Ono što podmukle etničke vođe neće da znaju: Otkud Bosni simbol ljiljana, zvijezde i polumjeseca?!

Putujući po današnjoj Bosni i Hercegovini, svako malo će nas dočekati neki od simbola naših narodnosti, ali i simboli drugih zemalja (Srbije, Hrvatske pa u nerijetkim prilikama i Turske).

Napadno istaknutim, svjesno zloupotrijebljenim simbolima, putniku i svijetu (viator et orbi) se šalje poruka koja je etnička elita exkluzivno prisvojila tu teritoriju, za sebe!
Istovremeno zastava aktuelne države Bosne i Hercegovine se zanemaruje.

U većem dijelu zemlje se ipak najveći animozitet ispoljava prema starom bosanskom simbolu ljiljanu, pod kojim je Republika Bosna i Hercegovina postala članicom UN, za šta slijedi kaznena prijava uz visoku globu.

„Pitanje upotrebe ljiljana danas zadire u samu suštinu problema koji se veže za državnost Bosne i Hercegovine, a time i njen opstanak kao samostalne i cjelovite zemlje“ – kaže profesor Enver Imamović.

„Simbol koji ne uvažava dio zajedničke historije naroda na jednom prostoru koje je povezivala zajednička država, ili koji ne priznaje paralelno postojanje simbola drugih, ne može imati legitimitet“ – zapisao je akademik Muhamed Filipović.

Otkud nama simbol ljiljana?

Simbol ljiljana, polumjeseca, sunca i zvijezde je u Evropi i Mediteranu prisutan hiljadama godina. U drugom mileniju stare ere susreće se u umjetnosti Krete u Grčkoj, a bili su i omiljeni simboli i u egipatskoj umjetnosti, ali i u umjetnosti mnogih drugih naroda.

Sa pravom se vjerovalo da je simbol ljiljana prihvatljiv za sve narodnosti u Bosni i Hercegovini. Ali ideja agresije su bile etnički čiste teritorije, a ne zajednička država

Simbol ljiljana je u sednjovjekovnoj Evropi bio veoma raširen i nalazimo ga na zastavama brojnih dinastija i feudalaca u Francuskoj, Španiji, Engleskoj, Mađarskoj, Italiji… Njegova šira upotreba se može pratiti od XI stoljeća. Simbol ljiljana je posebno bio omiljen kod francuske vlastele. Zabilježeno je da je još 1757. godine, više od 5.500 francuskih plemićkih porodica, gradova ili korporacija u svome grbu imalo i ljiljan.

Skoro po pravilu, na vladarske krune na Zapadu se stavljao cvijet ljiljan. Čistota i osobito divan i silan miris ovog cvijeta vjerovatno su imponovali i davali ljiljanu značenje carskog veličanstva među cvijećem.

Međutim pojava ljiljana na tlu današnje Bosne i Hercegovine ima mnogo dužu tradiciju.

Najstariji simbol ljiljana na tlu Bosne i Hercegovine, ali vjerovatno i u ovome dijelu Evrope, pronađen je u ostacima jedne rimske zgrade u Sarajevu, na Ilidži, starosti otprije oko 2000 godina. Radi se vjerovatno o posudi za zalijevanje vrućom vodom na kojoj se nalazi simbol ljiljana.

Ljiljan kao simbol se pojavljuje kao ukrasni elemenat na ranohrišćanskim bazilikama na tlu Bosne (V i VI stoljeće), pronađen je na arhitektonskim ulomcima iz VI stoljeća (Bihać), da bi ga kasnije našli na stećcima, a potom na državnom grbu i zastavi Bosne u XIV stoljeću, novcu i grobnom plaštu kralja Tvrtka I, ali kasnije i kao ukrasni simbol u mnogim džamijama. Ljiljan se može vidjeti iznad mihraba Husejnija džamije u Gradačcu, ali i iznad glavnog ulaza džamije Magribija na Marijin dvoru u Sarajevu.

Na prijedlog uglednog istraživača, profesora Envera Imamovića (1992.) vraćena su srednjovjekovna obilježja Bosne, odnosno bosanske dinastije Kotromanića – bijela zastava sa grbom u sredini koji je bio replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića, kralja Bosne, Srbije, Hrvatske i Primorja, koji to nije postao ratnim osvajanjima, već legitimno po pravu i božijom voljom i u čije vrijeme je država Bosna bila najsnažnija i samostalna.

