Pretpostavke velikim geografskim otkrićima bila je serija evropskih ekspedicija koje su kopnom prešle Evroaziju u kasnom srednjem vijeku. Dok su prijetili Evropi pljačkanjem i razaranjem, Mongoli su ujedinili velik dio Evroazije stvorivši trgovačke puteve i komunikacijske linije koje su se protezale od Srednjeg istoka do Kine.
Mongolsko carstvo 1279. godine
Neki Evropljani iskoristili su tu prednost, pa su krenuli istraživati dalje na istok. Gotovo su svi bili Italijani, pošto je trgovina između Evrope i Srednjeg istoka skoro u potpunosti bila pod kontrolom trgovaca iz italijanskih gradova država.
Najslavniji putnik je bio Marko Polo koji je putovao po Orijentu od 1271. do 1295. Svoje je putovanje iscrpno prikazao u djelu „Putovanja“ koje se čitalo širom Evrope. I danas se u njegovoj rodnoj Korčuli prilikom objeda, ako se služe makaroni, može čuti stari stih:
Marko Polo sin Nikolin,
Korčulanin,
Učio je nas u skuli,
Kako se suču makaruli.
Itinerer putovanja Marka Pola
Ta putovanja ipak nisu ostvarila veliki trenutni učinak. Budući da se Mongolsko carstvo raspalo gotovo jednako brzo kao što je nastalo, put prema istoku ubrzo je postao daleko teži i opasniji. Crna smrt (kuga 1340. godine, ubija trećinu evropskog stanovništva) je tokom četrnaestog stoljeća također spriječila putovanja i trgovinu. Kopneni put do Istoka ostao je predugačak i težak za profitabilnu trgovinu. Uspon Osmanskog carstva posebno nakon osvajanja Carigrada 1453. godine, još je više ograničio trgovačke mogućnosti Evropljana.
Nekadašnje Osmansko carstvo
Bogatstvo Carigrada je poticalo velikim dijelom od trgovine začinima. Venecija je kasnije preotela trgovinu začinima preuzimajući robu od arapskih trgovaca koji su tovare prevozili do Perzijskog zaliva ili Crvenog mora, a potom karavanima nedjeljama prenosili do Sueca i Aleksandrije gdje su ih čekali mletački brodovi. Sav ovaj skupi prijevoz je jako dizao cijenu začinima.
Evropa je u to vrijeme, zbog zastarjele poljoprivrede, imala probleme sa ishranom stoke zimi. Prije zime su se ubijala sva goveda namjenjena za zimsku potrošnju i meso usoljavalo. Radi popravljanja jednostrane i neukusne hrane bila je velika potražnja za začinima, naročito za biberom i karanfilićima. U to vrijeme nije bilo krompira, a znalo se za mnogo manje vrsta povrća, paše su bile siromašnije i stoka nije bila odabirana. Nije postojao ni čaj ni kafa, ni kakao, a šećer je bio skupi luksuz. Da bi se pojačalo i popravilo tanko pivo, kiselo vino i razna druga domaća pića trebalo je mnogo začina. U stješnjenim srednjovjekovnim gradovima sa prljavim ulicama, stanovnici su se gušili i obolijevali od zaraznih bolesti tako da se osjećala velika potreba za jakim mirisima. U čitavoj sjevernoj Evropi, a naročito u Engleskoj, Njemačkoj, Holandiji… postojala je ogromna potražnja za biberom, cimetom, karanfilićima, isotom (ljuta paprika), oraščićima, đumbirom, izmirnom, plodovima galange, benzoa, kardamoma, metvice, aloe, aloeva drveta, tamjana, kamfora, sandalovine… sve aromatični proizvodi iz južne i istočne Azije.
