„Namjeravamo da u Nacionalnom parku Sutjeska gradimo hidroelektrane, crkvu i želimo da interpretiramo Drugi svjetski rat“?!

Kulturno i prirodno naslijeđe Foče (405 m/nv)

Razvoj srednjovjekovnog bosanskohercegovačkog naselja Foča/Hoča (Hotča) su bili zasnovani prije svega na geografskom položaju mjesta na dvije rijeke, Drini i Čehotini i njegovoj lokaciji na trasi Dubrovačkog druma – puta. Obližnji lokalitet Tjentište (srce NP Sutjeska) je ime dobilo od latinskog tentorium – šator, gdje je bila razvijena rimska postaja. U vremenima Osmanlija tu je postojao prostrani han, koji je mogao da primi preko 600 konja.

Na lokalitetu Crkvina selo Prijedjelo otkriveni su ostaci za koje se pretpostavlja da se radi o ostacima dvojne ranokršćanske bazilike. Tu su i ostaci srednjovijekovnih utvrda Vratar, Tođevac iznad Hrčavke, Đurđevac, u posjedu bosanske srednjovjekovne vlastele Kosače… Na 45 lokaliteta ima 1460 stećaka od toga 43 sa reljefnim ukrasima i 3 sa natpisima. Poznate su nekropole na brdu Presjeka u selu Strmac koja ima 234 stećka, a blizu nje je staro muslimansko groblje sa dekoriranim nišanima.

Vrijedni spomenici su iz Osmanskog perioda jer je Foča od 1470. do 1572. godine, bila središte hercegovačkog sandžaka. Foča je sa 17 džamija bila na četvrtom mjestu u Bosni i Hercegovini po broju džamija. Džamije su sagrađene od druge polovice XV stoljeća do sredine XVIII stoljeća. Njih 12 je preživjelo Drugi svjetski rat, a sve ostale su uništene u posljednjem agresivnom ratu 1992./95. godine, kada je izvršen kulturocid i genocid. Nakon miniranja i rušenja (1992.) sjajnog kompleksa Aladža (Šarene) džamije (vakuf Hasana Nezira, nadzornika carskih hasova – dobara, koji je gradnju povjerio Sinanovom zastupniku) sa objektima koji su joj pripadali, ostaci su rasuti kamionima na više mjesta. Jedan od najpoznatijih evropskih stručnjaka iz oblasti historije arhitekture, Andrej Andrejević iz Beograda, Aladža džamiju (1550/51. – obnova pri samom kraju) svrstava među najvrijednije sakralne objekte XVI stoljeća, podignite na području čitavog Balkana. Pod uticajem ove džamije građene su su džamije u Mostaru, Počitelju, Čajniču, Pljevljima, kao i Ali-pašina i Ferhat-begova u Sarajevu.

Tu je i sahat kula, kompleks Prijeke čaršije sa dućanima iz XIX stoljeća, karavan saraj (1758.), džamija… zadužbine Mehmed-paše Kukavice (planirana obnova)…

Foča je opština sa velikim područjima očuvane prirode sa 17 rijeka i rječica sa prvom kategorijom kvalitete vode (pitka voda) što je velika rijetkost u današnjoj Evropi. U Foči djeluje 16 rafting kampova, 5 registrovanih seoskih domaćinstava, 17 restorana, 3 disko kluba, planinarsko, lovačko, sportsko ribolovno i speleološko i ekološko društvo i jedan spasilački klub. Za potrebe jednodnevnog raftinga na rijeci Tara (UNESCO) koristi se obično zajednički tok rijeke – od Sige Bajlovića (BiH) – lijeva strana rijeke Crna Gora, a desna strana rijeke Bosna i Hercegovina. Splavarenje rijekom Tarom je nastalo kao posljedica eksploatacije šuma u slivu rijeke i spuštanja balvana do Šćepan Polja i Broda na Drini, a prvi specijalni gumenjaci su se pojavili 1985. godine, nakon što su ih poslije spuštanja niz rijeku ostavili francuski prirodnjaci.

