Da li je Bosna i Hercegovina pomorska država? (Drugi i završni dio)

Jačanje osmanlijske sile u našim krajevima može se podijeliti na dva glavna i karakteristična perioda. Prvi period označava stabilna osvajanja i uspon – od zauzimanja Carigrada (Constantinopolisa) do smrti sultana Sulejmana Zakonodavca – Veličanstvenog (1566.), a drugi stagnaciju nakon vojnog poraza pod Bečom (kraj XVII stoljeća) i niz sukoba sa susjednim silama (XVIII stoljeće). Pred kraj vladavine Osmansko carstvo je započelo uništavanje bosanskog plemstva u periodima 1820/22., 1831/32. i definitivno uništavanje bosanskog muslimanskog plemstva je bilo pod Omer-pašom Latasom 1851. godine, koje je trajalo godinu dana.

Dubrovačkoj Republici španski kralj Ferdinand (1507.) potvrđuje sve prijašnje privilegije u gotovo cijelom zapadnom Sredozemlju, a od 1526. godine (pad Budima), Dubrovnik prihvata vrhovnu vlast sultana i dobiva punu slobodu trgovine po cijelom Balkanu i morima koja su bila pod vlašću Osmanlija. Tako nastaje Zlatno doba Dubrovnika (period XV-XVI stoljeće) u sred sukobljenih sila, kao brod u oluji nasred pučine, kako je sama dubrovačka vlada opisala tadašnji  položaj Dubrovnika.

Bosanski pašaluk oko 1600. godine

Više od 200 godina (1699.), nakon osvajanja Osmanlija, završen je rat između Austrije i Osmanskog carstva mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima kojim Venecija širi svoje posjede na istočnom Jadranu, a Dubrovnik traži da se njegova teritorija odvoji od neprijateljske Venecije. Time je Osmanlijama, koji su do tada vladali velikim dijelom Jadranskog mora, ostavljen izlaz na more u Neumu i Sutorini, što je nakon toga potvrđeno (1718.) i tzv. Požarevačkim mirom. Tako su icrtane današnje granice Bosne i Hercegovine kao najstarije državne granice u Evropi, ali bez Sutorine koje se Bosna i Hercegovina u međuvremenu „odrekla“ u korist Crne Gore.

Današnja morska granica u Neumu je stara 320 godina

Sto godina nakon toga (1808.) Napoleon ukida Dubrovačku Republiku, a maršal Marmont postaje dubrovački vojvoda (duc de Raguse), ali bez stvarne vlasti na Jadranskom moru koju  neprikosnoveno drže Englezi, sa svojom ratnom flotom.

Napoleonov dekret o uređenju Ilirskih pokrajina – službeno Décret

Bečkim kongresom (1814/15.) državnici Austrije, Pruske, Engleske, Rusije i Francuske stvaraju novi poredak u Evropi kojim Austrija dobiva sve posjede Venecije, Lombardiju, arsenal u Veneciji, cijelu jadransku francusku flotu  i cijelu istočnu obalu Jadranskog mora kojeg napuštaju Englezi.

Doba vladavine Austrije na Jadranskom moru

Otvaranjem željezničke veze polovinom XIX stoljeća između Beča i Trsta preko Lajbaha (Ljubljane) i uvođenjem parobrodarske linije iz Trsta do Kotora, krenuli su i prvi moderni turisti jadranskom obalom. Tako je i brat cara Franje Josipa, nadvojvoda Maksimilijan, doputovao u Dubrovnik koji mu se neobično svidio i odlučio da kupi otok Lokrum. Prva pojava masovnog turizma na istočnom Jadranu je zabilježena 1893. godine, u povodu otvaranja spomenika pjesniku Ivanu Gunduliću kada je grad posjetilo preko 20 parobroda sa oko 3000 izletnika. Dr. Ivo Perić iz Dubrovnika je zabilježio u knjizi Razvitak turizma u Dubrovniku da je druga organizirana grupa koja je posjetila grad bila grupa od 65 turista iz Sarajeva koji su 15. svibnja/maja 1896. godine, putovali željeznicom do Metkovića, potom brodom do Malog Stona, zatim pješke do Velikog Stona i potom opet brodom do Dubrovnika.

Nakon Prvog svjetskog rata Hrvatski sabor u zajednici sa predstavnicima Vojvodine, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Istre proglašava 1918. godine, zajedničku Državu Slovenaca, Hrvata i Srba – SHS.

Jadransko more u vrijeme Države SHS

Na samom početku Drugog svjetskog rata, 18. svibnja/maja 1941. godine, u Rimu je potpisan ugovor između Benita Musolinija i Ante Pavelića o određivanju granice između NDH i Kraljevine Italije kojim NDH nije imala pravo na svoju mornaricu ni na dijelovima obale koji je ostao NDH. Kraljevina Italija je pod svojom upravom imala cijeli Jadran.

Okupacija Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu 1941.

Politički genocidni program ustaške NDH je bila etnički čista Hrvatska i Bosna i Hercegovina od Srba, Jevreja i Cigana, a Zakonskom odredbom poglavnika Ante Pavelića od 30. aprila 1941. godine, muslimani su dobili status arijskog porijekla i pretopljeni u Hrvate. Genocidni četnički program je konkretiziran u instrukcijama Draže Mihailovića od 20. decembra 1941. godine, o stvaranju velike Srbije na teritoriji Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke, bez muslimanskog, hrvatskog i jevrejskog življa.

Naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ 18. prosinca/decembra 1942. godine, utemeljena je partizanska ratna mornarica, a Odlukom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske – ZAVNOH-a, od 20. rujna/septembra 1943. godine, proglašavaju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije koje su razne veliko-srpske vlade i izdajnik hrvatskog naroda Ante Pavelić sklopile sa Italijom i hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge) priključuju se matici zemlji – Hrvatskoj, a preko nje novoj demoktarskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije.

Odluka ZAVNOH-a

Ova Odluka je potvrđena na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 30. studenog/novembra 1943. godine, i o njoj su obaviještene vlade savezničkih zemalja SSSR-a, Velike Britanije, SAD-a kao i čitava svjetska javnost. Bosna i Hercegovina je podnijela najveće žrtve i materijalna razaranja u Drugom svjetskom ratu.

Granice ex Jugoslavije sa Republikama i Autonomnim pokrajinama

Bosna i Hercegovina je do raspada ex Jugoslavije bila najveći industrijski region na Balkanu i jedina Republika koja je poslovala sa suficitom. Potrebno je znati da su Srebrenica i Maribor bile najrazvijenije općine u čitavoj ex Jugoslaviji i da su se naizmjenice mjenjale na čelu liste najrazvijenijih. Nekadašnja jaka bosanskohercegovačka privreda ima ogromnu imovinu van Bosne i Hercegovine i udio u velikim privrednim preduzećima naročito u susjednim zemljama R Srbiji i R Hrvatskoj. BH privreda je za potrebe brodskog prometa koristila sve velike zajedničke luke na Jadranskom moru, posebno luku u Rijeci, Zadru, Šibeniku i Pločama u kojima ima ogroman ili potpuni vlasnički udio.

Naglim nestankom komunizma, a nakon disolucije (razdvajanje, rastavljanje…) SFRJ uslijedilo je priznavanje i prihvaćanje novih članica UN i to: R Bosne i Hercegovine, R Hrvatske, R Slovenije, Bivše RJ Makedonije i FR Jugoslavije. Tako je Generalna skupština UN 22. maja 1992. godine, primila Republiku Bosnu i Hercegovinu za svog punopravnog člana.

Milenijska multietnička struktura BiH je teško ranjena u ratu 1992/95.

Agresivni rat u BiH (1992/95.) je zaustavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom (21.11.1995.) koji je potvrdio kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine kao države članice UN, čije će zvanično ime od tada biti „Bosna i Hercegovina“ sa modificiranom unutrašnjom strukturom u postojećim međunarodno priznatim granicama.

Ugovor o državnoj granici na moru iz 1999.

Predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović prave Ugovor o državnoj granici 1999. godine, koji do danas nije ratificiran.

Više decenijska produžena ratna pljačka državne BH imovine od strane susjeda R Srbije i R Hrvatske se nastavlja osporavanjem samog vlasništva svođenjem na „imovinu bez vlasnika“, istovremeno povrat imovine susjednih zemalja u BiH je završen. Nadležna ministarstva u susjednim zemljama imaju popis i pokretne i nepokretne BiH imovine, ali je bosanskohercegovačke vlasti do sada nisu ni tražili. Odgovornost za sve što nam se dešava se nalazi u institucijama Bosne i Hercegovine, a ne u susjednim zemljama.

„Po pitanju zaštite teritorijalnog integriteta, državnog suvereniteta i političke neovisnosti definirane Članom 3.5. Ustava BiH, Ustavni sud je u predmetu U9/00 utvrdio nadležnost Predsjedništva BiH i izvan člana 5. Ustava BiH na kojeg se pozvao g. Dodik u vezi Pelješkog mosta“ – ističe ekspert za državnu imovinu g. Muharem Cero. Prevedeno na razumljivi jezik nema posezanja za institutom vitalog narodnog interesa po navedenim pitanjima što je učinio g. Dodik i NSRS.

Ratni cilj agresije na Bosnu i Hercegovinu – podjela države po etničkom principu

Atribuciju navedenih (ne)aktivnosti i nedjela ostavljam pravnicima i filozofima jer prevazilazi moju kvalifikaciju i oblast strateškog razvoja turizma kojom se bavim.

Potrebno je znati da NVO Pomorsko društvo u BiH godinama ukazuje da Bosna i Hercegovina nema još uvijek definiran slobodan izlaz na otvoreno Jadransko more, pa ni pomorsku granicu kao i na nelegalnu gradnju mosta za Pelješac koji se gradi preko bosanskohercegovačkog morskog koridora na otvoreno more. Začuđuje izvještavanje najvećih medija u BiH o impresivnom napretku izgradnje mosta koji uzgred rečeno gradi kineska firma koja je na crnoj listi Svjetske banke, a parama EU. Aferim.

Napokon nesporno je da je teritorija koju obuhvata današnja Bosna i Hercegovina uvijek u poznatoj historiji imala izlaz na Jadransko more, da su bosanskohercegovačke narodnosti podnijele najveći teret borbi i dali najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu, zahvaljujući kojima je ex Jugoslavija dobila pravo na čitavu istočnu obalu Jadranskog mora, a to pravo su naslijedile današnje države R Slovenija, R Hrvatska, BiH i R Crna Gora.