Historija je pripremila novo zlatno doba Sarajeva i BiH – drugi dio

Kraj XIX i početak XX stoljeća u vremenu od 1890-1914. godine, u Evropi se naziva „belle epoque”. U tom vremenu se razvio novi likovni stil secesije (franc. Art Nouveau, njemač. Jugendstil, a u A-U monarhiji secesija). Bečka secesija Otta Wagnera je imala uticaja na naše krajeve u Bosni i Hercegovini, posebno u arhitekturi. Novi likovni stil secesije je bio neobično važan u proizvodnji predmeta, namještaja, tkanina, arhitekture, predmeta proizvedenih rukom, ali i standardizovanih predmeta proizvedenih industrijski. To je doba koje prethodi današnjoj primjenjenoj umjetnosti. Otvaraju se radionice za umjetničku obradu plemenitih metala u Sarajevu, Foči i Livnu, a za bez i ćilime u Sarajevu. „Moralo se gledati da se pri radu upotrijebi dobar materijal, izrađuju ujedno takvi predmeti koje može upotrijebiti i moderni svijet” – (Ilustrirani časopis Nada, Sarajevo, 1895.).

U Sarajevu se gradi i dalje u stilovima neoromanike, neorenesanse, neogotike, neoromantizma i pseudomaurskom stilu, ali i stilovima koji bi se mogli nazvati folklorno-romantičarskim (alpski, švicarski, nacionalni, srpskovizantijski…).

U vremenu „belle epoque” u Sarajevu djeluju veliki zaslužni arhitekti i inžinjeri Austro-Ugarske monarhije koji su čitav svoj radni vijek proveli u Sarajevu i u historiji ostali zabilježeni kao njegovi zaslužni građani. Neki od njih su: dr. Hans Berger, arhitekta iz Beča; Franz Blažek, arhiteka iz Češke; Eugen Bory, arhitekt i skulptor iz Mađarske; August Butscha, arhitekt iz Moravske; Ćiril Iveković, arhitekt iz Hrvatske; Bartolomeo Knopfmacher, arhitekt iz Beča; Jan Kotera, arhitekt iz Brna; Ernst Lichtblau, arhitekt iz Beča, završio Državnu tehničku školu, a potom Akademiju likovnih umjetnosti u klasi profesora Otta Wagnera u Beču; Karl Paržik (Pařik), arhitekt iz Češke; Josip pl. Vancaš koji je tragao za bosanskim slogom i iznio Rezoluciju o zaštiti spomenika kulture (1911.), njihovoj evidenciji i povlasticama za gradnju u bosanskom slogu; Rudolf Tônnies, arhitekta iz Ljubljane… Belle epoque u Sarajevu je okončao arh. Josip Pospišil, koji je propagirao „bosanski stil” u urbanizmu i arhitekturi (1915.), pripremljenim zakonskim prijedlogom o stavljanju čitavog kompleksa Čaršije pod zaštitu države.

U vremenu austrougarske uprave vakufska imovina se evidentira, sakuplja i uprava se reorganizira čime su postavljeni temelji jedne savremene organizacije (Majo Dizdar, Sarajevski vakifi i njihovi vakufi 1462.-2001., BEMUST,2010.).

U drugoj deceniji XX stoljeća u Sarajevu se pojavljuju moderne tendencije u umjetnosti i arhitekturi, a Bosna i Hercegovina postaje otvoreno poprište hrvatskih i srpskih nacionalnih interesa u cilju prisajedinjenja njenih prostora.

Nakon Prvog svjetskog rata modernu arhitekturu izražavaju „domaći” arhitekti, inžinjeri i tehničari kao što su: Helen Baldasar, Branko Bunić, Jahiel Finci, Muhamed Kadić, Reuf Kadić, Asim Nanić, Lavoslav Pavlin, Isidor Rajs, Dušan Smiljanić… Propadanje čaršijskog tkiva je intenzivirano, izgorio je najstariji privredni objekt Sarajeva – Kolobara han, a Gazi Husrev-begov bezistan je trebao da bude uklonjen i da se na njegovom mjestu izgradi Novi Tašlihan stambeno-poslovni kolos. Vakufska imovina između dva rata je rasturana i stradala.

