Prije više od deset godina (15.4.2009.) napisao sam otvoreno pismo Ministarstvu prometa i komunikacija BiH, povodom planirane gradnje mosta autoceste Vc kraj Počitelja i dionice kroz južni Mostar. U međuvremenu most autoceste je izmješten sjeverno od Počitelja (Ševaš njive), ali sljedbenici presuđenog UZP-a ne odustaju i namjeravaju graditi dionicu autoceste kroz južni Mostar, uz postojeći aerodrom, po sred 500 hektara najplodnije zemlje. Trasa ide linijom ratnog razdvajanja, sa očitom namjerom podjele etničkih zajednica u Mostaru. U nastavku teksta je pismo iz arhive.
Poštovani ministre Ljubić,
Po pozivu vlastite savjesti obraćam Vam se kao osobi, kako je to u posljednje vrijeme uobičajeno reći, na izvršnoj poziciji ili izaslaniku u Domu naroda PS BiH, suodgovornoj za izgradnju mosta u blizini Počitelja i južne obilaznice Mostara. Apelom se ne pozivam na zakonske odredbe (institut javne rasprave ili institut moralne štete), već podsjećam na nekoliko opće poznatih činjenica, a sve u želji da ukažem da nam je potrebno u ovim po mnogo čemu nesretnim vremenima svakodnevno donositi nove moralne sudove.
Jedna od najvećih ideja rođenih u drugoj polovini XX stoljeća je ideja o “Svjetskoj baštini” čija je konvencija usvojena 1972. godine. Dvije su temeljne pretpostavke na kojima počiva konvencija; to je univerzalnost u kojoj baština jednog naroda postaje baština svijeta i druga je uključivanje kulturne i prirodne baštine u jedan okvir. «Priroda i kultura zajedno i nedjeljivo utiču na životne i stvaralačke procese u društvu. Zbog toga je sasvim razumljivo da čovjek u svojoj sopstvenoj sredini pronalazi svoje duhovno, estetsko i filozofsko nadahnuće; zbog toga je razumljivo i da brojne tvorevine ljudskih ruku dio svoje ljepote i veličanstvenosti duguju mjestu na kome se nalaze» – napisao je tom prilikom generalni direktor UNESCO-a.
Pogled na jug sa kule u Počitelju
Koje to vrijednosti posjeduje Počitelj da nosi epitet potencijalnog kandidata za upis na listu Svjetske kulturne baštine UNESCO? Da li je to Hadži Alijina medresa, hamam (javno kupatilo), han (prihvatilište za putnike i karavane), sahat-kula, Hadži Alijina džamija… da li su to stambene zgrade?
Očigledno je da to nisu pojedinačne građevine, već da je to jedinstveni graditeljski sklad sa okolnom prirodom i prostorom. Taj sklad je teško ranjen, prije više decenija, probijanjem magistralne ceste uz Neretvu čime je grad odvojen od rijeke. Na sreću, zahvaljujući urbanom skladu i ambijentalnoj vrijednosti (relativno očuvani prirodni krajolik) grad posjeduje još dovoljno elemenata za upis na svjetsku listu spomenika kulture.
Poštovani,
Uvjeren sam da je veoma bitno da Vas podsjetim na nekoliko činjenica iz naše nedavne prošlosti.
Na osnovu Zakona o zaštiti spomenika kulture iz 1976. godine, zaštićene historijske cjeline i spomenici kulture po tadašnjim republikama su izgledali:
BiH Hrvatska Slovenija Srbija
Historijske cjeline 4 420 1.057 125
Hektara pod zaštitom 3 32.189 2.426 2.165
Spomenici van cjelina 481 2.495 1.947 1.104
Izvor: Inventar zaštićene graditeljske baštine, Savjet za čovjekovu sredinu i prostorno uređenje, 1977;SZS, knjiga II Pregleda stanja.
Pogled na Neretvu iz nekadašnjeg ateljea slikara Afana Ramića
Historijske graditeljske cjeline i spomenici ljudskog neimarstva sastavni su dio čovjekove sredine koji bitno utiče na njene vrijednosti. Zbog svoje vrijednosti oni su nerazdvojni dio kulturne politike zemlje i njene turističke ponude. Po ovome inventaru (iz 1977) BiH ne vrijedi mnogo. Tačnije, ne vrijedi ništa u usporedbi sa Hrvatskom, Srbijom i Slovenijom. Proglašavanje spomenika ili područja za kulturni spomenik nije uvijek bio izraz i volja građana i stručnjaka, nego rezultat političkih odluka. Kako tada tako danas.
