Planine: „đavolja prebivališta“ (prvi dio)

Planine su od davnina bile išarane pješačkim stazama. Tim stazama su ljudi izlazili na planinu sa svojom stokom da koriste njene pašnjake ili da sijeku šumu za svoje potrebe. Ti putevi su bili vrlo teški. Planine su do renesanse smatrane «đavoljim prebivalištem».

Međunarodna unija planinarskih društava (UIAA) koja je osnovana 1932. u Chamonixu, smatra, da je jedan od prvih poznatih uspona na planinu bio uspon Dantea Aligheria, autora “Božanske komedije” 1311. godine, na vrh Prato al Soglio. Italijanski pjesnik Petrarka (Francesco Petrarka) se 1336. godine, popeo na Mont Ventoux u francuskim alpima, a slavni Leonardo da Vinci uspinje se 1511. na vrh Monte Bo (2556 m). Najstariji poznati putopis kroz Alpe napisao je Venancije Fortunat još 1556. godine.

Idejnim začetnikom planinarstva se ipak smatra Žan Žak Ruso (Jean Jacques Rousseau 1712-1778.), koji je propovijedao da je osnovni put ka sreći povratak prirodi. „Sve knjige sam zatvorio, samo je jedna ostala otvorena – knjiga prirode“. Ova njegova deviza (bojni poklič prema budućnosti)  od tada je uticala na sve veće interesovanje ljudi za planine i prirodne ljepote.  Rousseauovi opisi prirode sa slikama obitelji i iskrenim osjećajima su bili književni hit onoga vremena.

U literarnim djelima Šelija (Shelley), Getea (Goethe) i Viktora Igoa (Victor Hugo) su  sa zanosom i oduševljenjem opisivane ljepote alpskih pejzaža.

Osnivač moderne geografije Alexander von Humboldt (1769-1859.), je prvi upotrebio izraz “prirodni spomenici” za specifične prirodne rijetkosti.

img800-8-agosto-1786-conquistata-per-la-prima-volta-la-vetta-del-monte-bianco-100284

Spomenik vodiču Balmatu i dr. Paccardu u Chamonixu

Mala hronologija osvajanja vrhova planina kroz historiju:

Jacques Balmat, vodič i doktor Michael  Paccard iz Šamonija (Chamonix) prvi u historiji 08. 8. 1786. godine, osvajaju Mont Blanc (4.810 m).

Najveći vrh Zapadne Evrope Mont Blanc 1808. godine, kao prva žena, osvaja i Marie Paradis sa 23 godine života.

Od 1850. godine, britanska elita sve više osvaja Alpe. Kao početak organiziranog planinarstva u svijetu uzima se 1857. godina, kada je u Londonu osnovana planinarska organizacija Alpine Club. Klub je bio zatvorenog tipa, a njegovi članovi su pripadali elitnom društvu.

Poslije Engleza osnovane su planinarske organizacije 1862. godine, u Austriji, a 1863. u Švicarskoj i Italiji, čiji su članovi takođe bili iz redova imućne klase. Nakon njih osnivaju se planinarske organizacije 1869. u Njemačkoj, 1873. u Mađarskoj i Poljskoj, 1874. u Hrvatskoj i Francuskoj, 1876. u Španiji…

Jungfrau (vrh Oberlanda bernois 4.158 m) u Švicarskoj osvajaju 1811.  švicarci Hieronymus Meyer, Johan Rudolf Meyer, Joseph Bortes i Aloys Volker.

Najviši evropski vrh Elbrus (dva vrha i to: zapadni 5.642 i istočni 5.621 m/nv)) osvajaju: istočni vrh (5.621 m) Hilar Hahirov 1821. godine, i zapadni vrh (5.642 m) Florence Crauford Grove, Frederik Gardiner, Horace Walker, Peter Knubel i vodič Ahija Soltajev 1874. godine.

Prvi planinarski itinerer, koji je vodio ispred popularnih masiva Mont Blanca u trajanju od dva dana, trasiraju 1861. godine, Lesli Stiven (Leslie Stephen), otac spisateljice Virđinije Vulf (Virginija Woolf) i izvrsni švicarski vodič Melchior Anderegg.

57. Pogled na Matterhorn (4.478.) iz Gornergrata (3.089.) iznad Zermatta (1.620.)

Pogled na Matterhorn (4.478.) iz Gornegrata (3.089.) iznad Zermatta (1.620.)

Matterhorn (4.478 m), (Cervino – italie.; Le Cervin – franc.), osvajaju 1865. godine, Francis Douglas, Robert Headow, Charles Hudson, Edward Whymper (Engleska), Michel Croz (Franciska), Peter Taugwalder i Peter Taugwalder Jr. (Švicarska).

Prilikom silaska desila se tragedija kada su u ponor odsklizali Headow, Croz, Hudson i Douglas. Tijela prve trojice su pronašli sutradan 1.200 m niže, a lord Frencis Douglas nikada nije pronađen. Danas se na Matterhorn godišnje popne oko 2000 penjača koji mogu koristiti kolibe, užad, kablove i uporišta koja su postavljena na stazi ali se nesreće i dalje događaju. Svake godine pogine oko 15 penjača.