Sefardska sinagoga u Sarajevu – današnji BKC

Nakon Drugog svjetskog rata agonija Čaršije kulminira kada je srušen (1948/49.) središnji dio Čaršije između Kolobara hana i Baščaršijske džamije. Ali tada nastaje i prelom u shvatanjima i rušenja se više ne zagovaraju. Stručne elaborate rade arhitekti Bejtić, Kovačević, Čelić, Jadrić, Jahić, Redžić… Tada se došlo do pretpostavke da se Mehmedbegov ili Mali bezistan, najstariji objekat te vrste u BiH nalazio u Donjim Trgovkama u jugoistočnom dijelu Čaršije. Zaključak arhitekata je bio da Čaršiju ne treba obnavljati dio po dio, već da su nužni zahvati u većim potezima. Tako se gradilo prije više stoljeća, kada je Čaršija nastajala, tako se mora i danas kada se ona obnavlja.

U vremenu SR Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata do 1967. godine, samo BiH i AP Kosovo su imale za 38% niži društveni proizvod od ex Jugoslovenskog prosjeka. Tek dolaskom probosanski orijentiranih političara sedamdesetih godina Bosna i Hercegovina počinje koristiti sve svoje prirodne i stvorene potencijale. Tada nastaju veliki privredni sistemi Energoinvest, Unis, UPI, Željezara Zenica, Aluminij Mostar, HAK Tuzla, Šipad, Unioninvest, Hidrogradnja, Famos, Vranica, Feroelektro… Privrednici kao Emerik Blum, Osman Pirija, Abaz Deronja… su imali svjetski renome. Zaposleno je bilo oko 1,2 miliona građana, a BiH je učestvovala u gotovo kompletnom ukupnom izvozu ex Jugoslavije sa 1,5 milijardi USD suficita (u ondašnjim mjerilima, uključujući i namjensku industriju). RBiH je bila jedina republika koja je poslovala sa suficitom i bila je srednje razvijena regija u Evropi. Moderna umjetnost i umjetnici XX stoljeća, nisu zaobišli ni Sarajevo niti Bosnu i Hercegovinu. To je bilo drugo zlatno doba Sarajeva.

Restauracija i revitalizacija (1972.) središnjeg dijela Čaršije

Država u tom periodu otkupljuje mnoge umjetničke zbirke i osniva nove institucije kulture. Jevrejska zajednica koja je u Drugom svjetskom ratu doživila holokaust (grč. potpuno spaljen)  i mnogi privatni nasljednici, svih narodnosti, poklanjaju Gradu objekte i zbirke pod uvjetom da imaju muzejsku namjenu. Istovremeno nad vakufskom imovinom je napravljen pravi zločin i pljačka bez presedana u prethodnim historijskim periodima.

Nakon posljednjeg rata (2001.) ostvario se i historijski susret dva vakufa. Jedan Gazi Husrev-begov i drugi Adil-begov Institut, institucija zamišljena kao centar razvoja građanske kulture i vrijednosti kod Bošnjaka. Bošnjački institut je zadužbina antifašiste i učesnika NOP-a u Drugom svjetskom ratu, a potom disidenta Adila Zulfikarpašića. Institut posjeduje biblioteku, arhiv, grafički centar, zbirku umjetnina, antikvarnicu, knjižaru i vlastitu izdavačku djelatnost.

Režimi R Srbije i R Hrvatske su u periodu od 1992-1995. godine, organizirali i proveli najveće uništavanje tragova postojanja Bosne i Hercegovine sa ciljem ostvarenja ideja o Velikoj Srbiji i Velikoj Hrvatskoj. U tom ratnom periodu kao jedinstveni etički izraz internacionalne kolektivne volje, najznačajniji umjetnici svijeta savremenog doba (preko 160 umjetnika), svojim reprezentativnim djelima su formirali kolekciju njihovog Muzeja Ars Aevi – Umjetnost epohe u Sarajevu. Proces formiranja kolekcije je koordinirao Enver Hadžiomerspahić, osnivač i autor strategije razvoja Projekta.