Začini – detalj iz Egipatske pijace u Istanbulu
„Portugalsko otkriće neposredne pomorske veze sa Indijom oko rta Dobre Nade početkom XVI stoljeća izazvalo je preokret u trgovini. Preneraženost je zavladala u Veneciji, kada su Mleci saznali da su portugalski brodovi plovili do Indije i natrag do Lisabona. Ovaj grad je otada zamjenio Veneciju kao tržište začinima i postao najživlje pristanište zapadne Evrope. Dvije trećine tovara portugalskih jedrenjaka sastojali su se od bibera, kojeg su nabavljali u Indiji, jer se karanfilić – rjeđi i skupocjeniji proizvod, nalazio preko tri hiljade milja dalje na istoku, na grupi otoka Moluci koja su ležala na ekvatoru. Portugalci su se približili svom cilju i odlučili da postanu jedini gospodari otoka Moluci i da zavedu monopol u trgovini karanfilićem. Španci su gajili istu namjeru i željeli da uspostave neposrednu pomorsku trgovinu začinima nezavisno od Portugalaca. Ova želja i suparništvo u trgovini začinima nadahnjuje čitavu historiju španskog osvajanja u Americi“ – (Frederik Alexander Kirkpatrik, Španski osvajači, EOS Beograd 1937.).
Španski osvajači
Pola milenijuma kasnije nakon Portugalskog otkrića pomorske veze sa Indijom, na početku XXI stoljeća, na vijest da Kina gradi željezničku prugu dužu od postojeće Transsibirske željeznice (9.289 kilometara), od grada Yiwu na svojem krajnjem istoku do Madrida na zapadu, koja će nesporno izazvati preokret u svjetskoj trgovini, zavladala je preneraženost, ovaj put na cijelom Zapadu.
Željeznička veza Yiwu – Madrid
Kina će željezničkom vezom Yiwu – Madrid, dugom 9.977 kilometara, na Zapad dovoziti svoju jeftinu robu (potrošačku elektroniku, prehrambene proizvode, odjeću…), a uvoziti luksuzne proizvode, automobile, skupocijena pića, dizajnirani namještaj…). Putovanje robe željeznicom do Madrida će trajati 21 dan, a nakon moderniziranja pruga kroz Kazahstan, Rusiju, Bjelorusiju… u što će se uložiti više desetina milijardi dolara, putovanje do Madrida će trajati nevjerovatnih 10 dana.
Kako se mala Bosna i Hercegovina priprema za veliki preokret u svjetskoj trgovini i da li je u ovakvom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu uopće zainteresirana i sposobna za bilo kakvo planiranje?
Privredni i politički analitičar prof. Anis Bajraktarević, razočaran odnosom EU administracije prema Bosni i Hercegovini, koja imperativno zahtijeva formiranje Vlade BiH i bez formaliziranja ubrzanog puta u NATO savez, preporučuje saradnju BiH sa svima, na sve četiri strane svijeta. Međutim profesor zanemaruje činjenicu da je Bosna i Hercegovina već pravi „Eldorado“ za autokratske i oligarhijske firme, sa sve četiri strane svijeta, koje već decenijama za sagovornike imaju aparatčike i korumpirane političare.
Novi trgovinski putevi
Šta mi za sada imamo od novog Puta svile ili tzv. projekta 17 (zemalja) + 1 (Kina)? Imamo desetine hiljada turista iz Kine koji brzinom francuskog TGV-a (fran. train à grande vitesse – voz velikih brzina) prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu, što je dobro ali može bolje; imamo otkupljena prava za rimejk (remake – ponovno snimanje filma) Hajrudina Šibe Krvavca – Most, što je veoma pozitivna priča; imamo najavu gradnje izuzetno skupe termoelektrane u Tuzli, koja će u skladu sa EU praksom da „zagađivači plaćaju“ imati neizvjesnu budućnost… Takođe imamo najavu kreditiranja izgradnje novih autocesta od nemila do nedraga, dok nam ostaje neizgrađeno dvije trećine koridora 5c, veza BiH sa morem (Neum), Dubrovnikom, Crnom Gorom, Albanijom, Bosanskom Krajinom… Istovremeno (u ovom slučaju nedužna) firma iz Kine, koja je uzgred rečeno upisana na crnu listu Svjetske banke, gradi most, svojom radnom snagom i svojom operativom, preko bosanskohercegovačkog izlaza na otvoreno more, finansiran nezakonito od strane EU sa vrtoglavim iznosom od skoro milijardu BAM?!