Z. Bibanovic-trodnevni rafting na Tari 1985.

Zoran Bibanović – trodnevni rafting niz Taru 1985. godine

Velika „otvorena knjiga“ prirode Evrope

Prašuma Perućica je osnova uspostavljanja prirodnog rezervata (1954.), a potom i NP Sutjeska (1962.). Obuhvata cijelo slivno područje rječice Perućice sa vodopadom Skakavac (1.290,80 ha) i ubraja se u najveće očuvane prašumske rezervate u Evropi. Medvjedi, srne, lisice i divokoze od divljači te jastrebovi, orlovi i sove od ptica, čine relativno brojne životinjske zajednice. U području je zabilježeno 114 vrsta ptica, ali konačna lista vrsta bi trebala dostići broj od 135 -150, ako bi se vršilo više posmatranja u različitim periodima godine. Spisak ptičijih vrsta uključuje i devet vrsta djetlića. Taj broj predstavlja 90% ove familije u Evropi!

Iako su istraživanja bogatstva biljnog svijeta vršena sporadično, sa sigurnošću se može reći da na ovom području postoji svojevrsna prirodna laboratorija i “otvorena knjiga” prirode što je od velike važnosti za obrazovanje, naučno-istraživački rad, ali i neiskorištene mogućnosti za turističke netipske aktivnosti kao što su: foto safari, branje i sakupljanje ljekovitog bilja i šumskih plodova, ornitološke (posmatranje ptica) i botaničke ture. U vremenu kada napr. UNESCO prijeti NP Plitvičkim jezerima (1,6 miliona posjetilaca godišnje) skidanjem sa liste ukoliko ne smanje broj posjetilaca, NP Sutjeska zjapi nevjerovatnom prazninom i ostvaruje prihod (mimo skromnog budžeta RS) od lova i sječe vlastitih šuma.

Kako režim u Republici Srpskoj upravlja spomeničkom i turističkom infrastrukturom?
Na Tjentištu se nalazi i sportsko-rekreativni centar sa terenima, kamp, kao i vjerovatno najveći otvoreni bazen-jezero na Balkanu, veličine 16.000 m² koje se puni neadekvatnom pumpom iz rijeke Sutjeske. U jeku velikih vrućina, moja malenkost je fotoaparatom oko 14,- sati, 01/02. avgust, zabilježila potpuno odsustvo posjetilaca. Imponira napor ljubaznog zaposlenog osoblja na uređenju okoliša i čistoći dotrajalih objekata.

P1110323

Bazen-jezero od 16.000 m² – 01. avgusta oko 14,- sati

Razlozi za osnivanje Nacionalnog parka Sutjeska su uz prirodne vrijednosti, bili spomen na veliku bitku u toku Drugog svjetskog rata. Čitav spomenički kompleks simbolizira antifašističku borbu naroda bivše Jugoslavije bez komunističkih simbola, jer veliki broj pripadnika NOB-a nisu bili članovi KPJ niti se to od njih tražilo. Najveća znamenja te bitke su „bila“ Spomenik i Spomen-kosturnica, djela vajara Miodraga Živkovića, Spomen kuća (djelo inž. Ranka Radovića) sa spiskom od 6.508 imena i prezimena poginulih boraca u bitci na Sutjesci, panoramski oslikana sa 13 impresivnih fresaka slikara Krste Hegedušića i znamenitost nazvana Biljezi nezaborava (Ozren, mjesto gdje je (1943.) ranjen Tito (jedini ranjeni komandant savezničke armije na svijetu), grob heroja Save Kovačevića, grob potpredsjednika AVNOJ-a Nurije Pozderca, Na Borovnu, mjesto pogibije narodnog heroja Šerifa Loje i devet omladinaca). Nažalost, sve pobrojane spomeničke atrakcije su (23 godine, nakon agresivnog rata) zapuštene, a neke još uvijek nedostupne. Kulminacija nebrige, neodgovornosti i neodržavanja projektiranih drenaža je nedavno rezultirala velikim klizištem koje je ugrozilo monumentalni veliki Spomenik i Spomen-kosturnicu. Sanacija klizišta u vrijednosti od dva miliona BAM je u toku.

