830. godina od početka privrednih udruživanja u Bosni i Hercegovini (drugi i završni dio)

Od vremena pisanja Trgovinske povelje bana Kulina Dubrovčanima (29. augusta 1189.) i vremena velikog ekonomskog i društvenog napretka srednjovjekovne Bosne, prošlo je tačno 830. godina. Od tog vremena možemo pratiti i historiju državnih atributa današnje Bosne i Hercegovine, ali i historiju privrednih udruživanja. Predlažem umjereno ambicioznim čitaocima da zajedno „protrčimo“ kroz privrednu historiju naših krajeva.

U srednjovjekovnom razdoblju širom Evrope nastajale su cehovske zajednice. Prvobitno značenje riječi Ceh (Zeche), bilo je rudnik, potom rudarska družina, te družina uopće. U smislu povezanosti rudnika, u prvom redu rudnika zlata i srebra, sa plaćanjem, Zeche je dobilo značenje: račun.

Srednjovjekovna udruženja poznata kao cehovi bila su izvrsno organizirana, pa njihova moć nije bila samo ekonomska, nego i politička. Institucija ropstva nije postojala u srednjovijekovnoj Bosni i takva trgovina je smatrana „nedostojnom i sramnom“. Zabilježeno je da su bosanski vladari, vjerovatno prvi u Evropi, stalno protestirali da se na njihovim granicama trgovina robljem ukine i time zadobili gnjev mnogih evropskih vladara.

stari zanati

Stari zanati

U našim krajevima pod osmanskom vlašću , udruženja trgovaca i zanatlija su poznata kao esnafi. Riječ je arapskog porijekla kao što je i riječ zanat (ar.zanaat – vještina, zvanje) koja obilježava privrednu djelatnost jedne ili više osoba koje ručno izrađuju određeni proizvod. Esnafi su djelovali na osnovu statuta, moralnog i poslovnog kodeksa. Upravu esnafa su činili najugledniji građani i ona je nazivana londžom. O snazi sarajevskih esnafa govori i činjenica da se proizvodilo više od četiri stotine različitih proizvoda i trgovalo širom prostranog carstva i važnim susjednim centrima: Beču, Dubrovniku, Trstu, Solunu, Ankoni… Krajem osmanskog perioda počela je izgradnja i rekonstrukcija saobraćajne infrastrukture i izgradnja prvih industrijskih kapaciteta (Sarajevska pivara…).

U vremenu austrougarske vlasti sarajevski trgovci osnivaju (1896.) Trgovačko društvo koje pokreće inicijativu za otvaranje Bosanskohercegovačkog trgovačkog muzeja, Trgovačko-obrtne komore, te podizanje parnog mlina u Sarajevu. Nakon priključenja Bosne i Hercegovine Monarhiji (7.10.1908.) krenule su i krupne infrastrukturne i druge investicije. Predviđeno je bilo uvođenje normalnog željezničkog kolosijeka, industrijskih pogona, nove velike bolnice, Zemaljskog muzeja BiH, Glavne pošte, Pravosudne palate, Palate Sabora…

662632361

Univerzitetska strana Pravosudne palate u ulici Obala Kulina bana u Sarajevu

Početkom 1909. godine, organizirani su prvi izbori za Trgovačku i obrtničku komoru za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Organizacioni poslovi su povjereni pravnom savjetniku Bečke trgovačke i obrtničke komore dr. Hermannu Sauteru koji je na tim poslovima bio angažiran sedam mjeseci. Tako smo u prilici da ove godine (2019.) obilježimo dva velika jubileja: 830. godina od pisanja Trgovinske povelje bana Kulina i 110. godina, od osnivanja prve moderne Privredne komore u Sarajevu i čitavoj Bosni i Hercegovini.

Uključivanje Bosne i Hercegovine u Kraljevnu Jugoslaviju za sve vrijeme od 23 godine, je višestruko negativno uticalo na njen društveni i ekonomski razvitak. Analiza privrednih prilika u privredi Bosne i Hercegovine iz perioda Kraljevine Jugoslavije do 1941. godine, u potpunosti pripada regresivnim političkim i ekonomskim procesima. Naslijeđeni industrijski i drugi proizvodni kapaciteti iz perioda A-U Monarhije izgubili su svoja tržišta u Evropi, a njihova tehnologija je vremenom zastarjela  – (Stotinu godina Privredne komore Sarajeva, 2009.).

Na koncu 1945. godine, na kraju Drugog svjetskog rata, privreda ravnopravne Republike BiH u okviru FNR Jugoslavije je jedva mogla obezbijediti 100 do 120 USD, BDP-a po glavi stanovnika. Nova vlast u privredu i društvo uvodi etatistički sistem i centralistički sistem planiranja. Potrebno je znati da to nije bio naš domaći sistem, već sovjetsko boljševički sistem koji je funkcionirao sve do historijskog „Ne“ Informbirou i istupanja (1948.) FNRJ iz političkog kruga SSSR-a. Uspostavlja se djelovanje strukovnih privrednih komora i sistema jedinstvene Privredne komore BiH i Sarajeva (1962-1991.). Bosna i Hercegovina se razvija u najveći industrijski region na Balkanu i posluje kao jedina Republika unutar ex Jugoslavije sa suficitom uz dvije firme među prvih sto na svijetu (Šipad i Energoinvest), a četiri firme među prvih dvjesto.

Sarajevo_Grbavica

Opsada Sarajeva je trajala 1.425 dana sa prosječno 329 granata po danu. Rekord je bio 22. jula 1993. kada je uknjiženo 3.777 ispaljenih granata.