Most se gradi preko bosanskohercegovačkog koridora do otvorenog mora
Pomorsko društvo u Bosni i Hercegovini je uputilo pisma na gotovo sve relevantne adrese u BiH, R Hrvatskoj, EU, Evropi, i svijetu (UN) u kojima su obrazložene činjenice o grubom narušavanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodnih prava Bosne i Hercegovine od strane R Hrvatske, a koje finansijski podržava EU, novcem svojih poreskih obveznika.
Republika Hrvatska je u toku rata (02. veljače/februara 1994,) Pomorskim zakonikom proglasila svoj državni suverenitet na pomorskom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine, čije su odredbe suštinski ostale nepromjenjene do danas.
Takva finansijska nagrada R Hrvatskoj za očiglednu destrukciju demokratskih principa i međunarodnog prava, od strane EU administracije, naravno da nije sadržana u stečevini (acquis communautaire) Evropske unije – piše Pomorsko društvo u BiH.
Čime R Hrvatska hipnotizira odgovorne u Bosni i Hercegovini
Zbog veličine investicije izgradnje mosta za Pelješac, plebiscitarnog protivljenja stručnjaka koji ukazuju da je za te pare moguće izgraditi tri, četiri tunela ispod mora i kopna (što bi vjerovatno BiH odobrila) i izgraditi sve priključne ceste potrebne za povezivanje teritorije R Hrvatske, postoji vjerovatnoća da ima skrivenih namjera i da je bilo korupcije među odgovornim za donošenje spornih dokumenata u Bosni i Hercegovini, R Hrvatskoj i EU.
Zaključak i preporuke
Bosna i Hercegovina ima šansu, na početku novog milenija, da napravi preokret u privrednim (posebno kulturnim i turističkim) odnosima na Zapadnom Balkanu ako ustraje na legalizmu, poštivanju vladavine prava i već donesenih odluka na Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Preokret je moguć ustrajavanjem na učlanjenju u NATO savez, zaustavljanjem izgradnje mosta za Pelješac, implementiranjem presuda Međunarodnog suda (Sejdić/Finci…), implementiranjem presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U 1/11, rješavan na zahtijev Sulejmana Tihića, u to vrijeme zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, kojom je Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi u Republici Srpskoj proglašen protuustavan. Javnost očekuje i otvaranje istrage o višedecenijskoj krađi državne imovine u susjednim zemljama, hidropotencijala, naftovoda, neba, šuma, naplaćanja koncesionih nadoknada…
Na kraju je potrebno znati da je prije pljačke Bosne i Hercegovine od strane susjednih zemalja u posljednjem ratu i poraću, gotovo cjelokupan izvoz ex Jugoslavije u svijet bio iz Bosne i Hercegovine, a da je predratna SR BiH bila jedina Republika u sklopu ex Jugoslavije koja je poslovala u suficitu, koji je (uz namjensku industriju koja se knjižila u sjedištu Geleralštaba) iznosio oko 1,5 milijardi tadašnjih USD. Još su nam u živom sjećanju prizori epske ratne pljačke i nepreglednih konvoja hiljada kamiona i šlepera koji su danima iz Bosne i Hercegovine odnosili industrijska postrojenja i materijalna dobra.
Bosanskohercegovačko društvo imperativno mora da prikupi sve snage i da napokon postane svoje i da kako kažu zapadni susjedi – svoju lisnicu stavi u svoj džep. Borba današnjeg društva protiv korupcije je slična nekadašnjem Narodno oslobodilačkom pokretu – NOP-u, u Drugom svjetskom ratu, pri čemu nikada ne treba izgubiti iz vida odlučujuću ulogu današnjih velikih sila u toj pobjedi.
Upoznajte svijet oko nas 