Čak i na grbu Nemanjića iz susjedne Srbije uspravni krunisani lav drži ljiljanovo žezlo

Sa pravom se zato vjerovalo da je simbol ljiljana prihvatljiv za sve narodnosti u Bosni i Hercegovini. Ali ideja agresije su bile etnički čiste teritorije, a ne zajednička država.

Franjevac i pisac Ivan Frano Jukić, u časopisu „Bosanski prijatelj“ (1842.) obznanjuje: „U samostanu sv. Duha u Fojnici, kod redovnika sv.o. Franje, čuva se jedna knjiga in folio, u kojoj su slikovani gerbovi plemićah bosanskih i serbskih (ilirskih)…

Prvi početak sistematizovanoj heraldici (nauka o grbovima) uveo je njemački car Fridrih Barbarosa (krajem XII stoljeća) koji je bio inicijator turnira za plemiće kojom prilikom je određivano šta će koji od njih nositi na svom štitu kao obilježje, kako bi se međusobno razlikovali.

Upotreba grbova je uvjetovana i nepismenošću čak i u višim slojevima društva. Pečat sa grbom je tako služio na ispravama umjesto potpisa, a u Bosni su se pojavili u doba razvijenog feudalizma (ban Ninoslav 1236-1250.).

Skoro da ne postoji grb poznatijih srednjovjekovnih bosanskih porodica da na neki način nije zastupljen ili ljiljan ili polumjesec za zvijezdom ili oba simbola zajedno.

Čak i na grbu Nemanjića iz susjedne Srbije uspravni krunisani lav drži ljiljanovo žezlo.

A otkuda nama simbol polumjeseca sa zvijezdom?

Manihejci su polumjesec smatrali nebeskim lađama na kojima se duša (zvijezda) diže u nebo.

Sunce, polumjesec i zvijezda su česti motivi naše narodne pjesme: »Kune mi se suncem i mjesecom i Danicom, njegovom sestricom…» – Bešlagić.

Bilo kako bilo, simboli ljiljana, sunca, polumjeseca i zvijezda su najčešći simboli na srednjovjekovnim grbovima i nadgrobnim spomenicima – stećcima, stotinama godina prije pojave Osmanlija u našim krajevima

U djelu «Razgovoru ugodnom» Andrije Kašića-Miošića se kaže: «Bosanska arma jest jedan štit i na njemu polumisica i jedna zvizda…»

Grb Ilirije je tako štit na kojem je u crvenom polju na gore okrenuti polumjesec iznad kojeg se nalazi srebrena osmokraka zvijezda.

19. Grb kralja Tvrtka I

Grb srednjovjekovne Bosne je u zlatnom polju dvije prekrštene crne nazubljene grede koje na vrhu završavaju sa krunisanim crnačkim glavama, a preko greda je manji štit Ilirije sa polumjesecom i zvijezdom.

«Kod nekih naših građana pojava polumjeseca na stećku i grbovima nehotimično asocira na polumjesec kao islamski amblem, pa je potrebno napomenuti da je polumjesec kod naših muslimana došao sa Osmanlijama, a da su ga oni preuzeli od Vizantije nakon osvajanja Carigrada»- Š. Bešlagić.

Treba napomenuti da postoje ozbiljne indicije da su simbol (polumjesec za zvijezdom), koji su Osmanlije prihvatili tek u XV stoljeću, preuzeli nakon osvajanja kraljevine Bosne.

Bilo kako bilo, simboli ljiljana, sunca, polumjeseca i zvijezda su najčešći simboli na srednjovjekovnim grbovima i nadgrobnim spomenicima – stećcima, stotinama godina prije pojave Osmanlija u našim krajevima.

Pa kako onda riješiti ovu rašomonijadu sa simbolima u milenijima etnički i vjerski raznolikoj zemlji?

Rješenje problema isticanja vjerskih i etničkih simbola, kao i mnogih drugih problema u našoj zemlji, je uvijek jednostavno. Svako isticanje simbola (prihvatljivih za sve narodnosti i vjerske grupe) na cjelokupnoj teritoriji države, na svakom mjestu, u svakoj prilici i kontekstu, može biti dozvoljeno samo uz istovremeno isticanje državnog simbola (zastave) Bosne i Hercegovine!

Promjena mentalnog, kulturnog i civilizacijskog tkiva  u kojem vlada podmukla demagogija, beskrajno neznanje, nepismenost i smišljeno laganje sa ciljem prikrivanja pljačke, prisvojene teritorije, ekonomskog i socijalnog fijaska, a sve pod javnom izlikom odbrane vitalnog nacionalnog interesa, nažalost je moguća u današnjoj Bosni i Hercegovini samo zločestom pasivnošću kumova Dejtonskog sporazuma.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s