Ima li „dobrih i loših“ naroda?

Nedavna izjava aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika nakon vijesti da Centralna izborna komisija – CIK, poništava izbore na većini izbornih mjesta u Srebrenici i Doboju u potpunosti je ogolila činjenicu da mi poslijednjih petnaestak godina živimo u društvu sa bitnim karakteristikama totalitarističkog društva.  

Izjava Dodika tim povodom je bila: „Gospođa koja se predstavlja kao da predstavlja srpski narod, udata je za Bošnjaka u Sarajevu. Neko će reći kakve to ima veze. Ma nemojte“, je u skladu sa rasističkim zakonima nacističkih režima koje su prihvatili režimi NDH (Hrvatska i Bosna i Hercegovina) i Srbije na početku Drugog svjetskog rata. Po tim zakonima samo osobe „arijske“ krvi mogu biti državljani, a zabranjuju se brakovi između osoba „arijskog“ i „nearijskog“ porijekla. Izjava Dodika nije pritisak na člana Centralne izborne komisije – CIK, kako su to okarakterizirale neke strane ambasade, već klasičan primjer totalitarističke indoktrinacije koju provode etnocentrističke političke stranke u Bosni i Hercegovini.

Te etnocentrističke stranke i njihovi lideri već tri decenije, uz protektorat bezidejne međunarodne zajednice, pokazuju otvorene namjere da osim monopola na političku vlast (autokratija) imaju i monopol na društveno-ekonomski sustav na teritoriji na kojoj suvereno vladaju (totalitarizam). Dodik je tako samo najbolji izraz društvenih uvjeta koji su povoljni za njegov opstanak na vlasti, a na kojem mu drugi politički lideri u BiH zavide.

Kakva je razlika između autokratskih i totalitarističkih režima i odkuda oni u Bosni i Hercegovini?

Ukratko autokratski režim je vladavina pojedinca (diktator) ili hunte (komitet) koji imaju monopol nad političkom vlašću u pojedinoj državi. Totalitarizam po definiciji ima ambiciju da kontrolira više od same državne vlasti, odnosno pokazuje ambiciju da indoktrinacijom kontrolira ekonomiju, obrazovanje, kulturni i sportski život, umjetnost, urbanizam, teatar, film, nauku, književnost, novinarstvo, način osobnog života, moral podanika (građana)… ne libeći se i od zločina.

Kralj Hrvatske Tomislav II – rođenog imena Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino di Savoia

Sudbina Bosne i Hercegovine je imala tu historijsku nesreću da je bila u sklopu totalitarističkih režima koje su oblikovali naši susjedi u vremenu (država NDH 1941-1945.) po diktatu nacističke Njemačke za vrijeme Adolfa Hitlera i neposredno nakon rata u vremenu dominacije boljševičkog SSSR za vrijeme Josifa Visaironoviča Staljina (od kraja Drugog svjetskog rata (1945.) do političkog razlaza (1948.) sa SSSR-om).

Totalitaristička NDH dobiva (1941.) kralja pod imenom Tomislav II, vojvoda od Spoleta čiji je puni naziv glasio: kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, vojvoda od Spoleta i od Aoste… Na osnovu zakona o rasnoj pripadnosti napravljen je holokaust nad građanima Jevrejske narodnosti, a uz Rome i druge „nearijevce“ izveden je genocid nad bosanskohercegovačkim Srbima i muslimanima (zakonom prevedeni u Hrvate).

Malo potom (30.6.1941.) slijedi genocidni dokument pod nazivom „Homogena Srbija“ Stevana Moljevića o namjeri stvaranja homogene Srbije koja obuhvata cijelo etničko područje na kojem žive Srbi. Ovaj projekat homogene Srbije je dopunjen (septembar 1941.) genocidnim programom četničkog pokreta Draže Mihailovića. Na osnovu tih političkih projekata izvršen je genocid nad muslimanima (Bošnjacima) i Hrvatima – (V.Dedijer i A. Miletić, Genocid nad muslimanima 1941-1945., Svjetlost Sarajevo, 1990.).

Na osnovu historijskih činjenica vrijeme Narodno oslobodilačkog rata – NOB ili Narodno oslobodilačkog pokreta – NOP u Bosni i Hercegovini, pod vođstvom KPJ, utvrđeno je vremenom epopeje bosanskohercegovačkih naroda, a Narodno oslobodilačka vojska – NOV, je dio antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Sličan otpor golorukog naroda okupljenog u Armiju RBiH je zabilježen i u posljednjem (1992/95.) agresivnom ratu u BiH koji je imao protivnike i iznutra i iz vana. Mirovni ugovor je zaustavio rat i omogućio nakon više godina stvaranje jedinstvene Armije BiH, doduše još uvijek sa tri komponente.

