Je li vrijedilo posvetiti cijeli život očuvanju bh. ljepota u ovom bolesnom društvu, kao što je to (u)činio Sulejman Redžić?!

Prodajete zemlju! Zašto ne prodate i zrak, oblake i veliko more? Nije li ih Veliki Duh sve napravio na korist svojoj djeci? – poglavica Tecumseh, Shawnee.

Sa obala rijeke Drine na istoku, zelene rijeke Une na zapadu, iz ravne Panonije na sjeveru i tačno iznad jadranskih plaža na jugu, dižu se velike planine koje čuvaju jedan drugačiji svijet, divnu i originalnu ljepotu, Bosnu i Hercegovinu.

Bosanskohercegovačke planine sa mnogobrojnim visokim vrhovima čine četiri petine teritorije države i dio su Dinarskog lanca sa morfologijom tla, biljnim i životinjskim vrstama jedinstvenim u Evropi. Lednička jezera, potoci i dijelovi rijeka još uvijek bogati ribom, poseban su ukras i bogatstvo tih planina. Na malom prostoru odvijaju se začuđujući klimatski obrti. Dok su obronci prema unutrašnjosti pod debelim snježnim pokrivačem, na onim zagledanim u more cvjetaju kadulje, nar i bademi. U Bosni i Hercegovini se ukrštaju dvije velike florne oblasti: euro-sibirska i sredozemna, a prodire i treća irano-turanska što uzrokuje biodiverzitet (raznolikost) biljnog svijeta koji se može mjeriti samo sa tropskim oblastima.

Srce Bosne i Hercegovine je odredište koje privlači mnogobrojnim neizbrisivim tragovima susreta naroda, običaja, religija, jezika i kultura. Ovdje se od prahistorije kopala i prerađivala ruda. Ime iz starih vremena, Bosna srebrena, označavala je oblast gdje se vadilo gvožđe, srebro, olovo, zlato ili drugi metali. Bogatstvo Bosne kroz historiju je nažalost često bilo predmet ljudske pohlepe.  Putnik se neočekivano, među grmljem, može naći pred vratima skromne ili otmjene kuće, kroz koja se ulazi u pustoš, u kojoj su slomljene ograde, urušeni bunari, a iz tragova nekada rascvjetanoga vrta strše goli zidovi zarasli nepristupačnim spletom trnja i drugih penjalica. U ovoj zemlji bujne vegetacije, dobroćudna majka priroda nastoji da sakrije tragove razaranja koja je učinila čovječija ruka.

Iznad prašume Perućica

Iznad prašume Perućice – foto Z.B.

U Dinarskim masivima nalaze se neistražene pećine, a na površini nepregledni pašnjaci i šume pa i prašume, kojih u Bosni i Hercegovini ima pet, od kojih je najpoznatija Perućica. Pohodeći planinarske staze, puteljke i bespuća, uspinjući se uz litice i vrleti, nailazimo na rimske ploče i miljokaze, karavanske kaldrme, ostatke utvrda i kula, nekropole i stećke.

Planinski pašnjaci Bosne i Hercegovine mogu vas opiti divnim mirisom svojih aromatskih trava. Tradicionalno, pastiri kreću u proljeće na pašnjake u okolne planine. Tamo bi, kao i njihovi preci, gradili katune, torove i kolibe i ostajali sve do dolaska zime. Uveče okupljeni oko vatre, pjevajući balade i pričajući drevne priče i legende, jedu tvrdi hljeb, kajmak i sir mirisa pašnjaka odakle potiču. Tako je bilo stoljećima i tako je i danas…

Direktni proizvod jedinstvene prirode Bosne i Hercegovine su hrana i izvrsna pitka voda.

Kanjon Neretve

Gornji kanjon Neretve

Zbog visokog stepena različitosti ekosistema i pejzaža, kulturne raznolikosti i uticajima različitih civilizacija sa istoka i zapada, velikom broju originalnih oblika pasmina životinja i sorti biljaka, genetička raznolikost Bosne i Hercegovine je nesagledivo bogata ali na žalost još uvijek bez zakonske regulative i uspostavljene banke gena u kojoj bi se očuvao navedeni geofond.

Posebni eko tipovi povrća su tikve i bundeve iz roda Cucurbita, grahovi (Phaseolus vulgaris), kupusi iz roda Brassica, paprika (Capsicum annum), čuvene bamije ((Hibiscus esculentum), lubenice semberke, dinje, te spektar sorti krompira…

Raznolikost ekoklime je doprinjela velikom broju eko tipova trešanja, šljiva, krušaka, jabuka, kao i višnji, kajsija, breskvi, badema, malina, kupina, jagoda, ribizli… Različita dekorativna flora (cvijeće) krasi vrtove i avlije različitim jedinstvenim oblicima ruža.