U Popisu graditeljske baštine iz 1986. godine, koji je sačinio Republički statistički zavod Bosne i Hercegovine, bilo je ukupno 727 dobara, od čega su 507 bili pojedinačni spomenici, a 220 spomeničke cjeline, sa ukupnom površinom od 272 hektara. Na osnovu tog, takođe jadnog popisa je bilo moguće vršiti analizu stanja u poslijeratnom periodu.
Izvod: Zakon o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika kulture BiH.
Ratna destrukcija kulturne baštine BiH
Uništavanje kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini, u posljednjem ratu, je vršeno sistematski, u pravilu van teritorija pod kontrolom Armije RBiH i posljedica toga je gotovo potpuna razorenost sustava baštine Bosne i Hercegovine. Uništavanje naslijeđa je nastavljeno i u poslijeratnom periodu, a obnova nedozvoljivo kasni.
Kulturni i civilizacijski nivo jednog naroda, a posebno narodnih predstavnika određuje i nivo «etike zvanja». Osobe koje imaju razvijen smisao za prirodu i njezine ljepote, naprimjer u arhitekturi, manje su sklone greškama u projektiranju objekata kojima se narušava prirodni sklad u prostoru.
Povreda etike su i djela da se u staroj jezgri Mostara, Svjetskoj kulturnoj baštini, gradi hotel enormnih dimenzija uz već izgrađeni neskladni toranj franjevačke crkve; da se podižu betonski križevi u spomenicima kulture iz vremena srednjeg vijeka i Osmanlija; da se predlažu i projektiraju hidroakumulacije na iznimno vrijednim i jedinstvenim refugijalnim i reliktnim ekosistemima slivova rijeka (planirane hidroelektrane na pitkim vodama Unca i gornjem toku Neretve) i mnogo drugoga što nije rečeno.
Uspješna rehabilitacija spomenika kulture
Odnos ljudi koji odlučuju na razini države, tzv. srednjoj razini vlasti i razini lokalnih zajednica, prema budućnosti i razvoju zemlje, kulturnoj i prirodnoj baštini, biodiverzitetu i vodi kao jednom od najvažnijih resursa možda neće ostati samo u povredi etike zvanja već će otvoriti i mnoga druga pitanja odgovornosti za takvo „gazdovanje“. Ratni zločini, pa i poslijeratne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa njima, ne zastarijevaju, a domaći sudovi još nisu otvorili mnoge predmete.
Gradnjom mosta autoceste Vc, preko Neretve, dugog preko jedan kilometar, u vidokrugu teško ranjenog Počitelja, kojim bi se nesporno radikalno izmijenila slika krajolika je istovremeno i gubitak najveće vrijednosti Počitelja.
Most valja graditi uzvodno ili niže nizvodno od Počitelja, van vidokruga iz Grada, bez obzira na cijenu.
Saznajemo iz medija da planirana trasa južne obilaznice autoceste kroz Mostar (Blagaj) umjesto pustim Podveležjem prelazi preko 80.000 sadnica voća, 200.000 sadnica vinograda, presjeca 500 hektara najplodnije zemlje… Potpuno je jasno da tako planirane trase autoceste ne spajaju nikoga, već uništavaju kulturno naslijeđe i dijele etničke zajednice.
Panorama Blagaja
Kao građanin apeliram, a kao predstavnik esnafa turističkog posredovanja u Bosni i Hercegovini Vas upozoravam da nema tog razvoja i zapošljavanja koji je na štetu ekologije, kulturnih i prirodnih vrijednosti. To je samo alibi za drastične destrukcije resursa. Nema tog „razvoja“ i novih radnih mjesta za koji bi u današnjem svijetu i pri današnjoj racionalnoj pameti vrijedilo žrtvovati navedene vrijednosti.
S poštovanjem.
Na portalu Depo.ba je 12.3.2012. godine, objavljena i kolumna pod naslovom Autocesta za čovjeka – nekrolog Počitelju
Upoznajte svijet oko nas 