Prevod Senada Kreso, dizajn Boris Stapić

Istovremeno Mirovni ugovor je omogućio ratnim akterima dijelove teritorije Bosne i Hercegovine na kojem mogu suvereno totalitaristički da vladaju, svakodnevno se selektivno prisjećajući samo „svojih“ ratnih žrtava. Četvrt stoljeća je prošlo od tada, a bezidejni režimi EU i nedobronamjerni režimi susjednih zemalja traže unutarnji konsenzus ratnih aktera, a odlučivanje i dogovaranje prepuštaju novostvorenoj etničkoj eliti tzv. konstitutivnih naroda. Potrebno je znati da hrvatski lingvističari do danas ne žele da prevedu tuđicu konstitutivan (kasnolatinski constitutivus) jer ne mogu da pronađu zadovoljavajući prevod u političkom smislu.  

Fenomen nasilja kao generativne sile na Balkanu i selektivnog prisjećanja na njega je sjajno objasnio američki historičar Max Bergholz (1973. Pittsburgh) da ekstremno nasilje ima transformativnu moć da stvori identitet – (Max Bergholz, Nasilje kao generativna sila, Buybook, Sarajevo/Zagreb, 2018.).

Ima li vremena bosanskohercegovačko društvo, SAD pod vođstvom Joe Bidena, EU pod liderstvom Angele Merkel i njenog nasljednika, da izbjegava i ignoriše navedene činjenice, da lamentira o narodima koji još nisu došli tobe, da odlučivanje i dogovaranje prepušta ratom novostvorenoj etničkoj eliti, koja u demokratskom smislu može označavati samo najbezvredniju zloupotrebu, da ignoriše posljedice agresivnog rata i mijenja novostvorene narodne identitete? Naravno da nema, niti treba da ima.

Njemačko-američka filozofkinja Hannah Arendt (1906-1975.) smatra da se autokratski režimi i razne diktature mogu srušiti iznutra narodnom voljom za razliku od totalitarnih režima koji su raznim vrstama terora i ideologija (indoktrinacijom) omogućili specifičnu totalitarnu narodnu koheziju u kojoj se ozbiljan unutarnji pokret, politički pluralizam, slobode, pravni poredak i drugi društveni odnosi ne mogu razviti. Totalitarne režime po prirodi tako ne može uzdrmati običan narod već samo ljudi unutar vlastite strukture.

Iz toga slijedi da se funkcionalna nacionalna država Bosna i Hercegovina ne može oblikovati postojećim etničkim vezama, niti dogovorima etničkih lidera, već društveni cement može biti samo nova građanska politička doktrina. Ona mora garantirati jednaka ljudska prava svim građanima, vladavinu prava i niz drugih vrijednosti koji su već utvrđeni u postojećem Anexu 4. (Ustav BiH). Potrebno je znati i činjenicu da su postojeće etnocentrističke političke stranke već sabotirale Dejtonski mirovni ugovor neispunjavajući Anex 7. (povratak izbjeglih i prognanih).

Bosna i Hercegovina prva u Evropi po upotrebi sapuna za pranje ruku (statista.com)

Maloj Bosni i Hercegovini ne treba „prvo sapun, pa onda parfem“ kako nas bahato savjetuje predsjednik susjedne zemlje Zoran Milanović. Prema istraživanju WIN/Gallup International iz 2015. godine, koje je saopćio Jakub Marian (statista.com) u povodu pandemije virusa Covid-19, građani BiH su prvi u Evropi po pranju ruku sapunom nakon odlaska u toalet.

Ono što je zapanjujuće od strane bezidejne Evrope je odsustvo spoznaje o važnosti postojanja male multinarodne Bosne i Hercegovine smještene u njenom srcu, koja baštini milenijski dugu civilizacijsku tradiciju tolerancije i razumijevanja drugog i drugačijeg. Nikada u poznatoj historiji današnje Bosne i Hercegovine nije zabilježen sukob njenih stanovnika na etničkoj osnovi. Svi sukobi su bili uvezeni izvana.

Prisjetimo se stoga velikog mota bosanskohercegovačkih franjevaca koji u kontinuitetu preko sedamsto godina na tlu Bosne i Hercegovine čuvaju katoličku baštinu. Moto: „Vjerni Bogu – vjerni Bosni“, u kojem Bosna nije neka nadnacionalna tvorevina već civilizacijski proces koji traje. To razumjevanje važnosti postojanja male BiH može biti putokaz EU i SAD sa predsjednikom Joe Bidenom  da oblikuju svoju novu homogenu političku volju kao odgovor velikim globalnim izazovima.

Pravo pitanje napokon nije: Ima li „dobrih i loših“ naroda, već da li Ustav i društveni uvjeti omogućavaju nastanak apsolutističkog ili totalitarističkog režima i njegovih lidera?

One thought on “Ima li „dobrih i loših“ naroda?

  1. Bravo Zoka. Analitičkim postupkom do istinitog zaključka.

    ned, 24. jan 2021. 16:05 pošiljalac Upoznajte svijet oko nas je napisao:

    > Zoran Bibanovic posted: ” Nedavna izjava aktuelnog predsjedavajućeg > Predsjedništva BiH Milorada Dodika nakon vijesti da Centralna izborna > komisija – CIK, poništava izbore na većini izbornih mjesta u Srebrenici i > Doboju u potpunosti je ogolila činjenicu da mi poslijednjih petnaest” >

    Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s