Veliko klizište se sanira

Sanacija klizišta koje je ugrozilo kosturnicu i Veliki spomenik je u toku

Smještajni kapaciteti u odnosu na vrijeme prije rata su veoma ograničeni i skromni.

Na moje pitanje direktoru NP Sutjeska, šta je strateška vizija upravljača područjem, odgovorio mi je da je u planu za 2019. godinu, obnova objekta Muzeja bitke na Sutjesci iz Drugog svjetskog rata?! Bez komentara je ostala moja primjedba da bi za cjelovitu interpretaciju parka, bilo korisno obnoviti Interpretativni (Kulturni) centar, koji je nekada raspolagao kino dvoranom sa 250 mjesta i drugim adekvatnim izložbenim prostorima. Multimedijalna interpretacija prirodnih i kulturnih vrijednosti parka bi se dobro naplaćivala i nasušna je potreba svih posjetilaca, a naročito onih posjetilaca koji nemaju dovoljno vremena, a često ni snage da obiđu kompletno područje NP.

Od 2014. godine se vodi kampanja Bitka za Sutjesku, koju je pokrenuo Centar za životnu sredinu iz Banjaluke, kao odgovor na planove za izgradnju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska. Investitor „Drina Hydro Energy“ iz Ugljevika planira izgraditi pet malih hidroelektrana, dvije na Sutjeski i tri na Hrčavki. Vlada Republike Srpske je te male hidroelektrane od svega 13 MW, u srcu našeg najstarijeg i biološki najraznovrsnijeg nacionalnog parka, proglasila javnim interesom. Planovi za izgradnju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska su dočekani kao porazno svjedočenje nesposobnosti da se očuva biološki i istorijski jedinstven prostor, prostor koji svjedoči herojskoj bitci iz Drugog svjetskog rata, te milionima godina očuvanu jedinstvenu floru i faunu svjetskog značaja. Ukoliko bi se hidroelektrane izgradile, ugrozile bi refugijum (stanište endema) u kanjonima Sutjeske i Hrčavke, te obesmislile, ako ne i osporile, postojanje nacionalnog parka. U međuvremenu je kampanja privremeno zaustavila radove, a Centar je prerastao u respektabilnu Koaliciju za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

Ovih dana Srpska pravoslavna crkva, Opština Foča i uprava NP, u kompleksu multinarodnog spomenika NOB-a, nemjerljivih civilizacijskih vrijednosti, su postavili krst, kada je mitropolit dabrobosanski Hrizostom osveštao zemljište za izgradnju crkve posvećene velikomučeniku Prokopiju.

Zaključci i preporuke

Ima li nekih skrivenih namjera sa sudbinom našeg najstarijeg Nacionalnog parka ili je u pitanju samo nevjerovatna neodgovornost, bahatost i loše upravljanje? Posljedice su iste. Treba znati da je iz nepoznatih razloga površina NP u međuvremenu smanjena u odnosu na predratnu.

Iako je po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Evrope, Bosna i Hercegovina ima najmanji procenat (2,07% ili 1.063 km²) zaštićene teritorije ne samo u Evropi već i u svjetskim razmjerama. Sa ciljem očuvanja biljne i životinjske raznolikosti, vode i cjelokupnog eko-sustava na planeti je zaštićeno 11,5% kopnene površine i 0,5% morske površine (posljednje izdanje liste UN iz 2003.- danas treba pomnožiti najmanje sa 2). To urgentno nalaže uspostavljanje novih zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini (u našem slučaju kompletne Zelengore i desne strane rijeke Tare) koristeći dobra iskustva iz susjedstva, a posebno Slovenije sa kojom smo vezani unutar Jadransko-Jonske makroregije po pitanju „kvalitete okoliša“. Po preporukama EPR (Pregled stanja okoliša) Ekonomske komisije za Evropu Ujedinjenih nacija (UNECE), na državnom nivou koordinirati izradu državne strategije i donijeti odgovarajuće zakonske instrumente. Hitno pokrenuti projekat umrežavanja NP Sutjeska kroz uspostavu prve Botaničke ceste na svijetu u koju bi bio uključen i Botanički vrt Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Travnik gdje već postoji botanička atrakcija na Vlašiću. Botaničku cestu u drugoj fazi proširiti na adekvatna zaštićena područja na teritoriji BiH i 6 zemalja zapadnog Balkana, posebno na zaštićena područja sa balkansko-apeninskim endemom munikom (Bosanski bor) i endemskom Pančićevom omorikom sa ciljem stvaranja velike svjetske atrakcije.