Surova, hipnotizirajuća ljepota Matterhorna veliki je izazov penjačima ali i ljubiteljima lijepih pejzaža i foto safaria koji ga promatraju sa obližnjih visova. Najpoznatija atrakcija je izlet alpskom željeznicom iz bajkovitog Zermatta (1.620 m) na vrhove Gornegrata (3.089 m).

Nova generacija bosanskohercegovačkih alpinista su ponovo na vrhovima Alpa. Mladi sarajevski alpinisti Armin Gazić i Haris Kalajdžisalihović su 17.6.2013. godine, usponom preko Sjeverne stijene, na vrhu Matterhorna.

Les Grandes Jorasses (4.206 m), masiv Mont Blanca u Francuskoj, osvaja Englez Horace Walker 1868. godine, sa vodičima Melchior Andereggom, Johan Jaunom i Julien Grangeom.

Kilimanđaro (5.963 m), najveći vrh Afrike, osvajaju 1889. godine, Nijemac Hans Meyer i Austrijanac Ludwig Purtscheller.

Aconcaguau (6.926 m) na Andima, osvaja 1897. godine, švicarski vodič Matthias Zurbrigge kao član jedne britanske ekspedicije.

Vrh Aconcaguau  u januaru/siječnju 2003. godine, u organizaciji “Kluba spasavalaca 2000” osvajaju bosanskohercegovački alpinisti Zehrudin Isaković, Dragan Ilić, Haris Kalajdžisalihović i Mirza Mašnić.

Huascaran (6.768 m) na Cordillera Blanca na Andima, osvaja 1908. godine, amerikanka Annie Smith Peck, u četrdeset osmoj godini života,  sa švicarskim vodičima Rudolf Taugwalderom  i Gabriel zum Taugvaldom

58. Annie Smith Peck sa vodičima...

Annie Smith Peck sa vodičima R. Taugwalderom i G. Taugvaldom

Nanda Devi (7.817 m)  vrh u Indiji, osvajaju 1936. godine, Englezi Noel Odell i William Tilman.

Mont Everest (8.848 m) najviši vrh Azije ali i svijeta, osvajaju 1953. godine, penjači sir Edmund Hillari (Novi Zeland) i Nepalac-Indijac Tanzing Norgay. Tibetanci ga zovu Chomolungma “boginja mora i zemlje”, a Nepalci Sagarmatha “boginja neba”, ali je prevladala engleska atribucija Everest (topograf sir George Everest).

60. Edmund Hilari i Tenzing Norgay

Edmund Hilari i Tenzing Norgay

Sarajevski alpinista Boris Kovačević 11.11.1987. godine, sa Zagrebčaninom Brankom Puzakom prvi je u svijetu osvojio himalajski vrh Ngojumbo Kang sa nepalske strane Himalaja.

Prva žena na Mont Everestu  (29. septembra 1988.) je bila Amerikanka Stacy Allison.

Slavu početaka planinarstva i prvih penjača na najviše vrhove svijeta nose Evropljani, ali nezasluženo, kao i mnogo toga drugoga.

image114

Planina (ugašeni vulkan) Fuđi (Mt Fuji) u Japanu

Vrh Fuđi (3.776 m) u Japanu, kako je atributirano, osvaja 700. godine, En-no-Shokaku. U slavu prirode i planine budisti u XII stoljeću grade hram Fouji-San. Svake godine, tradicionalno 01. jula, na dan otvaranja sezone penjača, hiljade Japanaca, u tradicionalnim kostimima penjača, prisustvuju ceremoniji u hramu smještenom u podnožju planine. Prosječno vikendom u toku ljetne sezone oko 20.000 planinara učestvuje u penjanju, savlađujući uspon na denivelaciji od 3.300 metara sa južne strane i 2.700 metara denivelacije, sa sjeverne strane planine. Mnogobrojni hodači koriste autobus do visine od 2.200 metara, a potom počinju uspon do kratera, koji se završava šetnjom oko kratera na dubini od cca 220 metara i dužini oko 1,4 km.

61. Japanski penjači u tradicionalnim nošnjama

Japanski penjači u tradicionalnim kostimima

Krajem XIX stoljeća u aristokratskim krugovima zapadne Evrope postala je moda kraćeg ili dužeg boravka u blizini planinskih vrhova. Ali za tu klijentelu (koja je imala više para nego snage) bilo je potrebno izgraditi saobraćajnice i saobraćajna sredstva koja bi joj omogućila da se popnu do velikih visina bez velikih napora. Tako je počela izgradnja zupčastih željeznica i uspinjača.

Alpinizam se smatra vrhunskim dometom planinarstva, kojem mora prethoditi bogati planinarski staž. Alpinizam podrazumijeva pješačko planinarenje, uspone po stijenama i ledu i turno skijanje. Historija alpinizma se podudara sa historijom planinarstva, a moderni,  tzv. tehnički alpinizam sa tehničkim pomagalima (klinovi, užad i sl.) počinje 1914. godine.

Alpinizam u Bosni i Hercegovini je kulturna pojava između dva svjetska rata.

Dio teksta korišten iz knjige Z. Bibanović, Turizam – interes Bosne i Hercegovine, Rabic Sarajevo, 2006. i iz neobjavljene knjige Z. Bibanović, Kulturno i prirodno naslijeđe i turizam, VENSA Sarajevo.

One thought on “Planine: „đavolja prebivališta“ (prvi dio)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s