Tajna Pavarottijeve ‘žute teke’: Kako je zaista stvorena čuvena pjesma ‘Miss Sarajevo’?

Sjajna postavka multimedijalne instalacije britanskog umjetnika Brajana Inoa(Brian Eno) u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, pod nazivom 77 Million Paintings, će biti dostupna posjetiocima do 29. avgusta. Brajanova „vizuelna muzika“ i njegovo istraživanje svjetla kao umjetničkog medija nam poručuje da se sve ono što gledamo mijenja tako polako, ali ipak smo svjesni da tu sliku nećemo više nikada vidjeti.
Ovaj svestrani muzičar i producent nama je poznat već skoro četvrt vijeka i to kao autor, izvođač i producent albuma Passangers na kojem je objavljen Miss Sarajevo. Šta se to događalo prije 25 godina, u opkoljenom Sarajevu, što je udružilo svjetski poznate muzičare Bonoa Voxa (Paul David Hewsona), Davida Howella Evansa (The Edge), Briana EnoaPavarottia…, snimatelja Billa Cartera, Annu Coleman, koja je napisala italijanski libreto za pjesmu, i cijeli niz drugih aktera da stvore mega hit “Miss Sarajevo”. Ovo je do tada bila najveća grupa umjetnika kojima je inspiracija bilo Sarajevo.

Američki novinar Bill Carter je predložio Bonou Voxu (koji je to odmah prihvatio, producirao i finansirao) snimanje dokumentarnog filma o sarajevskom pokretu otpora u kojem neće biti političara, vjerskih vođa i vojnih glasnogovornika, kao kritiku međunarodne zajednice zbog odsutnosti želje da zaustave agresivni rat u Bosni i Hercegovini. Među ostalim snimcima tu se našao i snimak natjecanja u ljepoti (29.5.1993.) pod nazivom Miss opkoljenog Sarajeva.
Po ideji ratnog pomoćnika za moral i načelnika za informisanje Druge brdske brigade u Sarajevu, g. Vahrudina (Dino) Beše i uz odobrenje najvišeg političkog i vojnog vrha Armije RBiH, početkom aprila 1993. godine, počelo se sa organiziranjem ratne manifestacije Miss opkoljenog Sarajeva.

Za pomoć u izradi protokola manifestacije g. Dino je zamolio pomoć g. Janesa Tadića, a gđa Gordana Magaš je učesnice podučila scenskom nastupu. Ključna pomoć je dobivena od g. Envera Krese, tadašnjeg direktora Elektroprivrede BiH, koji se lično angažirao da obezbijedi agregat i električnu energiju, g. Šaćira Filandre, tada direktora Radija BiH, koji je obezbijedio neophodnu tehniku i stručno osoblje, odgovornih iz konfekcije ALHOS Sarajevo, koji su donirali kostime za učesnice, zaposlenih iz firme “Pismolik” iz Sarajeva, koji su izradili pano, banere i izradili lente za pobjednice. Umjetnik Edo Numankadić je donirao Drugoj brdskoj brigadi stiropor za izradu natpisa „Miss opkoljenog Sarajeva“, a g. Rdželaš Dado, vl. cvjećare „Palma“, je donirao pobjedničke cvjetne aranžmane.

23. 5. 1993. godine – Haos. Granatiranje po gradu. Program predviđen za 26. maj. je odgođen za 29. maj.

24. 5. 1993. godine – Dvije granate u 12:30 sati pale u dvorište i ćošak Templa… – zapisao je u svoj ratni dnevnik Janes Tadić
Doprinos su dali i odgovorni iz firme INIS (restoran Amerikanac, tada Premijer) g. Midhat Kulo i njegov zamjenik rahmetli g. Ahmed Sarajlić, koji su donirali više obroka koji su bili jedini honorar za sve aktere.

