlukom, posmrtni ostaci pjesnika, putopisca i diplomate Jovana Dučića koji je bio rodom iz Trebinja.

Radi razumijevanja etike velikog pjesnika i putopisca Dučića, korisno je vidjeti esej „Prvo pismo iz Grčke“ iz knjige „Gradovi i himere“, (Srpska književna zadruga, Beograd 1940.) u kojoj kaže: „Ima drugih zemalja koje su čuvene zbog svojih šuma, svojih snegova, svoga cveća ili svojih životinja. Ali je ubogo svako parče zemlje na kojoj se ne vidi stopa velikog čoveka ili ne čita zapis jednog vremena. Mi se na svetu ne umemo da divimo onome koji ga je stvorio, nego samo onome koji ga je pokorio. Nikakve lepote nisu ravne jednom velikom glasu iz istorije“ – zapisao je Dučić.

Grad Trebinje namjerava da rekonstruira stari grad i hendek okolo njega uz pomoć donacija iz susjedne Srbije. Vjerujem da će odgovorni novom gradnjom zaštititi graditeljsko naslijeđe i da neće narušiti autentične urbanističke, arhitektonske i historijske vrijednosti starog Trebinja.

Budući rekonstruirani hendek. Crtež arhitekte Ninoslava Ilića

U knjizi Kultura je važna, autora Lorens E. Harisona (Lawrence E. Harrison) i Samjuela P. Hantingtona (Samuel P. Huntington) govori se u presudnom uticaju kulture na privredni razvoj zemalja. Geografija, uključujući prirodna bogatstva i klima su bitni faktori koji objašnjavaju bogatstvo ili siromaštvo nekog naroda. Međutim Rusija bogata resursima se nalazi na istoj geografskoj širini kao i visoko prosperitetne zemlje sjeverne Evrope i Kanada, pa se ipak nalazi među deset najkorumpiranijih zemalja svijeta. Singapur, Hongkong i polovina Tajvana su u tropskom pojasu, a njihov uspjeh je nalik onome koji je postigao Japan. To autore navodi na zaključak da je konfučijanizam jači faktor od geografije, što potvrđuju i primjeri Južne Koreje, kineske manjine u tropskom Tajlandu, Indoneziji, Maleziji i Filipinima kao i japanske manjine u tropskom Peruu i Brazilu. Geografija ne može da objasni upadljivu razliku između juga i sjevera Italije, ali može kulturna tradicija.

Američki sociolog Nejtan Glejzer (Nathan Glazer 1923-2019.) je upozoravao da bi rizici traženja objašnjenja u kulturi mogli da budu veći nego što su koristi, bar kada je u pitanju društvo USA, gdje se zadire u osjetljiva osjećanja nacionalnog, etničkog i ličnog samopoštovanja, prenošenjem ideje da su neke kulture bolje od drugih. To isto bi se moglo reći i za društvo Bosne i Hercegovine.

Panorama Singapura

Zaključak i preporuke

U Bosni i Hercegovini se zahvaljujući etničkoj administrativnoj podjeli zemlje i dalje ubija kulturni identitet star hiljade godina koji se može definirati kao: kosmopolitizam, tolerancija i razumijevanje drugog i drugačijeg. Rekonstrukcija srušenih kulturnih objekata se nažalost često u praksi pretvara u odmjeravanje snaga. Sve to dugoročno ugrožava bezbjednost i prosperitet Bosne i Hercegovine i regiona Zapadnog Balkana.

Prof. Riedlmayer konstatira da je moguće spriječiti da historija bude tako prekrojena, ali da je to teška i neravnopravna bitka.

Kao preduvjet potrebno je rekonstruirati Bosnu i Hercegovinu u kojoj je danas hardver demokratski, a softver autokratski (kako je za svoju zemlju rekao jedan gvatemalski sociolog), odnosno graditi građansku Bosnu i Hercegovinu kao branu etnocentrističkim, već presuđenim zločinačkim projektima. Uostalom pogledajmo Španiju i Portugal prije par decenija.