Prethodno rečeno (prolegomena) o etničkim podjelama u Bosni i Hercegovini

Teza antičkih folozofa da je rat prirodan način stjecanja imovine (Aristotel) je u suštini zadržana do danas. Ratne pljačke kroz historiju su uglavnom pravdane historijskim, ženidbenim i udjelnim pravom na određene teritorije, vjerskim, kasnije nacionalnim i ideološkim pravima i napokon tzv. „preventivnim specijalnim operacijama“. Rat u Iraku je pravdan uništenjem nepostojećeg hemijskog oružja, a invazija na Ukrajinu se pravda uništenjem niza laboratorija za stvaranje biološkog oružja protiv Rusije, a koje finansira Washington?! Ako se ne prihvate naši zahtijevi za izmjene Izbornog zakona onda ćemo ponovo uspostaviti Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu – pravdaju zločestu nakanu stranke okupljene u udruzi Hrvatsko narodno vijeće – HNV!

Dogovoreni rat u Bosni i Hercegovini se pravdao Memorandumom SANU, povijesnim prostorom, banovinskim granicama… „Posao“ u uspostavljenoj HR HB se završavao u ambijentu pljačke, paljevine i miniranja. Izvršen je urbicid i kulturocid. Ljudi su odvođeni u logore, ubijani i raseljavani po Evropi i SAD po ugledu na agresiju iz Srbije. Uništen je ogroman broj javnih i privatnih biblioteka, kulturno-historijsko blago, pokućstvo, umjetničke zbirke, a izvan zemlje evropski medijatori su neprekidno crtali nove granice podjela. Mnogo kasnije, na osnovu ogromne dokumentacije i svjedočenjem hiljada svjedoka sud ICT-i u Hagu je presudio (2013.) Udruženi zločinački poduhvat – UZP, na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Jankom Bobetkom, Mete Bobanom i drugim akterima iz Hercegovine. Tako se Evropa prisjetila da slučaj nije jedinstven jer su nakon Hitlerovih osvajanja svoje međusobne odnose neprijateljski razrješavale mnoge „male“ evropske zemlje.

Vlado Gotovac – Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje

Hrvatski književnik, filozof i političar Vlado Gotovac (1930-2000.) je na razgovorima na Bledu (1994.) u sred rata u Bosni i Hercegovini, sa Adilom Zulfikarpašićem i istaknutim intelektualcima i političarima Ivom Bancem, Mikom Tripalom i Mladenom Maloča, novinarom i izdavačem kao moderatorom diskusija,  govorio o političkoj kratkovidosti, sebičnosti i zasljepljenosti onih do kojih poruke razuma ne dolaze. „Brzina kojom smo stvorili Herceg Bosnu pokazuje da smo od prvog sata znali ko nam smeta i kako te smetnje ukloniti. Cijeli slučaj otkriva da smo, bez obzira na vezanje zastava, od prvog trenutka bili spremni na podjelu Bosne i Hercegovine. Da svako uzme svoj dio i da se na taj način, na pravdi, zasnuje trajni mir. Fatalna ideja. Srbi na takvu podjelu nikad neće pristati, ukoliko ne budu prisiljeni u nekoj epizodi, privremeno, prihvatiti neku improviziranu granicu. Režimi u Srbiji nikada nisu smatrali da Bosnu i Hercegovinu treba dijeliti, posve uvjereni da je ona njihova. Stvaranje Banovine Hrvatske izazvalo je puč (1941.) i propast prve Jugoslavije. Taj događaj je započeo razvitak muslimana prema naciji, koji je dovršen u drugoj Jugoslaviji. Agresija na Bosnu i Hercegovinu je konačno dodala otkriće njihove domovine. Ništa ne može promijeniti Garašaninov program. Režimi Srbije su mu na bezbroj načina vjerni! Sve je dopušteno što vodi prema „Velikoj Srbiji“ (čitaj danas „srpski svet“ ili „otvoreni Balkan“ – primjedba Z.B.), na tom putu nema zločina“ – (Okovana Bosna, Bošnjački institut Zürich, 1995.).