Antički bog Dionysos je svijetu ponudio autohtone vinove loze “Žilavku” od koje se proizvode vina bistra kao suza i “Blatinu”, crvenu i gustu kao krv.

Mnoge pasmine životinja su vremenom postale zasebni ekotipovi od kojih se ističu: Bosanski brdski konj, krava Buša, Gatačko govedo, Hercegovački magarac, ovca Pramenka, Domaća balkanska rogata koza, svinja Šiška, psi: Bosansko-hercegovački pastirski tornjak i Bosanski oštrodlaki gonič barak, golubovi: Travnički kratkokljuni, Sarajevski prevrtač, Bihaćki prevrtač, Zenički prevrtač, srna (C.c. grandis), divokoza (R.r. balcanica), divlja svinja (S.s. reiseri), vuk (C.l. kurjak), kuna bjelica (M.f. bosniaca), mrki medvjed (U.a. bosniensis).

Posebna vrijednost Bosne i Hercegovine su raznoliki tradicionalni proizvodi pekarstva, mljekarstva, pivarstva, vinarstva kao i proizvodnja različitih vrsta sireva, koji su nastajali u različitim kulturnim sredinama kroz milenijum dugu multikulturnu tradiciju zajedničkog života. Iz iskustva “domaće” proizvodnje razvila se specifična industrija prehrambenih namirnica (turšija, “kisele” zimnice, osvježavajući napitci, pekmezi, bestilji…) i alkoholnih pića (hercegovačka lozovača, rakija “šljivovica”, pivo od ječma i hmelja, “himber” od domaćih jabuka, krušaka, šljiva…).

U “tajnovitim” procesima od najkvalitetnijeg mlijeka bosanskohercegovačkih krava, ovaca i koza, sa ispaša bogatim aromatskim travama, nastali su autohtoni sirevi kao što su: Travnički (Vlašički), Masni, Presukača, Sirac, Livanjski, Posni, Suhi ili mješinski punomasni, Svježi kiseli i sušeni kiseli, Zajednica, Basa, Kalenderovački, Tvrdi koziji, Bijeli koziji, Zarica, Urda.

U budućnosti koja je pred nama bogatstvo jedne zemlje će se mjeriti kulturnom i vjerskom raznolikošću kao i raznolikošću njenih biljaka i životinja. O takvim vrijednostima Bosne i Hercegovine zbore njeni zaljubljenici, među kojima je glasan i najglasniji na ovome svijetu bio naučnik Sulejman Redžić.

„Ovoj prirodnoj unikatnoj i endemičnoj raznolikosti treba dodati i posebnosti u kulturnom diverzitetu koji se ogleda u nekada šarolikoj odjeći i obući, kućnom namještaju, poljoprivrednim alatkama, te naročitim suvenirima. Još uvijek veoma očuvani izvorni etnološki elementi: otvorenost, srdačnost i domaćinski odnos naših gorštaka… Gorski pejzaži i u njima naočiti gorštaci, kosci sočne trave, rodne raži, jedroga ječma i ovsa, stasite patarenke u živopisnoj odjeći u vrijeme žetve zlatnoga klasja, kupljenja mirisnog sijena, bile su inspiracija i nadahnuće mnogim pjesnicima, književnicima, putopiscima, virtuozima na platnu i žici (Skender Kulenović, Ivo Andrić, Ćamil Sijarić, Edhem Mulabdić, Husein Džogo, te znameniti slikariJurkić, Berber, Ramić…)“, govorio je Redžić.

U tv epizodama „Prirodna baština BiH“ zabilježene su njegove riječi: „Vrste ovog svijeta divljine su odvajkada bile metafora kojom se iskazivala najveća ljepota života, ljubav (slavuj, golub, sojka), zlokobne slutnje ljudskim sudbinama (gavran), snaga junaka (soko), grabežljivost (orao, jastreb, kobac), i prve dječije radosti (guske, patke, pilići). Neke od njih su uvriježene u narodu kao simboli moći reprodukcije i radosti novoga dana i kukurikanje pijetlova u cik zore rumene, kao izraz zadovoljstva u mrkim bosanskim noćima“.

Drina+-foto Z.B.

Gornji tok Drine

Ostale su zabilježene i njegove bezvremenske impresije o diverzitetu (različitosti) mediteranskih, gorskih, brdskih i panonskih pejzaža.

