Kulturna baština BiH je univerzalna i često jedinstvena

Turistički resursi u svijetu pa tako i u našoj zemlji su iskoristiva prirodna ili društvena (antropogena) dobra visokog stepena privlačnosti. Ukoliko neki resurs ne privlači turiste on je samo elemenat koji u turizmu nema nikakvo značenje. Turistički resursi napokon nisu turističke atrakcije i ta dva pojma se ne smiju brkati.

Kada je riječ o kulturnoj i prirodnoj baštini, potrebno je napomenuti da na žalost postoji vrlo visok stupanj neznanja stanovnika Bosne i Hercegovine o njenim vrijednostima.

Nakon osvrta na stanje sjajnog prirodnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini ovaj put ćemo pomenuti takođe sjajno i veoma često jedinstveno u svijetu  bogatstvo antropogenih resursa koji se nalaze u kategorijama: Kulturno-historijski; Etno-socijalni; Umjetnički; Manifestacioni i Ambijentalni resursi.

Kulturno-historijski resursi su sačuvani ostaci prošlih civilizacija i njihova tehnološka dostignuća.  Spomenici i pojedini objekti, urbanističke cjeline, umjetnička ostvarenja u slikarstvu i kiparstvu, te drugim granama umjetnosti mogu biti veoma privlačni turistički resursi, posebno za posjetioce iz novog svijeta čija historija počinje od XVI stoljeća. Ovakvi resursi rijetko sami mogu djelovati na privlačenje turista osim ako imaju visok stepen atraktivnosti ili znamenitosti. Oni u svakom slučaju obogaćuju turističke resurse i u kombinacijama sa drugim atrakcijama su veoma važan faktor ponude jedne zemlje kao dopunski ili komplementarni faktor privlačenja turista.

Badanjska gravura iz mlađeg paleolita 35 – 10.000 godina prije Kr.

Najznačajniji spomenici srednjeg vijeka su stećci (jedinstveni nadgrobni spomenici u svijetu) koji su rasuti u mnogobrojnim nekropolama. Nekropole stećaka se po pravilu nalaze na mjestima sa kojih je moguć izuzetno lijep pogled na krajolik tako da se može ustvrditi da je svaka srednjovjekovna nekropola stećaka svojevrsna ambijentalna pejzažna atrakcija.

Etnosocijalni resursi su narodne igre, pjesme, običaji, narodne nošnje, rukotvorine, kulinarske vještine, mentalitet ili druge osobine naroda kao što je gostoljubivost.

U zemlji koju su milenijumima zapljuskivali kulturni i civilizacijski valovi koji uglavnom nisu prodirali dalje od naših bosanskohercegovačkih terena, impresionira činjenica da su stanovnici koji su živjeli u jednoj državnoj zajednici uvijek očuvali svoj kulturni identitet. Upravo to je posebnost i jedinstvenost današnje Bosne i Hercegovine u Evropi.

U zajednici vjera i kultura u Bosni i Hercegovini kultura kuhinje i hrana igrala je značajnu ulogu i u modernom vremenu je korištena kao simbol ponosa bosanskohercegovačkih novoformiranih  narodnosti. Kulinarska kulturna proizvodnja je elemenat kulturnog nasljeđa i identiteta koja se ogleda kroz autentičnost i raznolikost ukusa što je svojevrsni povratak regionalizaciji nasuprot globalizaciji.

Tufahija – jabuka sa nadjevom od oraha je vjerovatno jedini bosanskohercegovački autohtoni slatkiš

Umjetnički resursi nisu samo spomenici iz historijskog i kulturnog razvoja nekog naroda nego i savremena dostignuća u arhitekturi, likovnoj i primjenjenoj umjetnosti, književnosti, teatarskoj i muzičkoj umjetnosti, filmskoj…

U knjizi „Tragovi antičkog teatra, muzike, gladijatorskih borbi i takmičenja iz arheološke zbirke Bosne i Hercegovine“, autora dr.sci. Adnana Busuladžića, obrađeni su mnogobrojni predmeti antičkog teatra koji se nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, ali i u drugim domaćim i inozemnim zbirkama.

Tragove umjetnosti na našem tlu možemo pratiti od prahistorije preko helenističke (Daorson) i rimske umjetnosti, a u srednjem vijeku preko umjetnički obrađenih predmeta od metala, zlata i srebra, umjetničkog rezbarstva i stećaka koji podsjećaju više na drvorezbarsku nego na klesarsku tehniku. To se vidi naročito na stećku iz Zgošće koji se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu koji izgleda da ga je klesao drvorezbar – (Šefik Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost, Zavod za izdavanje udžbenika Sarajevi, 1971.).

Potkovano jaje – suvenir kovača iz Kreševa

Po brojnosti o očuvanosti, najvažniju grupu arhitektonskih objekata u srednjovjekovnoj Bosni predstavljaju utvrđeni gradovi kojih je po procjeni dr. Pavao Anđelića bilo 350 do 400 ali su do nas doprli ostaci oko 300 starih gradova koji još nisu arheološki ispitani.