Adil Zulfikarpašić – antifašista, partizan i politički disident

Adil Zulfikarpašić se složio da su hrvatski nacionalisti uvijek potcjenjivali srpske težnje i neizbježnost da podjela BiH bude samo korak ka stvaranju „Velike Srbije“ i da je tragedija za Bošnjake što i jedan i drugi susjed želi ostvariti svoje državne programe diobom i rušenjem Bosne i Hercegovine. Tako dolazimo do ideje „muslimanske države“, odnosno do stvaranja kantona u kojima će Bošnjaci biti vlast i stvaranjem bošnjačko-hrvatskih kantona dolazi do podjele Bosne.

Rezimirajući bošnjačko-hrvatske odnose Vlado Gotovac je konstatirao: „Bosna je dugo bila slobodna država u kojoj se postupno stvarala jedna posve osobita duhovna situacija susreta Istoka i Zapada. Kasnije će dolaskom Osmanskog carstva u to tkanje ući i islam i učiniti ga još osebujnijim. Zato je posve uzalud nastojati da se pitanje Bosne i Hercegovine riješi podjelom, razbijanjem i uništavanjem jednog originalnog duhovnog prostora. Pojava Bošnjaka kao nacije zapravo ne mijenja bitno već postojeće odnose, već naprotiv taj događaj skida sa povijesne scene dugu i moćnu debatu da li su Bošnjaci zapravo Srbi ili Hrvati, dakle olakšava i pojednostavljuje političke odnose; sve postaje jasnije. Mi dobro znamo na koji se način mogu osigurati prava manjina i uspostaviti dužnost većine. Činjenice koje su u zajedničkom životu stvorene u Bosni i Hercegovini ne postoje nigdje drugdje, i to je najveći dokaz opravdanosti zahtijeva da se u punoj slobodi to stvaranje nastavi. Samo slobodna Bosna i Hercegovina može zamijeniti svaku granicu između Hrvatske i Srbije. „Velika Srbija“ pretpostavlja malu Hrvatsku i to može biti samo ratna granica. Samo u BiH ni jedna ideja ne predstavlja izvor sukoba već tvori jedinstvenu originalnu cjelinu, koja ne ometa ni jednu različitost. Ideja o podjeli Bosne i Hercegovine pokazuje da hrvatska politika ne shvata dovoljno ozbiljno velikosrpski program (čitaj – ruski svijet, primjedba Z.B.) i da ne razumije pravi smisao i pravu ulogu Bosne i Hercegovine. Jedina mirna i živa granica između Hrvatske i Srbije jest Bosna i Hercegovina“ – zaključuje Gotovac.

Ivo Banac, povjesničar, pisac, političar i polemičar

Banac: Amerika je krajem 80-ih željela izbjeći da razvoj situacije u Jugoslaviji postane model za događaje u Sovjetskom Savezu, da nuklearni arsenal ne pređe u „krive ruke“. Zapad na Istočnu Evropu gleda kao na zalog za zadovoljavanje moskovskih apetita. Jedino radikalna politika prema demokratizaciji Rusije može biti garancija da neće doći do obnove imperijalnih ambicija na Istoku. Jalte u ovom trenutku nema niti može biti, ali ima podilaženja.

Tripalo: A kada se uz to zna da se sastaju Milošević i Tuđman, da dijele Bosnu, onda vidite kolika je krivica naših vođa za sve što se do sada dogodilo.

Maloča: U Bosni je znamo niz oporbenih stranaka. To što govorite o sklizanju bosanskog političkog vođstva u bezizgledne pregovore očito svjedoči o nezainteresiranosti ili o manjku ideja opozicije da podigne svoj glas pred javnošću.

Tri decenije nakon navedenog razgovora na Bledu na kojem je već tada svima bilo jasno sve,  predsjednici susjednih zemalja Milanović i Vučić javno izjavljuju da se slažu 90% po pitanju politike prema Bosni i Hercegovini. Medijatori iz EU i dalje konstruiraju „frankenštajna“ od bh. države kako su slikovito rekli profesori Zlatan Begić i Senadin Lavić na sesiji Kluba 99. Da li postojeći društveni okvir nakon četvrt stoljeća trajanja potiče progres u ekonomskoj i političkoj demokratizaciji? Odgovor na to pitanje dužan je dati svaki građanin Bosne i Hercegovine – sam sebi.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s