„Na krajnjem sjeveru Bosne, gdje utihnu i najjači planinski vjetrovi, gdje se dinamični i vrletni reljef dinarskih planina stopi sa nepreglednom ravnicom, kroz koju, poput pletenica najljepše djevojke Bosanke, protiče Sava rijeka u čijim tišinama trepere sjene vrba, topola, poljskog jasena, čije razrasle krošnje kriju tajne srca usplahirenih na mjesečevom sjaju, tamo gdje zriju šljive plavlje i od mora sinjega, a klasa žito zlatnije i od zlata suhoga, je Bosanska Posavina. Pružila se ispod Kozare planine na zapadu i udarila u zanosnu Unu, pa ispod Prosare planine sve do Save moćne, pa do u Donje Podvrbasje u susret Lijevče polju, pa ispod Motajice čije padine je još više priljubiše rijeci Savi pa ispod Vučijaka i Trebovca gdje isprati rijeku Bosnu svom utočištu, a onda kao da osnaži, dobi krila moćna i razvuče ih najšire što može, od zanosne Majevice i duboke Save. I tako nepreglednom Semberijom, eto je sve do neustrašive Drine, koja sva odvažna kroz sjene bijelih vrba i još bijeljih topola, svoje bisere darova još moćnijoj rijeci Savi.“- S. Redžić, Prirodna baština BiH.

Koji su to nesnošljivi pritisci na navedene vrijednosti već preko dvije decenije?

Svakako su to bjesomučna sticanja dobiti kroz nekontrolirano šumarstvo, lov i ribolov, zapuštene žitnice u ravnicama, voćnjaci u brdskim područjima, a stočarstvo u planinama, neodrživo branje i prikupljanje ljekovitog bilja i gljiva, neplanski razvoj energetskog sektora u kojem su bezmalo svi vodotokovi dati stotinama kobajagi koncesionara (čitaj raubera u pričuvi) koji za interes vladajućih kriminalnih grupa očekuju buduće investitore sa već utvrđenim milionskim provizijama, trend uništavanja i degradacije čitavih kompleksa različitih staništa (hidroakumulacije, termoelektrane, površinske eksploatacije, topionice…) pri čemu su već uništena čitava područja od međunarodnog značaja (Buško blato, Popovo polje…), neuravnotežena i neplanska urbanizacija, odsustvo ekološke i javne svijesti (zagađenost prirode i vodotokova), neuređenost prostora…

una_rafting

Rafting na Uni

Razapeta, današnja Bosna i Hercegovina, počiva kao tronožac, na tri korupcijom nagrižene noge (zakonodavna, izvršna i sudska vlast) u kojoj njeni prvaci, po ugledu na kriminalne primjere iz zemalja regiona, traže nezaslužene milionske provizije, a njihovi nemoralni i bestidni činovnici u državnim službama nekažnjeno pravdaju kroz budžetske blagajne čak i račune iz prodavnica za krompir, ribu, lignje, salate od hobotnica, ocat… Čini se idealan ambijent za dovršetak procesa tzv. partnerstva javnog i privatnog sektora u Bosni i Hercegovini koji je u crno zavio nacionalne privrede i građane svijeta. Ali o tome drugom prilikom.

Je li vrijedilo posvetiti cijeli život očuvanju navedenih vrijednosti kao što je to učinio naučnik Sulejman Redžić u današnjem bolesnom  bosanskohercegovačkom društvu?

Jeste!

Nisu svi ljudi isti, niti su sve političke stranke iste, niti su svi politički lideri isti, niti treba da čekamo da to narod shvati. Dovoljno je da je zdrava samo jedna od tri noge BH tronošca.

Nemjerljivim doprinosom odgovornih ljudi, među kojima je bio i Redžić, Bosna i Hercegovina raspolaže sa cjelovitim pregledom biološke i pejzažne raznolikosti koji po značaju našem prostoru daje globalnu vrijednost. Refugijalna staništa u dolinama BH rijeka, a posebno u slivu Drine i Neretve, danas se sreću još na Pirinejskom i Apeninskom poluotoku, u Maloj Aziji i na Himalajima. To otvara realne pretpostavke za investicije iz svijeta u potpuno nove pravce razvoja okrenute svjetskim tržištima tzv. „zdrave“ hrane, fitofarmacije i eko turizma.

Nažalost i pored svega rečenog, današnja Bosna i Hercegovina pripada grupi zemalja sa najmanjim postotkom zakonom zaštićene prirodne vrijednosti na svijetu. Ako je to politika, a jeste, onda ona nije neuka ili zločesta, već subverzivna.

Neka je rahmet duši Sulejmana Redžića i slava njegovom životnom djelu.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s