Vlada Republike Srpske može da potakne svjetske investitore u izgradnji turističke infrastrukture za šta ima uporište u starom predratnom prostornom planu NP Sutjeska. Planom je bila predviđena izgradnja turističkog jezera na ušću Sutjeske (dio sela Popov most i Čurevo) kao pretpostavke razvoja stacionarnog turizma (izgradnja hotela i apartmanskih naselja) van teritorije NP Sutjeska, kao i izgradnja mosta preko Drine koji bi saobraćajno uvezao destinaciju, odnosno NP, mjesto Foču i atrakciju raftinga na Tari. Most bi napokon povezao NP Durmitor-Tara u Crnoj Gori sa NP Sutjeska. Planirano potapanje Drine do Šćepan Polja (ušće Pive i Tare) za potrebe izgradnje HE, koje bi potopilo i navedeno ušće Sutjeske (dio sela Popov Most i Ćurevo), a bez prethodne izgradnje turističkog jezera, bi u potpunosti obesmislilo navedene razvojne planove.

Nelogično je da Vlada RS odnosno upravljač područja, kao prioritet planira obnovu Muzeja Drugog svjetskog rata umjesto obnove objekta Interpretativnog centra NP Sutjeska, kao i gradnju Srpsko-pravoslavne crkve u području u kojem niko ne živi. Tim više jer su stanovnici okolnih sela niz Sutjesku i Drinu do Broda na Drini uglavnom islamske vjeroispovijesti. Nije li to zato što „konstitutivni“ režimi nastavljaju voditi opaku retrogradnu politiku i prisvajati ekskluzivno pravo interpretiranja bliže i dalje historije.

Evropa će početkom treće decenije XXI stoljeća imati oko 700 miliona turista godišnje, od kojih oko 4% svoj odmor provodi na planinama. Za najmanji postotak tog kolača se isplati boriti. Dakle, uslovno multifunkcionalna izgradnja hidroelektrana – da; saobraćajno uvezivanje atrakcija – da; valoriziranje biodiverziteta i očuvanja refugijuma svjetskog značaja – da; a sve sa ciljem brzog dostizanja (i prestizanja) primanja građana Foče sa prosječnim primanjima građana u EU. Suprotno, NP Sutjeska će ostati zaboravljeno parče zemlje na teritoriji kojom vladaju vlasnici naroda koji znaju tajne nedjela i šute, jer samo tako mogu sa nama svima manipulisati.

Zoran Bibanović

One thought on “„Namjeravamo da u Nacionalnom parku Sutjeska gradimo hidroelektrane, crkvu i želimo da interpretiramo Drugi svjetski rat“?!

  1. Bravo, odličan tekst! Da nam je pameti koliko ljepote imamo, gdje bi nam bio kraj..Najgore je što se nepovratno uništava i obezvrjeđuje onakav prostor i blagodet a niko ne reaguje, ne pada na pamet nekome pokrenuti pitanje zašto se urušava i demolira možda i najljepši dio ovog dijela Europe, to nije izgleda ničiji “vitalni nacionalni interes”. Izgleda da taj prostor i nevjerovatan resurs nikome ne treba…I ne treba ovakvima kao mi, nama ništa ne treba..

    Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s