Posebno treba pomenuti više pripadnika Druge brdske brigade kao g. Dragana Pikića, Muhameda Sudžukovića, Stevu Latinovića, rahmetli fotografa Hidajeta Delića – DegijaZlatka Eminagića – Bracu koji je bio zadužen za računarsku obradu, voditelja Rinka Golubovića, vokalne izvođače Kemala Montena, Davorina Popovića, Mladena Vojičić – Tifu uz muzičku pratnju Mire Asotića, zamjenika komandanta Seju Babića i, napokon, komandanta pukovnika Sakiba Puškara.

– Prijatelj me nagovara da se prijavim na izbor – sjeća se, tada učenica, Inela Nogić – ppkoljeno Sarajevo, ne možeš ni na ulicu izaći, pola prijatelja mi poginulo i pola pobjeglo, a tamo se bira neka miss. Drugi dan mi mama saopštava da me prijavila za izbor. Šta vam je svima, jeste li poludjeli, neću ići – vikala sam po kući. Ipak sam popustila.

– Kada nam je Gordana ušla u svlačionicu i pročitala prvih šest koje ulaze u drugi krug, prečula sam svoje ime. Nakon drugog kruga ulazi Goga (Gordana Magaš) i čita Marija Mišić, druga pratilja, Dijana Šehić, prva pratilja i onda pročita moje ime. Osjetila sam da mi pod nestaje ispod nogu. Izlazim na pozornicu i ukipim se. Pozadi viču: nasmij se, baci cvijeće, maši, jooj, užas jedan. Ne smijem ni da se sjetim – sjeća se Inela u izjavi za medije.

Miss Sarajeva

Djevojke su  svijetu poslale poruku Don´t let them kill us – Nemojte dozvoliti da nas ubiju.

U ratnom izvještaju Glavnom štabu Armije RBiH (30.5.1993.) g. Vahrudin (Dino) Bešo navodi da su manifestaciju u prepunom Bosanskom kulturnom centru (29.5.) pratila 52 novinara, 23 tv snimatelja i 41 fotoreporter, od kojih su 80% bili inostrani izvještači najvećih svjetskih medija.

Ohrabren medijskim uspjehom manifestacije komandant Armije RBiH Rasim Delić, u avgustu iste godine, izdaje Naredbu za organiziranje 15-to dnevne posjete borcima, bolnicama, izbjeglicama i zbjegovima u zoni 1. 3. i 6. Korpusa Armije RBiH grupe estradnih umjetnika. Za vođu puta komandant određuje Vahrudina (Dinu) Bešu, koji po završetku zadatka mora podnijeti pismeni izvještaj u roku od tri dana.

Napokon, nerazumno je i pomisliti da se bilo kakva manifestacija u ratnim uvjetima mogla organizirati van sistema Armije RBiH.

Na kraju jedna zanimljivost koju priča g. Dino. Prije desetak godina sam šetajući Rimom, na trgu Republika nabasao na putujuću muzej-izložbu o Pavarottiju. Jedan cijeli odjeljak je bio posvećen pjesmi “Miss Sarajevo”. Između ostalih izloženih eksponata je bila i originalna ulaznica manifestacije Miss opkoljenog Sarajeva, sa mojim imenom kao organizatora.

Bio sam slobodan da skrenem pažnju kustosu izlozbe da sam ja osoba navedena na ulaznici. Kustos me zamolio da me predstavi gospođi Pavarotti koja je takođe bila prisutna na izložbi. Gospođa Pavarotti mi je odmah skrenula pažnju na jednu žutu teku koja je takođe bila eksponat na izložbi. U ovoj teci su zabilježene riječi pjesme koje je Pavarotti zapisao u hotelu u New Yorku 1993. godine, neposredno nakon što je na televiziji odgledao vijest o izboru Miss Sarajevo – kazala je gđa. Pavarotti.

– Lijepo bi bilo kada bi se „gradski oci“ sjetili da se oduže posmrtno Pavarottiju javnim priznanjem ili ulicom, ili da pomognu Muzeju historije Bosne i Hercegovine da napravi vjerodostojnu interpretaciju događaja u sklopu kojeg bi mogao i da ugosti u gradu jednu ovakvu izložbu o Pavarottiju, kada bismo imali priliku i da zavirimo u njegovu žutu teku – priča g. Dino.

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s