„Uništavanje kulturnog pamćenja i kontinuiteta o kolektivnom znanju i bosanskom identitetu bio je jedan od osnovnih ciljeva agresije na Bosnu i Hercegovinu. U cilju kontrole etnički čistih teritorija temeljito su uništavani kulturno-historijski spomenici bosanskohercegovačke kulture, naročito iz osmanskog perioda. To je osobina društava koja u svom razvoju nisu prošla kroz humanizam i renesansu, prosvjetiteljstvo, racionalizam i proces izgradnje modernih nacija kompatibilnih sa državnom idejom. To su društva (susjedne zemlje R Srbija i R Hrvatska – primjedba Z.B.) svjetovne i vjerske netolerancije, koje u potrazi za odgovorima na političku i društvenu krizu identiteta, izlaz traže u negaciji drugoga i drugačijeg, a ne u vlastitom razvoju. Ta činjenica u najvećoj mjeri objašnjava potrebu i „radost rušenja“. I dok su se u svijetu gradovi bavili novim idejama planiranja i razvoja, kod nas su došli novi barbari koji su otpočeli sa novim „urbanim planiranjem“ polazeći od nule, jer su gradove počeli rušiti iz temelja, obečavajući da će sagraditi nove i starije“ – (prof. dr. Mehmed Bublin, Bosna – Tragovi postojanja i uništavanja, Sejtarija, 2012.).

Na početku agresivnog rata u Bosni i Hercegovini Zapad je odmah angažirao brojne političare iz raznih zemalja (Portugal, USA, Švedska, Velika Britanija, Norveška…) koji su odmah počeli sa planovima podjele zemlje. Svi planovi su za polazište i ishodište imali podjelu države po etničkom principu.

_38514589_vanceowen_ap_238jpg

BH medijatori

Istovremeno Zapad je preko tri godine dopustio agresorima zloupotrebu multinarodnog karaktera Bosne i Hercegovine, uništavanje tragova postojanja, progone stanovništva, otvaranje logora i etničko čišćenje koje je kulminiralo genocidom. Rezolucijom UN (1991.) zaveden je embargo na oružje u ex Jugoslaviji što je u praksi važilo samo za Bosnu i Hercegovinu koja je bila okružena zemljama agresorima koje su uz pomoć nekih tajnih službi Zapada dozvolile dolazak tzv. Mudžahedina u Bosnu i Hercegovinu. Bosni i Hercegovini je trebalo oružje za odbranu, a ne strani vojnici koji su bili od male pomoći, ali su zato nanijeli veliku štetu našem ratnom imidžu. Na sreću, Bosanska Krajina je odbranjena vojno (Peti korpus Armije RBiH), a Sarajevo je odbranjeno kulturom,  jednim novim oružjem čije snage ni mi tada nismo bili svjesni. Tu činjenicu ćemo posebno osvijetliti u narednim kolumnama.

Konačno su, na insistiranje međunarodne zajednice u pregovore uključeni i sami agresori na Bosnu i Hercegovinu (R Srbija i R Hrvatska) i to u okviru mirovnih pregovora u zrakoplovnoj bazi u Daytonu u državi Ohajo (Ohio) – (prof. dr. Dženana Čaušević, Pravno politički razvitak BiH, Magistrat Sarajevo 2005.). U sto puta ponovljenu laž da su navedene zemlje (Srbija i Hrvatska) učestvovale u pregovorima kao garanti, a ne kao agresori i aktivni učesnici u ratu u BiH, neko i povjeruje, pa tako nedavno i neki od (bošnjačkih) najviših državnih funkcionera.

Međunarodni sud u Hagu je presudio UZP i genocid u Srebrenici za koji je kriva Vojska i Policija RS, a R Srbija je kriva što je propustila da ga spriječi. Suđenja ratnim akterima su još u toku.

Današnje bosanskohercegovačko društvo po svojoj političkoj nefunkcionalnosti i privrednoj neefikasnosti u mnogo čemu podsjeća na ono društvo iz vremena Kraljevine Jugoslavije. Ako toj konstataciji dodamo i otvorene opstrukcije ulasku Bosne i Hercegovine u NATO savez, podmukle opstrukcije etnocentrističkih bosanskohercegovačkih politika EU integracijama i agresivnog pritiska nekih od velikih sila na domaće političke aktere, onda je vrijeme za ozbiljnu zabrinutost bezbjednosnom situacijom u regionu tzv. Zapadnog Balkana.

39072697_10156570209792232_8711417780622065664_o

SFF – sjajna svjetska promocija bosanskohercegovačke kinematografije koja na žalost trenutno ne postoji

Dobra vijest je da su politički izbornici izgleda shvatili moć industrije kulture, naročito industrije filma pa su odlučili da izdvoje manje od 0,2% budžeta Kantona Sarajevo za poticaj kinematografiji. Nadam se da to nije samo rezultat želje filmske interpretacije posljednjeg rata već početak ozbiljne podrške kulturnoj industriji i kreativnosti u kulturi, barem u Sarajevu.

Na kraju ove „trke“ kroz historiju privrednog udruživanja, od Kulina bana do naših dana, veoma je važno znati da u čitavoj historiji Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva nikada nije zabilježen sukob između njegovih stanovnika na vjerskoj ili u novije vrijeme na nacionalnoj osnovi. Pogromi na vjerskoj i nacionalnoj osnovi uz zloupotrebe religija u izopačene političke svrhe su uvijek bili inicirani i vođeni izvana.

Interpretacija ratova i historije u Bosni i Hercegovini, bez istovremene interpretacije velike milenijske tradicije zajedničkog života BH naroda je žalosna ideja, te je u političkoj i turističkoj promidžbi potpuno neupotrebljiva.

One thought on “830. godina od početka privrednih udruživanja u Bosni i Hercegovini (drugi i završni dio)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s