Idejni projekat Muzeja savremene svjetske umjetnosti Ars Aevi se dodiruje sa objektima od izvanrednog značaja za kulturno naslijeđe koji doživljavaju više decenijsku poslijeratnu agoniju u novostvorenom društvu sprege politike, biznisa, organizovanog kriminala i medija (atribucija američkog analitičara Kurta Bassuenera). Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Historijski muzej BiH i zgrada budućeg Muzeja Ars Aevi čine jedan od rijetkih veličanstvenih Muzejskih kvartova u svijetu i Evropi – MQ, u Sarajevu. Idejni projekat muzejske zgrade je djelo najvećeg živog arhitekte svijeta Renza Piana koji je donirao i pješački most Ars Aevi u Vilsonovom šetalištu.

Historijski muzej Bosne i Hercegovine – svjetsko remek djelo moderne polovine XX stoljeća

U periodu čelnika Kantona Sarajevo i Grada Denisa Zvizdića, Semihe Borovac, Muhidina Hamamdžića i Alije Behmena sve potpisane obaveze sa UNESCO (Mounir Bouchenaki) su besprijekorno izvršavane. Opstrukcije i neshvatanja kapitalnih etičkih, umjetničkih, kulturnih i ekonomskih razvojnih vrijednosti projekta Ars Aevi su urađene (2007-2014.) u mandatima ličnosti sa državnog, federalnog, kantonalnog i gradskog nivoa. Ipak treće zlatno doba Sarajeva je još uvjek na dohvat ruke i može se ostvariti New Dealom čak u jednom izbornom mandatu. To silno otežava najava (2020.) gradnje autoceste (Prva transferzala) kroz sredinu Muzejskog kvarta – MQ Sarajevo, koja bi na osnovu (nevjerovatno ali istinito) Glavnog urbanističkog plana – GUP, iz 1979. godine (?!), završila u sred pješačke zone na Vilsonovom šetalištu, umjesto kod objekata Američke ambasade u Sarajevu u Zmaja od Bosne.

Općinski i stranački voluntarizam (samovoljno postupanje) tako definitivno uvodi automobilski saobraćaj u Historijsko područje Sarajeva pa čak i najljepši Trg Alije Izetbegovića, nazvan po prvom predsjedavajućem Predsjedništva RBiH, umjesto oaze zelenila i arhitektonsko-urbanističkog sklada, namjerava pretvoriti u podzemni parking prostor.

Grad Sarajevo ali i administracija do nivoa države Bosna i Hercegovina neće da vidi da industrija kulture (muzika, film, tv serije, festivali, muzički spektakli, muzeologija…) prati u stopu razvoj industrije turizma koji će u postkoronarnom svijetu gubiti odlike jeftine masovnosti, ali će i dalje nacionalnim ekonomijama u Evropi donositi ogromne prihode. Mnoga druga područja kulture na žalost takođe prerastaju u trendovstvo i neoliberalni hipermarket. Analitičari u kulturi vide u teatru, kao jedinom živom obliku umjetnosti, elitistički oblik kulture koji će u budućnosti imati najveći uticaj na način razmišljanja.

Uprava Gazi Husrev-begovog vakufa najavljuje adaptaciju Morića hana u moderan hotel

Bosanskohercegovačko društvo sa vladajućim snagama koje su do sada profitirale na nestabilnosti srljaju u regionalne autokratije i samovlašće, ali još uvijek imaju otvorenu opciju da se transformiraju u kozmopolitsko raznoliko građansko društvo i zadrže uticaj, ali na drugim načelima koji prevazilaze podjele svih vrsta, slično kao u SAD ili Švicarskoj. Tu opciju, iz mnogo razloga, ponajviše ima Sarajevo. U suprotnom, i pored aktuelne samouvjerenosti vladajuće snage rizikuju, gdje bi sudbina negativnog historijskog pamćenja po njih bila zanemarljiva.

Historija je pripremila novo zlatno doba Sarajeva, a time i čitave Bosne i Hercegovine. Društvo očekuje bosanskohercegovačke ličnosti koje će znati izraziti epohu.

One thought on “Historija je pripremila novo zlatno doba Sarajeva i BiH – drugi dio

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s