Stambena kultura i arhitektura u vremenu vladavine Osmanskog carstva je razvila tri osnovna tipa, jedan u Hercegovini, drugi u sjevernoj i centralnoj Bosni, a treći u Sarajevu i Foči. U umjetničkom obrtu, zlatarstvu, radovima u metalu, ukrašavanju knjiga (kaligrafija), vezivu, oslikavanju džamija… razvija se islamska umjetnost.

Zahvaljujući Ahdnami razvija se i renesansno-katolička umjetnost kroz djelovanje katoličkih franjevaca i bizantsko-pravoslavna umjetnost (posebno se ističu jedinstvene u svijetu freske hercegovca, zoografa Georgija Mitrofanovića). Bosna dobiva jedinstveni društveno-politički status u čitavom Carstvu, jer se u Bosni nije smjelo naseljavati osmansko visoko i niže plemstvo.

Sefardske iluminacije i tekstualne dekoracije vjerskih i svjetovnih dokumenata su sasvim izdvojena pojava u našim krajevima u XVI stoljeću. Posebna i izdvojena pojava u Europi i uopšte u svijetu predstavlja i specifično umjetničko oblikovanje nadgrobnih spomenika na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu, upisanog na tentativnu listu UNESCO. Pred novim generacijama je istraživanje porijekla oblika sefardskih nadgrobnih spomenika u Sarajevu.

Za turističku i kulturnu interpretaciju književnosti i pozorišne umjetnosti je od velikog značaja djelovanje Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu. Muzej prikuplja izabranu građu koja se odnosi na život i stvaralaštvo pisaca i pozorišnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Građu sačinjavaju rukopisi, prepiske, fotografije, listovi, knjige, pozorišni plakati, programi, scenografske i kostimografske skice… U Muzeju je do sada inventarisano preko 10.000 predmeta iz tematskih oblasti ne računajući i mnoštvo podbrojeva.

Alhamijado književnost – nearapska književnost pisana arapskim pismom

Manifestacije povećavaju stepen atraktivnosti nekog mjesta, regije ili zemlje, oplemenjujući sadržaje boravka i stimuliraju veću potrošnju (kulturne, umjetničke, folklorne, zabavne, sportske, kongresne, poslovne…). Zbog toga mnoge kulturne ustanove moraju usko da sarađuju sa turizmom.

Ambijentalni resursi su manje ili veće prostorne cjeline koje je stvorio čovjek svojim radom i umijećem, a koje po svom izgledu, tehnici izvedbe ili funkciji predstavljaju za turiste posebnu privlačnost (hidroelektrane, industrijski objekti, mostovi, manji urbani prostori kao bulevari, trgovi, sportsko-rekreativni objekti i druge arhitektonske posebnosti. Ovi resursi samostalno rijetko mogu da privuku turiste, ali neki bilježe velike turističke posjete.

Park Ilidža je prva projektirana parkovska površina u Bosni i Hercegovini. Park je projektiran i rađen u periodu od 1888. do 1892. godine. U tom periodu je sađen i najljepši drvored u Bosni i Hercegovini, čuvena Aleja divljeg kestena i javorolisnog platana u dužini od 3,5 km od Banje Ilidže do najstarijeg izletišta Vrela Bosne. Velika Aleja je spomenik hortikulture i 130. godina predstavlja veliku turističku atrakciju Grada.

Velika turistička ambijentalna atrakcija naše zemlje je botanički vrt u krugu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine koji je osnovan pod rukovodstvom botaničara Karlo Malya (1874.-1951.) još davne 1912./13. godine.  

Jugino jezero na Zelengori

Ambijentalna atrakcija Jugino (Borilovačko) jezero na Zelengori nije djelo prirode već simbol ljudske upornosti i borbe za opstanak u prirodi. Stočar i kasnije zaposlen (radi sticanja penzije) kao lovočuvar u NP Sutjeska, Jusuf Jugo je potpuno sam sa motikom u ruci decenijama pregrađivao jedan potok na Zelengori sa namjerom da u ljetnim mjesecima obezbijedi vodu za svoju stoku.  Osnivanjem Nacionalnog parka Sutjeska 1962. godine, taj njegov višedecenijski napor i nevjerovatan rezultat rada samo jednog čovjeka je primjećen, kada je odlučeno da se iz Saveznog budžeta SFR Jugoslavije, na tom potoku izgradi kamena brana i time obezbijedi voda za napajanje stoke u ljetnim mjesecima. Tako je stvoreno vještačko jezero dužine oko 250 m. i širine oko 100 metara, koje je nazvano Jugino, u spomen na svoga stvaraoca. Jusuf Jugo je u to vrijeme bio opće poznati heroj rada ex Jugoslavije. Danas se jezero (2020.) iz nepoznatih razloga naziva Borilovačko, odnosno nosi naziv bez ikakvog značenja. 

Prisvajajući i dijeleći autentična nacionalna bosanskohercegovačka društvena (antropogena) dobra koja postoje u svim oblastima, iako njeni autori dolaze (stvaranjem nacionalnih država) iz različitih narodnih grupacija, negatori Bosne i Hercegovine upravo dokazuju njenu univerzalnost.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s